Home / ISTRAŽIVANJA / Google za neznalice

Google za neznalice

Da je situacija sa intelektualnim kapacitetima u BiH odavno pala ispod
svake crte tolerancije, vjerovatno je već svima poznato. Dovoljno je
samo sjetiti se činjenica koje govore da su naši univerziteti ispod
2000. mjesta čak i na najopćenitijim svjetskim rang-listama, da se
mjesto u javnosti osigurava političkom podobnošću, da se na
fakultetima doktorati stiču na segregacijskim stavovima, a radna
mjesta na osnovu rodbinske povezanosti, da ne postoje relevantni
znanstveni časopisi, kao ni međunarodno relevantne kulturne revije …
Pored svega, stanje je takvo da se ništa od ovoga ne mora ni
nabrajati. Sve je vidljivo “golim okom“.
A da je sve moralo tako nisko pasti, govori i činjenica da je na
najstarijem i najvećem univerzitetu u BiH funkciju rektora mogao
obavljati neko ko nema ni osnovne znanstvene reference. Dakle, neko ko
nema niti jednu objavljenu knjigu. Muharem Avdispahić, na koga se
odnosi ovo mišljenje, nikada nije napisao knjigu! Postavlja se
pitanje: kako je mogao uopće postati profesorom, ne samo rektorom.
Odgovor je vrlo jasan: politička podobnost i “spremnost na sve“ od
Avdispahića su napravili prvo profesora, a potom i rektora.
Kada je već postao rektorom, Muharem Avdispahić se, u suradnji sa
svojom suprugom etičarkom Jasminkom Babić Avdispahić i Ugom
Vlaisavljevićem, pobrinuo da se zametnu svi tragovi o referentnosti na
UNSA. Raznim nebuloznim izmišljotnama, kojim se tobože utvrđivala
referentnost profesora i njihovo prisustvo u javnosti, on je sakrivao
činjenice da biti prisutan u znanstvenom svijetu ne znači biti
prisutan na internetu. Sa tom misijom, njegov tim dolazi do genijalnog
otkrića koje se zove Google Scholar!
Goggle Scholar ili Google znalac je inernetski prostor u kojem se
objavljuju informacije o osobama koje rade na sveučilištima, kao i
tekstovi koje objavljuju sveučilišni, ali i drugi djelatnici. Radi se
o pukoj informaciji, koja sama po sebi nema nikakvog značaja. Ali,
budući da je bilo potrebno sakriti i izgubiti kriterije referentnosti,
Google znalac je postao sredstvo kojim je Avdispahićev Rektorat UNSA
ucjenjivao profesore!
Naime, prema zamisli propalog rektora (Avdispahić je jedini rektor u
povijesti UNSA kojem je uskraćen drugi mandat!), niti jedan profesor
ili asistent nije mogao napredovati ili biti član komisija ukoliko se
ne prijavi na Google znalca! Zašto? Zato jer je bilo potrebno
kriterije referentnosti (koje određuju kompetentne komisije, a ne
internet sajtovi) dovesti do apsurda, što se i desilo. Sve je pravdano
potrebom da se “Univerzitet učini vidljivim“ i popravi njegova
pozicija na rang-listama. Naravno, pozicija nije popravljena, slobodan
pad UNSA je nastavljen, a znanstveni kriteriji su
potisnuti birokratskim zahtjevima  represijom nad profesorima.
Da stvar bude gora, ovakav protivzakonit zahtjev (nema u Zakonu niti
jedne odredbe koja govori da se redovne aktivnosti profesora mogu
uslovljavati prijavom na neku internet-adresu) i ucjenjivanje
profesora u stvari je stvaranje protivpravne koristi privatnoj
platformi Google znalac! Naime Google Scholar je privatna firma, koja
ogromna sredstva stiče dopuštajući besplatne prijave na svojoj
platformi i svojom posjećenošću ostvarujući finansijsku dobit. Dakle,
uslovljavanje prijavom na Gogle Scholar, kako je ustanovila tročlana
ekipa, nema nikakve druge posljedice, osim maltretiranja profesora i
stvaranja protivpravne koristi privatnoj firmi koja je napravila ovaj
internetski prostor.
U kakvom raspadu se nalaze univerziteti u BiH, vidi se po tome što su
i neki drugi univerziteti prepisali ovu diktatorsku metodu
ucjenjivanja profesora i stvaranja protivpravne koristi za vlasnike
Google Sholar-a.
Tako je, primjerice, Univerzitet  Zenici takođe uveo obavezu svojim
profesorima da se prijavljuju na Google znalac, kako bi mogli
napredovati i sudjelovati u radu univerzitetskih komisija. Nije
slučajno ovaj nebulozni zahtjev ispostavljen neposredno po sjedanju u
fotelju rektora Damira Kukića. Naime, Kukićev savjetnik, po
političkoj, ideološkoj i liniji neznanja i kvaziakademizma je Ugo
Vlaisavljević. Naš portal je već pisao o skandaloznom angažmanu
“mislitelja univerziteta kao kaznionice“ na Filozofskom fakultetu u
Zenici. On je tamo bio angažiran na predmetu za koji nema adekvatan
izbor i koji nema nikakve veze sa onim za što je Vlaisavljević izabran
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ali, dok je Kukić bio dekan,
Vasavljević je bio profesor ovog Fakuleta. Sada je neformalni savjetnik
rektora, koji, kao što vidimo, ima uticaj na uvođenje onoga što je
uništilo UNSA. Nema sumnje da će takve “akcije“ uništiti i UNZE.
