Home / KOLUMNE / ARMIN ŠKRBO / ZAŠTO GLASATI I PODRŽATI GRAĐANSKI ORIJENTISANU STRANKU „GRAĐANSKI SAVEZ“ ?

ZAŠTO GLASATI I PODRŽATI GRAĐANSKI ORIJENTISANU STRANKU „GRAĐANSKI SAVEZ“ ?

Lični stav. Red. prof. dr. Sc. Armina Škrbe, mr. sc. Ph. Spec. Farmaceutske informatike, Primarijusa

Građani protiv papaka, šupaka, krkana i miševa.

Kolumna:
ZAŠTO GLASATI I PODRŽATI GRAĐANSKI ORIJENTISANU STRANKU „GRAĐANSKI SAVEZ“

Naziv „Građanski savez“ podrazumijeva udruživanje prema nekom interesu (savez) i definitivno je, u današnjem nakaradnom društvu, neophodno imati ovakvu organizaciju (čitaj stranku). Građani svih zemalja, ujedinite se protiv zla zvanog nacionalizam, fašizam, kretenizam i svih drugih „izama“. Ovo smatram inicijativom građana ili građanskom inicijativom da podržimo sve one koji se smatraju građanima ili u nazivu imaju tu prelijepu riječ.
Stalno naglašavam, da pripadati građanima, podrazumijeva isključivanje od bilo kakvih geografskih, kulturnih, nacionalnih, religioznih, spolnih, inteletualnih i sličnih razlika. TO JE SAMO NAČIN RAZMIŠLJANJA A SA TIM I PONAŠANJA.

U ovoj državi, oni koji podržavaju nacionalističke stranke svi zajedno imaju tri zuba krnjatka u glavi, nizak ili nikakav nivo obrazovanja, prazne đepove i stalnu nadu da će im biti bolje – ALI NEĆE
U daljem tekstu opisane kategorije NE-građana (papaka, šupaka, krkana, miševa) su nas i dovele u ovakvu situaciju beznađa i preživljavanja. Sjetite se samo obečanja od dosadašnjih (ne svih) stranaka, od toga da će teći med i mlijeko, da će svi imati svega i živjeti dostojno INSANU, ravnopravno i ostale bla bla bla. Uvijek se nasmijem kada čujem predsjednike (čitaj vlasnike) stranaka, da će isključivo na visoke pozicije postaviti najbolje kadrove, stručnjake, a u stvari dobijemo nepismene, korumpirane i nadasve nesposobne ljude jer su se uvlačili u „prkno“ ili su rod navedenih „milih mojih predsjednika“
Najbolji odgovor koji sam čuo od rudara iz Tuzle. Kada su ga pitali šta je sa obečanjem da će jesti „zlatnim kašikama“, čovjek veli: Ljudi, jeo bih i rukama SAMO DA IMAM ŠTA JESTI (jednostavno i genijalno).
Pitanje je glasilo: Zašto glasati i podržati građanski orijentiranu stranku „Građanski savez“.

Odgovor, kao i sve genijalne stvari, je veoma jednostavan i NALAZI SE NA KRAJU TEKSTA (eh, morat ćete pročitati tekst do kraja)

U malograđansku kategoriju stanovnika ove naše, prelijepe Bosne i Hercegovine spadaju PAPCI, ŠUPCI, ŠUPERINE, KRKANI, LEVATI, MIŠEVI itd.

NIKO NIJE SAVRŠEN ALI, DEFINITIVNO, SVI PAPCI (NE-građani) SU NESAVRŠENI

PAPAK OSTAJE PAPAK bez obzira na sve pokušaje približavanja (ponašanjem) RAJI ili građanima.
Jako je bitno naglasiti, da ovakva podjela od građanski orijentiranih kategorija, podrazumijeva isključivanje od bilo kakvih geografskih, kulturnih, nacionalnih, religioznih, (s)polnih, rasnih, intelektualnih i sličnih razlika.
PAPCI se (kao karakterna osobina i načinom ponašanja, govora, oblačenja itd.) dijele na šupke, šuperine, prigradske papke (krkane), papčine, seljobere, a posebna podkategorija su miševi.
Papcima kao primitivnom sekretu balkanskog mentaliteta (ili “primordijalnim parameciumima” – heterotrofni jednostanični organizam), je osnovni vid ponašanja u preseravanju, prekomjernom trošenju para, govoru, ponašanjem u restoranu, glumatarenju te posebnom odnosu prema “slabijem spolu”, načinu oblačenja tj. ne-građanskom ponašanju.

