Home / INTERVJU / Samir Arnautović: Politika definitivno potčinjava Univerzitet

Samir Arnautović: Politika definitivno potčinjava Univerzitet

Novi Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo izaziva brojne nedoumice: o problemima govori Samir Arnautović, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, bivši prorektor i predsjednik Savjeta za obrazovanje Građanskog saveza.

Možete li komentirati novi prijedlog Zakona o visokom obrazovanju koji pred poslanicima Skupštine KS-a treba da se nađe 24. maja?

– Teško je komentirati nešto što je u dobroj mjeri bilo sklonjeno od javnosti. Činjenica da su na Univerzitetu u Sarajevu nezadovoljni procedurom u kojoj su skoro sve primjedbe Univerziteta bile odbačene, dovoljno govori o tome da je prijedlog Zakona o visokom obrazovanju već u načinu svog donošenja manjkav. Zadržimo se samo na faktima. Komisija za izradu prijedloga Zakona brojala je 15 članova, od kojih je čak pet potpuno izvan nastavnih i znanstvenih procesa, ovi članovi komisije dolaze iz reda administracije.
Kada se tome doda da svega dva člana nisu bošnjačke nacionalnosti, onda već u načinu imenovanja komisije vidimo da nisu poštovani ni stručni, ni socijalni, ni politički, pa ako baš hoćete ni humanistički kriteriji koji su morali biti uvažavani.

Dio profesora imenovanih u ovu komisiju dolazi iz stranaka vladajuće koalicije, pa se zaista mora konstatirati da nisu bili obezbijeđeni ni elementarni uvjeti koji bi osiguravali kompetencije i davali garanciju da će biti iznalažena najbolja, a ne politički prihvatljiva rješenja.

Šta su “politički prihvatljiva rješenja”?

– Teško se oteti utisku da je moguće napraviti toliki niz katastrofalnih rješenja slučajno ili iz neznanja. A ovaj prijedlog Zakona obiluje takvim katastrofalnim rješenjima. Kada imate u vidu da novi Zakon o visokom obrazovanju predstavlja kontinuitet novih zakona koje su donosili isključivo ministri iz reda SDA i da je svaki od tih zakona bio gori od drugog i rezultirao pogoršanjem kvaliteta i odnosa na UNSA, onda ne možete da se ne zapitate da li je strategija obrazovne politike vladajuće stranke uništavanje javnih univerziteta i jačanje privatnih. Ovo je treći put u kontinuitetu ministara iz SDA da se donose nova zakonska rješenja. Svaki put su nova rješenja bila lošija od postojećih, koja su već i sama bila više nego dovoljno loša. Novi Zakon koji se predlaže definitivno UNSA stavlja u podređen položaj u odnosu na privatne univerzitete i stvara uvjete da u budućnosti na UNSA bude onemogućen razvoj znanosti. Bojim se da su upravo to “politički prihvatljiva rješenja” kojim teži postojeća vlast.

Možete li biti konkretniji?

– Očigledno je da se cijeli ovaj Zakon donosi kako bi bila uspostavljena finansijska i politička kontrola nad UNSA. U tom smislu Kanton se obavezuje da će “djelimično finansirati UNSA”. Šta znači “djelimično”, nigdje se u Zakonu ne kaže, kao što se ne kaže i koliko je to djelimično. Ali se zato nedvosmisleno kaže da Univerzitetom u cjelini upravlja Kanton! Kanton upravlja i svim sredstvima koja svojim radom ostvaruju zaposleni na UNSA. Zaposleni na UNSA su dužni da iz sredstava koja ostvaruju finansiraju “razvoj Univerziteta”, što je jedinstven primjer razvoja visokog obrazovanja u svijetu. Svuda u svijetu za razvoj znanosti sredstva izdvaja država, a kod nas za državni univerzitet sredstva treba da izdvajaju – zaposleni. Tako se UNSA stavlja u ulogu privredne organizacije koja treba da tržišno posluje, što je nedopustivo, a istovremeno mu se ne dozvoljava čak ni normalno tržišno poslovanje, jer Kanton propisuje cijenu školovanja na državnoj visokoškolskoj instituciji i ta cijena je minimalna. Tu cijenu, naravno, ne propisuje privatnim univerzitetima, niti ih obavezuje bilo čime u pogledu kvaliteta. U cjelini gledajući, novi Zakon se ustvari bavi ukidanjem akademske autonomije i finansijske opstojnosti Univerziteta. Dovoljno je samo vidjeti da je predviđeno čak i to da profesori koji zahtijevaju znanje, na zahtjev studenta mogu biti izuzeti iz procesa ispitivanja. Time ne samo da se pravi nečuvena degradacija akademske autonomije nego se narušavaju i radna prava zaposlenih profesora, jer ih se onemogućava da obavljaju svoju djelatnost. Naravno, nije potrebno posebno napominjati da će, ukoliko budu usvojene, ovakve odredbe Zakona predstavljati sigurna uporišta manipulacije i pritiska na politički nepodobne profesore. Način na koji je predviđen izbor rektora, također nedvosmisleno upućuje na težnju uspostavljanja pune političke kontrole nad UNSA. U članu 136. u stavu 4. se kaže da rektora bira većina članova Senata, što je sa aspekta demokratskog društva nedopustivo. Tako je faktički Zakonom predviđeno da rektora bira tridesetak ljudi po vlastitom nahođenju! Nisu propisani nikakvi posebni obavezujući kriteriji, nikakva odgovornost prilikom glasanja, ništa što je normalno da bude presudno za izbor prvog čovjeka Univerziteta. UNSA ima skoro 2.000 zaposlenih kojima prvog čovjeka nameće grupica politički odabranih članova Senata. Akademska autonomija se ovdje ne poštuje ni u osnovnim crtama, jer bi normalno bilo da rektora biraju, ako ne svi profesori UNSA, onda barem oni koji su u zvanju redovnog profesora, dajući povjerenje rektoru koji treba biti prvi među jednakim, nikako poluga vlasti. Ali, tada bi mogućnost izbornog inženjeringa bila znatno manja, svedena na minimum, i o kandidatima bi odlučivali programi i kompetentnost, a ne politička pripadnost.