Google Scholar nije nikakav program ustanovljavanja kvaliteta, niti
bilo šta pruža osim pukih i veoma diskutabilnih informacija, koje same
za sebe ne govore ništa i nemaju nikakav značaj. Uostalom, činjenica
da je nakon nametanja obaveze prijavljivanja na Google Scholar UNSA
završio na 2002. mjestu Webomatricsove liste univerziteta, sama za
sebe dovoljno govori. Kako to sve skupa izgleda u stvarnosti i
konkretnim slučajevima, istražili smo na primjeru jedne od
inicijatorica ovog besmislenog i štetnog zahtjeva profesorima.
Sama činjenica da se Muharem Avdispahić na Google Scholar uopće
pojavljuje, mada ne samo da nema knjigu, nego ni samostalne autorske
radove, sama za sebe dovoljno govori. Isto tako, pošto smo već pisali
o falsificiranju biografije Uge Vaisavljevića i njegovom skandaloznom i
falsifikatorskom objavljivanju jednog te istog teksta pod različitim
naslovima, bila nam je razlog da njihove podatke ne istražujemo na za
UNSA obaveznom internetskom prostoru. Pogledali smo kako stvari stoje
sa Jasminkom Babić Avdispahić, nekada neformalnom gazdaricom UNSA.
Jasminka Babić Avdispahić se u Google znalcu navodi kao 25 puta
citirana. Kada bi se zaista radilo o citiranju njenih radova u
međunarodnim okvirima, to ne bi ni bilo tako loše. Profesorica etike
koja je navođena u nekoj recentnoj literaturi 25 puta, budimo realni,
imala bi zaista neki znansveni značaj. Međutim, stvari ne stoje tako
kako se čini da stoje. Od navedenog broja citata, sedam (7) se odnosi
na navođenje knjige Politike priznavanja čuvenog filozofa Charlesa
Taylora, koju je Jasminka Babić Avdispahić prevela, ne napisala! Dakle,
već na prvi pogled radi se o prevari! Etičarka je kao svoj znanstveni
rad navela Taylorovu knjigu!
Šest narednih citata etičarka dobija na osnovu izvještaja koji nema
nikakav znanstveni značaj, nego samo predstavlja navode o projektu
koji je vođen, a koji značaj imaju samo organizaciji koja ih je
finansirala. Dakle, kada saberemo prethodnih sedam citata koji su
navedeni na osnovu tuđe knjige, Jasminka Babić Avdispahić nema 25,
nego 12 citata! I to nije sve!
Jer, Jasminka Babić Avdispahić kao svoje citate ima i navode Biljane
Kašić, koja ne navodi niti jedan njen tekst, nego tekst njene
kolegice. Ovdje se kao osnov za uvrštavanje etičarke kao citrane uzima
to što je tekst koji Kašić citira objavljen u zborniku za koji je
Jasminka Babić Avdispahić suproređivačica! Isto se dešava i u nekim
tekstovima objavljenim u Sarajevu, gdje jedna autorica (ime poznato
portalu) navodi tekst  iz zbornika koji nije autorstvo čuvene
etičarke. Uz konsultiranje sa kompetentnim osobama došli smo do
zaključka da je Jasminka Babić Avdispahić citirana svega par puta u
publikacijama objavljenim na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i
Filozofskom fakultet u Tuzli! Pored toga, ovu profesoricu navodi još
Aleksandar Dobrijević iz Beograda. Prema našim saznanjima, ovi
Dobrijevićevi navodi su napravljeni po principu “ti meni, ja tebi“,
dok druga dva uopće nisu u tekstovima koji se bave filzofskom
problematikom, koju Jasminka Babić Avdispahić navodi kao svoju
znansvenu oblast. Dakle, kada je u pitanju čuvena etičarka Jasminka
Babić Avdispahić sve što je u vezi s njom ne dobacuje dalje od Tuzle!
O znanstvenoj referentnosti nama ni govora! Čemu onda Google Scholar?!
Da li je sve rečeno o manipulacijama sa Google Scholar na našim
univerzitetima? Da li je dovoljno rečeno da bi se nedvosmsisleno moglo
zaključiti da ova izmišljotina propalog rektora UNSA služi samo uskom
krugu manipulatora i osoba iza čije akademske karijere ne stoji
nikakav znanstveni rad, nego politička podobnost i spremnost na
manipuliranje činjenicama? Da li je ovo dovoljno da se zapitaju oni
koji su bezglavo prihvatili ovu glupost za mjeru referentnosti?
Na sličan način neki su u BiH proglašeni genijalcima, “svjetskim
ekspertima“ i najreferentnijim profesorima. Čini se nesumnjivim da je
sve rađeno u interesu politike i derogiranja akademskih kriterija.
Samo u tome smo, nakon brojnih konsultiranja i analiza, uspjeli naći
razlog prihvatanja Google Scholar-a za uvjet rada ispostavljen
profesorima na univerzitetima u BiH. Rezultat takve politike je
potpuno propadanje javnih univerziteta, gubljenje znansvenih
kriterija, promocija lažnih akademskih veličina i produbljivanje krize
bh društva. Nije i onda potpun logično da našim društvom i
insititucijama danas vlada neznanje, nesposobnost i nekompetentnost?

Istraživački tim
Ekran.ba

About Ekran

Check Also

sanja i ugo

Vlaisavljevići trče počasni krug

Nakon što je naš portal raskrinkao nedostojni način na koji su Sanja i Ugo Vlaisavljević …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money