Građanska i kulturološki orijentirana populacija se uvijek dijelila na RAJU i na PAPKE, sa određenim podgrupama. Ako imaš građanske manire, onda si raja, ako nemaš onda si papak, šupak ili krkan! Tu moralnu podobnost i pripadnost određivala je raja, građanski orijentirana grupa, lokalna čaršija i ljudi u njoj.

Pošto PAPCI taj epitet nose cijeli život, želim im pomoći u PRIVIDU da pripadaju RAJI i GRAĐANIMA. Na prvom mjestu je da promijene način razmišljanja (što je pa i nemoguće) ili da bi prikrili svoj status TREBA DA GLASAJU ZA GRAĐANSKI ORIJENTISANE STRANKE jer je sigurno da će Građanski savez ili Savez građana pobjediti u budućnosti.

DVADESET ZLATNIH PRAVILA ZA PAPKE
PAPCI (DA BI PRIKRILI SVOJ STATUS) NIKADA NEMOJTE:

1. čopati (čačkati) nos na javnom mjestu, praviti kuglice i meljati među prstima
2. čačkati zube da vam se vide krajnici,
3. provlačiti vazduh uz zvučne efekte (pijukati, cijukati) čisteći zube,
4. podrigivati,
5. pljuvati na javnom mjestu,
6. razgovarati punim ustima,
7. ne pustiti vodu poslije svake male i velike nužde,
8. bacati smeće sa prozora gdje stanujete, iz auta u toku vožnje bacati papiriće, opuške i kutije cigareta,
9. puno pričati (svaka je zlatna koja se ne kaže) da vas ne razotkrije papanski govor,
10. sterati veš (gače) po prozorima,
11. puštati vjetar (prditi),
12. ispuhivati nos ili ga brisati rukavom,
13. čistiti ili gristi nokte na javnom mjestu,
14. kasniti, a imati nenormalnu želju za vlašću.
15. rukovati se kao da vam je ruka od pudinga već uvježbajte normalan stisak,
16. biti neljubazni,
17. govoriti da ste prvi u svemu,
18. stavljati “turbo folk” muziku da vam zvoni na mobitelu,
19. češati međunožje, bahato i nasilnički se ponašati,
20. nositi puno zlata i dijamanata na sebi

Nažalost, PAPCI su jedna od najmasovnijih kategorija na našim prostorima što je uslovilo čak i nastanak- izgradnju novih jezičkih varijanti. Preko noći su doveli svoje istomišljenike ili druge papke iz svog geografskog mjesta porijekla. Grade kuće bez građevinske i ostalih dozvola, puštaju glasno muziku, te govore nepoznatim (raji) jezikom.

Govor
Prisiljeni smo slušati jezičke bravure koje odmah podsjećaju na njihov status i(ili) porijeklo: umjesto da kažu ovdje, tamo ili nedavno, u takvim sredinama se govorilo: tuj, tude, odozgora, odozdola, nuj, o tojc (nedavno, onomad), njiha, unjiha, latica (ladica), onijeh, đe, onđe, ovđe, lababo (lavabo), kreve (krevet), špore (šporet), spustat, napustat, tretovar (trotoar), komzerva, pemzija, tudeka, ovdeka, nunde, apateka, lengere (rentgen), dihljevina (disanje), infrakt (infarkt), šljego (došao), ”Ho'š (hoćeš), rijet (reći), unide (uđe), hotio (htio), naske/vaske (naš/vaš), njojzi (njoj), visoko ti zahvaljivam (zahvaljujem), turi (stavi) pečat, A do nooo (za ovo nema prevoda), kehačit (zezati), ščenderilo (stislo u duši)….ojhaaaaaaaaa!!! Sad ga lomiiiii !!!!
Ovo se odnosi i na pojedine političare, a u što se možemo uvjeriti na TV prenosima Skupština svih nivoa. To raja naziva “verbalnom dijarejom”.
Papci, koristite se oprobanim receptom tj. uvijek pokušavajte biti ljubazni i često koristite sintagme poput: hvala, hvala lijepo, molim vas, oprostite, izvinite, doviđenja itd. Ne upadajte sugovorniku u riječ, već pokušajte “umno” saslušati i praviti se da vam je interesantno što govori. Tu će vam pomoći da u tim trenutcima mislite na vaše rodno mjesto, pjevaljke koje volite i za vas lijepe stvari. Kad ne znate šta reći pravite se da pozorno slušate uz smiješak tako da, čak, možete ispasti simpatični. Nikad ne psujte, već odušak vašem trenutnom intelektualnom stanju iskažite u toaletu, naravno dok ste sami. Podrazumijeva se da ton vašeg glasa nikad ne prelazi pristojnu visinu. U konverzaciji sa drugim ljudima uvijek, pokušajte upamtiti ime sugovornika ili bitne ljude sa kojim razgovarate. Papci, ne gnjavite sugovornike intimnim pitanjima, o novcu, politici, seksualnom životu, zdravlju, vjeri itd.