Hoćete reći da ovim Zakonom politika i definitivno potčinjava Univerzitet u Sarajevu?

– Mislim da je takva namjera u ovom Zakonu evidentna. Ovdje se sva pažnja usmjerila na uspostavljanje što oskudnijeg finansiranja UNSA i omogućavanja manipulacija prilikom izbora, dok stimulacija znanstvenog rada kao osnove djelovanja univerziteta praktično ne postoji. Nekompetentnost predlagača je evidentna već u korištenju terminologije. Naprimjer, u članu 3. se govori o umjetničkoistraživačkom radu, kao da je umjetnost područje istraživanja, a ne stvaranja! To su elementarna neznanja, koja se ne bi smjela nalaziti u jednom, bilo kakvom zakonu. Na isti način se, potpuno besmisleno, primjerice u članu 110. govori o “srodnim oblastima”, prema kojim bi, na primjer, profesor violine mogao birati profesora violončela. Ili profesor etike u zvanje profesora estetike, što sa aspekta struke i znanosti nije korektno. Političko potčinjavanje visokog obrazovanja ne samo da je samo po sebi nedopustivo i štetno po razvoj znanja nego će zasigurno imati nepovratno loše posljedice po generacije građana koje tek treba da se obrazuju na našim fakultetima.

Na koji način su privatni univerziteti usklađeni sa normama koje postoje na Univerzitetu u Sarajevu?

– Formalno, ovaj bi Zakon trebao da se odnosi i da korigira i rad privatnih univerziteta. Stvarno, to se ne dešava već godinama, uostalom činjenica da privatni univerziteti mogu da rade i bez licenci sama za sebe sve govori. Ipak, ono što je karakteristično za ovaj Zakon je da na izvjestan način možda najavljuje ekspanziju privatnih visokoobrazovnih institucija. U članu 11. primjerice, najavljuje se postojanje visokih škola, koje još ne postoje u Sarajevu i za koje se daje mogućnost da imaju pravni subjektivitet, kakav se želi oduzeti fakultetima UNSA. Već u članu 13. govori se o tome da praktično svako fizičko lice koje ima zvanje redovnog profesora, može otvoriti visoku školu. Otvaranje visokih škola nadležnost je Vlade KS-a, a ne Skupštine, što samo dodatno budi sumnje da se priprema teren za novu ekspanziju škart-obrazovanja, koje bi se ovoga puta provodilo kroz formu “visoke škole”. Dosta toga upućuje na pomisao da ovaj Zakon želi stimulirati rad u privatnom visokom obrazovanju i onemogućiti razvoj javnih visokoobrazovnih institucija. Uostalom, dovoljno je samo pogledati biblioteke koje postoje na privatnim univerzitetima. Javnosti vjerovatno nije poznato da bibliotečke jedinice, da budem precizniji, naslovi knjiga deponovanih u biblioteci svih privatnih univerziteta zajedno ne čine ni trećinu biblioteke samo Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U takvim uslovima od privatnih univerziteta Vlada KS-a ne traži kvalitet čak ni na elementarnoj razini, dok se razvoj kvaliteta na javnom univerzitetu u dobroj mjeri onemogućava. Primjera radi, nigdje se u Zakonu ne ustanovljava obaveza Kantona u pogledu obnavljanja bibliotečkih fondova i istraživačke opreme. Naprotiv, govori se o minimalnim izdvajanjima za “materijalne troškove”.

Znači li to da ovim Zakonom Bosna i Hercegovina, odnosno Kanton Sarajevo ostaju izvan evropskog prostora visokog obrazovanja?

– Nažalost, sve upućuje na to da se namjere predlagača trebaju tražiti upravo u tom pravcu. Dok u zemljama EU raste izdvajanje za znanost i obrazovanje i dok se u naprednom svijetu ova izdvajanja smatraju investicijom, novim Zakonom o visokom obrazovanju se predviđa smanjenje sredstava, čak i otimanje od fakulteta onoga što su sami ostvarili. Znanost se danas ne smatra luksuzom, nego važnim načinom obezbjeđenja budućnosti za nove generacije. U Zakonu koji predlaže Vlada KS-a znanost se skoro uopće ne tretira. Ne postoje stimulansi za razvoj znanstvenoistraživačkog rada na UNSA, a o važnosti sudjelovanja u međunarodnim projektima nema ni riječi. Ali zato postoje brojni načini destimuliranja znanstvenog rada i sudjelovanja na međunarodnim konferencijama. Primjera radi, ukoliko sudjelujete na nekom znanstvenom skupu izvan BiH, ne samo da nema načina da dobijete sredstva za put i boravak u inozemstvu nego će vam i primanja biti umanjena za visinu toplog obroka za dane boravka provedene na konferenciji. U cjelini uzevši, rješenja koja nudi novi Zakon o visokom obrazovanju predstavljaju provincijalizaciju Univerziteta u Sarajevu i ozbiljnu smetnju razvoju znanosti. O akademskim slobodama je izlišno i govoriti, jer su one u ovom Zakonu svedene na puke birokratske procedure.

Kakav je stav Građanskog saveza?

– Savjet za obrazovanje Građanskog saveza, ukratko rečeno, smatra da usvajanje ovog Zakona treba onemogućiti na svaki način! U našim raspravama i analizama stanja u visokom obrazovanju, zauzeli smo stav da je neophodno povesti političku inicijativu za donošenje federalnog zakona o visokom obrazovanju, koji bi bio jedinstven i obavezujući na cijeloj teritoriji FBiH. Pri tome kantonalna ministarstva ne bi trebalo ukidati, nego ih dovesti u funkciju provođenja zakonskih rješenja i strateških aktivnosti u oblasti visokog obrazovanja.

Što se tiče samog prijedloga Zakona o visokom obrazovanju KS-a, zaključili smo da se radi o štetnom zakonu koji će proizvesti dugoročne destruktivne posljedice u obrazovanju i znanosti. Tekst Zakona je pojmovno nejasan, predetaljan u članovima koji se odnose na nevažne stvari i ograničavajući u onim koji se tiču razvoja Univerziteta u Sarajevu. Jasno je vidljiva namjera uspostavljanja političke kontrole nad UNSA, uloge fakulteta su minimalizirane, dok grupacije znanosti u Zakonu uopće ne postoje, umjesto da budu nosioci razvoja znanosti. Prijedlog Zakona nije razvojni, nego predstavlja politički način birokratskog ograničavanja razvoja znanja, ali i kritičke misli u društvu.

U čemu bi se ogledao taj štetni društveni uticaj koji spominjete?

– Vidite, nevjerovatno je da u cijelom Zakonu nema niti jedne jedine riječi o mjerama borbe protiv korupcije i nepotizma. Evidentno je da ove pojave danas strašno opterećuju visoko obrazovanje u BiH. Očigledno, Vlada KS-a podržava jačanje rodbinskog zapošljavanja na fakultetima i sticanje znanstvenih titula po principu rodbinske bliskosti. Mi smo, da budem malo sarkastičan, došli u situaciju da slijedeća faza razvoja nepotizma na fakultetima može biti samo još da konkursni uvjet dobijanja mjesta na fakultetima treba biti porodična pripadnost. Toliko je rodbinski sve umreženo da je rad na pojedinim fakultetima postao vrsta porodičnog biznisa. Isto tako, nema niti jedne jedine riječi koja afirmira akademske slobode, koje u suštini predstavljaju embrion društvenih sloboda.

Da li Građanski savez ima prijedlog rješenja problema u visokom obrazovanju?

– Naš Savjet za obrazovanje, kao što sam već naznačio, ima reformski program obrazovanja. Nije u pitanju samo visoko obrazovanje, cijeli sistem obrazovanja u našoj zemlji počiva na politikantstvu i zadovoljavanju sitnih interesa pojedinaca. Zato dobijamo diplomce koji nisu sposobni raditi poslove za koje su se školovali i lažne znanstvene veličine, koje važnost imaju samo u okvirima vladajućih političkih stranaka. Koncept reforme obrazovanja koji ćemo predložiti, zasniva se na uvezivanju svih segmenata obrazovanja, stvaranju sistema koji će biti utemeljen na znanju i društvenoj funkcionalnosti znanja, uz internacionalizaciju visokog obrazovanja i snažnu podršku znanstvenoistraživačkom radu.

(Preuzeto od: Oslobođenje)

About Ekran

Check Also

gs

Građanski savez: Prijetnje kriminalne SDA nas ne mogu impresionirati

Stav GS-a je da je ova Vlada KS predvođena nepismenim i neobrazovanim Elmedinom Konakovićem najgora …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money