Muzika
Vrijedno je zabilježiti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u našem gradu moglo vidjeti i čuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kafićima, umijesto kultnih građanskih grupa, Indexa ili Bijelog dugmeta, rasturaju Stoje, Karleuše, Cece, Mece, Vece, Bubamare i ostale novo-komponovane “turbo zvijezde”. Zato papci, glumite da volite i ozbiljnu muziku kao i muziku svih pripadnika raje kao što su Indexi, Dugme, Bajaga, Parni valjak, Azra, Leb i sol i sve ostale koji su muzički obilježili ove prostore. To se odnosi i na zvuk zvona vašeg mobitela.

Papci i restoran
Papci, upamtite, ne “trčite” za prvi slobodan sto već sačekajte da vas konobar smjesti gdje treba U slučaju švedskog stola ne gurajte ostale prisutne da bi došli do komada mesa ili, ni slučajno, ne pakujte hranu za ponijeti domaćim ljubimcima. Ne gurajte salvetu u kragnu ili salvetom ne brišite pribor za jelo i tanjire. Nemojte navaljivati na hranu dok je još u konobarovim rukama. Kad se spusti u tanjir, pričekajte da i ostali počnu jesti. Ne trpajte u usta komade hrane kao da vam je to posljednji obrok. Nikada ne jedite rukama, osim ako to nije predviđeno tipom restorana.
Dok sjedite za stolom, nikad se ne “nalaktujte” na sto, sjedite uspravno, ne srčite juhu (supu) ili špagete. Špagete obavezno jedite namotavajući ih pomoću kašike, a nikad ih ne sjeckajte na manje dijelove. Ne pušite u vruću hranu (juhu). Nek su vam podlaktice uvijek na rubu stola. U slučaju poziva na mobitel, ne govorite tako da vas čuju u susjednoj općini (županiji), nego se izvinite (ispričajte) ostalim za stolom, ustanite i van restorana obavite razgovor.
Kad papak uđe u dobar restoran uvijek se prepadne pravilno postavljenog stola. Zapamtite:
Od vašeg tanjira (duboki u plitkom) sa lijeve strane se nalaze: velika viljuška za glavno jelo, viljuška za salatu, viljuška za školjke i salveta. Sa desne strane su nož za glavno jelo, nož za ribu i kašika za juhu (supu), a “gore” su (od čega se papcima diže kosa na četvrtastoj glavi) mala viljuška za desert i mala kašika. Od čaša u gornjem dijelu su (sa lijeve strane) čaša za vodu, čaša za bijelo vino, čaša za crno vino i po potrebi, čaša za šampanjac. Obično do čaša bude tanjir za kruh i puter kao i pripadajući nož. Zapamtite, pribor za jelo bez obzira na stranu tanjira, koristite uvijek od vanjskih elemenata, redom kako se smjenjuju ponuđena jela. Po završetku jela, pribor ostavite u tanjir na određen način, koji će kelneru pokazati da ste završili ili da još jedete. Podrazumijeva se da određena hrana zahtijeva korištenje ruku (školjke, te neka bosanska jela). U slučaju da imate ribu na tanjiru, obavezno zamolite konobara da vam je očisti jer to nikada nećete naučiti. Ako ne znate jesti školjke, rakove i ostale muzgavce, poručite ono što znate jesti. Nikad ne pretjerujte sa hranom i pićem iako su besplatni. Ako ste na putu, uvijek jedite lokalnu hranu a ne insistirajte na sogandolmi, pačama, sarmi itd. Poštujte lokalnu kulturu, ako ste u Sarajevu, Tešnju, Mostaru ili Kalesiji ponašajte se kao žitelji tih mjesta. Uvijek pitajte konobara šta vam preporučuje sa jelovnika ili koje vino da uzmete jer ćete tako izbjeći blamiranje i neznanje u svezi hrane i pića. Nikad za nikad ne pozivajte kelnera sa Aloo kelner, Obeeer, oj konobaruuu, dečkoooo, burazeru, sinkooo, puckajući prstima kao da ste u Španiji.
I na kraju, bez obzira što vam nije jasno, ostavite napojnicu konobaru koji vas služi ali ne na način da “kitite” ili gurate (da svi vide) novce koje ostavljate. To mora biti krajnje diskretno.

Papci i oblačenje
Oblačenje je veoma bitno, gospodo papci, jer ako nosite loše skrojena turska odijela od poliestera, puna fleka od graha, sarme, sigurno će vas odmah odati kao papke. Sakoi nikad ne smiju biti kričavo dezenirani jer će te ličiti na sitne makroe.
Oblačite se prigodno datom trenutku koristeći klasične modele bez puno pomodarskih detalja. Izbjegavajte “markirane” trenerke na javnim mjestima (Neka (nadimak) – trenerka). Oproban recept u prilagođavanju je da obučete nešto tamnije (plavo, sivo) jer će svako šarenilo ili cvjetni dezeni (osim ako niste na Havajima) ukazati na vaš status. Mini majice, isflekane i pune rupa od moljaca zamjenite majicama bez bombastičnih natpisa tipa “Ja sam muškarčina”, “Ispod velikog brda dobar kukuruz raste” – misli se na stomak i organ ispod njega, “nisam ginekolog ali bih te pregledao” itd.). Oprobani recept su i komotne farmerke bez puno detalja (ne one koje vam se podvuku pod trbušinu) sa košuljom kojoj kragna nije na izdisaju, podrazumijevajući da je čista, bez šarenila, kockica kao stoljnjak u seoskoj kafani. Pazite na oblik kragne i manžeta, koji moraju biti u trendu ali i na pravu veličinu (kragna). Košulja ne smije biti otkopčana do pupka da vam se vide maljave grudi (masculinum vulgaris). Hlače, bez obzira koje nosite, ne smiju biti kratke ili prekratke (osim ako vam vjera ne nalaže). Puloveri i đemperi, ni u ludilu, ne smiju biti sa vjerskim simbolima tipa krsta, polumjeseca sa zvijezdom, za broj ili dva manji nego što nosite. Podrazumijeva se da svi materijali budu prirodni (pamuk, vuna, a može celuloza i vrlo rijetko svila-kravate). Ako stavite kravatu sa uzorkom Diznijevih junaka, leopardima, tigrovima, odmah se zna da ste papak. Ako vam je čvor na kravati kao novogodišnja sarma ili je kravata prekratka koja visi ispod grudi (sisa) ili preduga preko remena, zna se kojoj kategoriji pripadate.
Cipele su jedan od najvažnijih odjevnih predmeta o čemu će biti riječi u poglavlju Prikaz karakternih osobina papaka. Papci, zaboravite na lakovane cipelice za broj manje nego što nosite, krokodilsku kožu izbjegavajte kao i živog krokodila, a oblik sa špicom ili kockastim vrhom (pačiji kljun) izbjegavajte kao đavla. Preferirajte crne ili smeđe cipele na vezanje. Nikada ne oblaćite teniske (nakinđurene, šarene, odvezanih pertli “markirane”) sa odijelom. Cipele UVIJEK morate uskladiti sa kajišom (remenom) na hlačama. Remen ne smije biti preširok sa ogromnim nakinđurenim tokama i markiranim natpisima tipa Prada, Boos, Armani, Lee Wise itd.
Čarape uvijek uskladite sa ostalim elementima na sebi i bježite od sportskih čarapa sa dezenima (kao za kravatu). Ako nosite čarape sa likovima iz crtanih filmova ili romana (Garfild, Kalimero) ili sa natpisima Boos, Paul & Shark, Gucci, Ralph Lauren, Armani, Nike, kockastim dezenima, odmah se vidi da ste papci. Nek vam čarape budu sa što manje detalja i preferirajte jednobojne. Izbacite iz garderobe ovčije kožuhe ili jakne sa krznom (kao aplikacija). Papci vole šešire jer im to daje osjećaj da pripadaju višoj klasi, pa neka paze na veličinu, izbjegavaju kaubojske oblike i prilagode ovaj dodatak mjestu gdje se nalaze. Detalji kao sunčane naočale ili pretjerano kičenje zlatom i dijamantima su eklatantan primjer neukusa i ukazuju na papke. Nose ih svuda (iako nema sunca) i obično su to posljednji markirani modeli iako im stoje kao pernatoj životinji grudi, a zlatni lanci bi zadržali vola.

Papci i suprotni spol
Za suprotni spol je užasavajuće ako ih pitate “odakle s znamo, bil mi mala dala, ogavno izgledaš, nisi se okupala ili ako uporno, nasilnički tražiti broj mobitela. Nikada nemojte biti neprijatni, bahati, bezobrazni ili nasilnički nastrojeni u komunikaciji sa nježnijom polovinom. Šamari, guranje, šaketanje, povišen ton, vrijeđanje su najstrožije zabranjeni. Suprotan spol mrzi kad u njihovom prisustvu dugo sa nekim razgovarate na mobitel, “kužite” druge, forsirate samo sebe, brbljate o glupostima ili kukate zbog svojih ličnih problema. Ako insistirate na seksu ili tapšete suprotni spol po dupetu, karakterna osobina papak vam je zagarantovana. Maniri poput čačkanja zubi, griženje i čišćenje noktiju, podrigivanja, urlikanja na konobora će sigurno ukazati da ste papak.

Papci i higijena
Papci ne smijete da smrdite. Sapun (papci kažu – safun), šampon, dezodorans, miris, su proizvodi izašli iz raja te se kupajte svaki dan. Na suprotni spol jako negativno utiče ako vam štrče dlake (kao busen trave) iz nosa i(ili) ušiju, crnilo ispod noktiju, smrad iz usta ili nogu. Sve što nosite na sebi mora biti čisto, ispeglano i uredno.

PRIKAZ KARAKTERNIH OSOBINA PAPAKA

Karakterna osobina – Šupak. Sa sigurnošću se može utvrditi da je najniži stadij našeg sugrađanina bio i ostao šupak. Šupci su dolazili iz svih geografskih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim društvenim i socijalnim strukturama. Karakteristično za njih je i to da su se mogli pronaći u svim religijama i svim nacionalnostima. Njihov stil življenja se sastojao uglavnom u podmetanju nogu svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrijednijim od njih samih), od krađa, prevara, intriga, laži, korupcije, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva koje su svojstvene šupcima.

Šupčina ili šuperina je viši stadij šupka, a nižem stadiju se laskalo da je pakšu (danas pogrešno izgovaraju „pakaš“ jer to nije pravilan šatrovački izraz). To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vješto ubacivala, prilagođavala i uvlačila u tuđe guzice (kriterij je bio da su veće od njih samih) i to uglavnom iz koristi i ličnih interesa. Nije ih bilo teško prepoznati jer im je svima bilo zajedničko da u svakom momentu uzdižu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono što je njihovo, njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve u duši i nerijetko po profesiji. Ako uspiju u životu (finansijski), obično voze najskuplja auta, nose Ray-Ban naočale, kratko su ošišani sa četvrtastim, čvornatim glavama dinaridskog tipa.
Karakterna osobina – Papak je nešto blaži oblik pakšua koji je najčešće dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nižih društvenih i socijalnih struktura. Ovo je jedina kategorija koja uključuje geografsku odrednicu ali isključivo u vezi ponašanja. Tu je nagora kategorija bila „prigradski seljak/papak“ Ni tamo ni ovamo, a kako u raji kažu: malo papku i „teleća glava“. Njihova najveća greška je, što se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima čaršije, mada su cijeli život težili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Stoju, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oči u transu kada čuju “Orle, Sokolee ili Grome mooooj…”, nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju čaše po kafićima, a “poslastica” im je dokazivanje muškosti dok razbijaju prazne pivske flaše sami sebi od glavu?! Kad priča, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obožava cvijetne ili geometrijske dezene na košuljama, a u unutrašnjem džepu sakoića obavezno se nađe ćakijica u slučaju “Ne daj Bože, nek se nađe…(da čiste crnilo ispod noktiju).” Obavezno gase frižider prije spavanja da uštede na struji i nikada ne puštaju vodu nakon mokrenja.
Prepoznaju se po svim navodima uz to da nikad ne znaju uskladiti čarape i cipele. Cipele ih odaju i potvrđuju „odluku“ čaršije gdje pripadaju. U prvim sarajevskim disko klubovima, na vratima je bio zadužen pripadnik raje, koji je puštao ili zabranjivao ulaz papcima, na osnovu modela /izgleda cipela koje su nosili.
Prigradski papak ili krkan koji dođe u grad pa postane profersor (ima dosta slučajeva), nastavnik, političar, je kombinacija svih navedenica ali radi visokog položaja u društvu, remete sve što radi raja, a isključivi interes je vlast i novac koje dobivaju na račun korupcije i poltronstva. Slični su rolni toalet papira, zna im se upotreba, a prvi (list) dovlači (povlači) sve ostale.
Papčina je viši stadij papka, a niži stadij je obogaćen epitetom ljaksafon ili seljober. Za razliku od šupaka, ova romantična grupacija je primitivnija i bezazlenija, mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih građansko-čaršijskih studijskih ispitivanja, pokazalo se da kada papak postane šupak, što se nerijetko dešavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je političar, vojna služba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala “uniformisana” zanimanja. Obožavaju razgovor o oružju.
Levati su face bez identiteta i u vječitoj potrazi za njim. Vrlo su podložni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje dođu i(ili) koje su im se nametale. Levate u kombinaciji sa papcima smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa čak i u Beču (uglavnom samo zato da bi po povratku u naš grad mogli pričati o tome), ali i na koncertima turbo folkuša i narodnjakuša, kako negdje u prikrajku oduševljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu “božanskih tonova”. Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se šupaka uglavnom mudro klonili, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moć. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblačiti i patili su od “marke”, bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehničkim uređajima. Prirodno stanište ove levatske grupacije uglavnom je bilo “bliže” predgrađe tako da su se, prilikom izlaska u čaršiju, često mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih kafića, kako (već upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajući sa njih prašinu ili čak blato.
Grebatori i đubrad su viši stadiji levata, a niži stadij možemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspješno su se transformisali u vrsne džeparoše i hapce i prešli u kategoriju Šaneri. Zajednička osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, poročni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i među njima, mada rijetko, moglo pronaći “svijetlih primjera”, koji su zaista pokušavali i bolje i više, ali su na kraju ipak ostajali samo šaneri. Njihov najveći peh se sastojao u tome što nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati i da će ih vrijeme pregaziti. Šaneri su imali najmanje škole ili škole zanatskih usmjerenja.

PRIKAZ KARAKTERNIH OSOBINA RAJE I “GRAĐANA”

Nasuprot svima njima, bila je RAJA i ta riječ prelijepo zvuči u ovim nakaradnim vremenima. Mada iskonsko porijeklo te riječi ima sasvim drugo značenje kod nas, kada kažeš za nekoga da je raja, onda to jednostavno znači da je tip OK. Da se možeš pouzdati u njega, da te od njega nikada neće zaboliti glava, da te neće žednog prevesti preko vode, da mu možeš vjerovati i da on od tebe očekuje da mu vjeruješ. On te nikada (bez razloga) neće izlevatiti, nije šupak i iskreno sažaljeva papke. Ne voli grebatore i muzevire i užasava se gluposti i sile. Raja je sinonim za dobrog čovjeka, prijatelja ili komšiju, za iskrenog, poštenog i “pravog igrača”. Mogao je biti i „šaner“, sitni preprodavač karata pred kinima (nekada), đeparoš u tramvajima, vozovima (sover) kad su ljudi spavali, i koji su vam mogli prodati sve što želite. I danas se održala pod-kategorija „šanera“ a to su šibicari koji su imali mjesto u Raji, a koji su levatili papke. Njihovo omiljeno mjesto “rada” su auto i stočne pijace.
Viši stadij za pojedinca u Raji je Jaran, a niži (što je i sasvim prirodno i za očekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati. Ponekad čak i previše, tako da se može, greškom, dobiti nerealna slika o njima. Dešavalo se da u cugi izgube osjećaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuju ove mane, tako da, mada su porodični problemi učestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoće i ne ustručavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav. Žene i cuga su im slabost, ali to je samo rezultat prekomjerne i učestale akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe za oslobađenjem tih osjećaja. U svakom društvu su rado viđeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni, spontani, nonšalantni i jer umiju animirati sredinu i iz ničega napraviti feštu. Uvijek su okruženi prijateljima i oni im neopisivo mnogo znače u životu.

Uvijek se znalo ko je raja, ko je krkan, ko je levat, ko papak i ko je šupak.
Selekciju je normalno, pravile građansko orijentirana raja, koja je jedina i imala pravo na to, prije svega iz potrebe za samoodržanjem, ali i iz prijeke potrebe za očuvanjem pravih vrijednosti.
Vrlo je interesantno da su osobe ženskog spola bile ili raja ili papanke (seljanke), a da nisu imale pripadnost ostalim kategorijama. Bez obzira na porijeklo „levatile“ su sve ostale.
Nekad im je čaršija dodijelila romantičarsku „titulu“ kurava, što je ukazivalo na više stvari. Od intelektualnog kurvaluka do onog drugog, gdje je predstavnica bila „Šuhra“ ili vojnička majka i koju je stara čaršija jako cijenila (kažu da je i danas živa).
Pandan muzevirima, među ženskim rodom je bila „raskopuša“. Ova kategorija je pripadala i raji i papankama. Znale su sve šta se u čaršiji dešava, ko koga … i s kim i raskopavale su sve privatnosti čaršije.
U svim gradovima postoje „raje“ ali Sarajevo je specifično po tom pitanju, tako da su poznate „mahalske raje“ gdje je mahala nešto (i danas) izuzetno pohvalno jer je zadržala sve vrijednosti zajedničkog, komšijskog života. Tu spadaju Vratnička raja, Bistrička raja, Raja sa čaršije, Čumurijska raja, Raja sa stare željezničke stanice, Koševska raja, Raja iz parkuše, Raja sa (hipi) klupe i mnoge druge.

Papci mogu biti i miševi:

Papci se dijele i na miševe (karakterna osobina), a to se često čuje u žargonu Raje. Kažu „on je miš“ misleći isključivo na male, sitne duše ili ne posjedovanje moralnih kvaliteta, a isključujući bilo koju fizičku veličinu (visinu, težinu), geografsko porijeklo, socijalni status, spol, rasu ili intelektualne razlike. U ovisnosti od ponašanja dijele se na:
1. Miš
2. Miš mekinjaš
3. Miš đamijski
4. Miš gvožđar

1. Generalno mišom se karakterišu sve druge kategorije koje nemaju svoje mišljenje ili stav.
2. Druga kategorija Miš mekinjaš je najuspiješnija i sve što su postigli zahvaljuju lihvarstvu, poltronstvu, uvlačenjem u tuđe stražnjice, korumpirajući sve oko sebe, a u cilju „debljanja“ (miš koji jede mekinje je naj-ugojeniji) i stičući prividno bogatstvo. Ali miš ostaje miš.
3. Treća kategorija je Miš đamijski, „mali“ čovjek koji ide u đamiju ali ne radi vjere i molitve, koji se gura u prve safove i kao sjenka je uspješnim čaršijanerima ili, što je najčešće, političarima. Kad su TV prenosi vjerskih događanja, oni se smješe u kamere, mašu i prislanjaju se poznatim. Svoj čar imaju u traženju veza od političara (minderisanje) ali nisu uspješni jer miš ostaje miš.
4. Miš gvožđar je najinteresantnija i najbezazlenija vrsta papka. Nisu uspjeli ni u čemu, mršavi su i neuhranjeni, gdje se misli na duševnu i karakternu neuhranjenost (kao miš u gvožđari), bezazleni su ali ih Raja ne cijeni.

ODGOVOR NA POČETKU TEKSTA, A NA PITANJE ZAŠTO GLASATI I PODRŽATI „GRAĐANSKI SAVEZ“ JE:
NE BUDITE KAO SVE NAVEDENE KATEGORIJE, BUDITE GRAĐANI I RAZMIŠLJAJTE TAKO I TAD ĆE SVIMA BITI BOLJE.

prof. dr. Armin Škrbo
Mail: skrbo.armin@gmail.com

About Ekran

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money