Home / ISTRAŽIVANJA / Kako je počelo Tegeltisanje bh pravosuđa

Kako je počelo Tegeltisanje bh pravosuđa

Sve analize, kao i djelovanje nekih međunarodnih zvaničnika, upućuju
da haos u bh pravosuđu potiče i kreira se u Visokom sudskom i
tužilačkom vijeću (VSTV). Nema sumnje da korumpirane, nesposobne i
podzemnim radnjama sklone sudije bira VSTV. Jednako tako, nema sumnje
da ako ljudi u VSTV nisu izabrani prema principima sručnosti, nego
političke (kriminalne) podobnosti, takvo VSTV će birati samo još gore
sudije i tužioce. Pogledajmo kako stvari stoje sa predsjednikom glavne
sudsko-tužbene institucije.
Milan Tegeltija je imenovan sa pozicije predsjednika Općinskog suda
Banja Luka. Iza njega su ostali tragovi presuda koje su i do danas u
najmanju ruku problematične. Ono što je posebno indikativno, to je
Tegeltijino šurovanje sa Miloradom Dodikom i odbacivanje presuda
protiv RS u vrijeme dok je bio na poziciji u Općinskom sudu.
Pogledajmo kako o Tegeltiji piše jedan od poznatih i priznatih bh
novinara Slobodan Vasković. Prenosimo njegov tekst u cjelosti.

Predsjednik Osnovnog suda Milan Tegeltija sluga je tajkuna i aktuelnog
Režima. Tegeltijin zadatak je da štiti njihove interese, za šta je
bogato nagrađen ne samo finansijski, već i institucionalno-Režim,
preko svojih ljudi u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, obezbjeđuje
da on ostane na čelu Osnovnog suda, premda je primjerenije da se nađe
na nekoj od optuženičkih klupa u toj instituciji.
Zauzvrat, Tegeltija sređuje „sertifikate o poštenju“ svima onima iz
tog miljea, koji osjećaju „duševnu bol“ zbog pisanja medija o njima.
Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da presuđeni otmičar Mićo Kraljević
bude označen „kao pošten i častan“; da Stanislav Čađo dobije sudske
procese, iako nije donio nijedan jedini dokaz da je bilo ko šta o
njemu rekao/napisao/izjavio; Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da
novinari izgube procese, zbog tekstova u kojima su se referisali na
presude istog tog Osnovnog suda u Banjaluci, samo je u Tegeltijinom
sudu moguće da učesnici raznih procesa marširaju hodnicima te
institucije naoružani do zuba, samo je u Tegeltijinom sudu moguće da
nestaju dokumenti iz spisa, da ispare testamenti, da izgori soba sa
dokaznim materijalom…
Milan Tegeltija ubijeđen je da je žestok momak, da je „zajeban“, da je
„faca“, premda je riječ o neiživljenom provincijskom gulanferu, koji
sopstvene frustracije liječi teško zloupotrebljavajući instituciju
koju vodi.
Tegeltija ima tetovaže na vratu, „vrlo zajebane“; Tegeltija ima
izbrijanu glavu, kako bi ličio na svoje idole sa potjernica;
Tegeltija, pijan kao svinja, pjeva u kasnim noćnim satima po
banjalučkim restoranima, maltretirajući goste tih objekata; Tegeltija
je svakodnevno u društvu istinskih kriminalaca, narko dilera,
utjerivača dugova, kamatara… Ubijeđen da je Šef, premda ga ti, sa
kojima sjedi, drže zadnjim klovnom. Što on u suštini i jeste, ali je i
vrlo opasan klovn, jer vlada institucijom koja ljudima odsijeca glave.

– Slučaj Smiljanić
Branislav Smiljanić zvani Ćelo iz Banjaluke osuđen je 14.03.2014.
godine u banjalučkom Okružnom sudu na 14 godina zatvora i novčanu
kaznu od 20.000 maraka zbog zelenaštva i iznuda.  Smiljaniću je
produžen pritvor u kojem se nalazi od septembra 2012. godine.
Milan Tegeltija, predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci, reagujući na
tekst “Nezavisnih”, u kojem stoji da je u nekoliko navrata bio
upozoravan na svoje bliske kontakte sa Branislavom Smiljanićem,
osumnjičenim za iznude od Banjalučana, navodi u pisanoj izjavi,
dostavljenoj našoj redakciji, da u Banjaluci razgovara sa mnogim
ljudima iz svih sfera života.
“Za Branislava Smiljanića, kojeg sam slučajno na javnom mjestu upoznao
u društvu ljudi koje sam odranije poznavao, prije nekih godinu dana,
nisam sam znao niti još znam da li, kome i pod kojim uslovima posuđuje
novac, da li ga i kako naplaćuje i tako dalje, a što je još predmet
sadašnje istrage i kasnijeg eventualnog optuženja i suđenja”, navodi
Tegeltija.
On dodaje da Smiljanić u to vrijeme nije bio optužen ni u jednom
postupku na Osnovnom sudu Banjaluka.
“Naglašavam da su svi moji kontakti sa Branislavom Smiljanićem bili
potpuno javni, na javnim mjestima i u društvu više ljudi, jer nikad
nisam imao šta da krijem. Takođe, radi se o licu koje tada, a ni do
danas još nije kažnjavano. Nikad me niko, ni iz Tužilaštva ni iz
policije ni službeno ni privatno, nije upozoravao na navodne ‘bliske
kontakte’. Naglašavam da Branislava Smiljanića uopšte nisam ni vidio
pet ili šest mjeseci”, ističe Tegeltija. (Nezavisne novine
27.09.2012.)
Tegeltija je tada slagao. Nije tačno da je Smiljanića poznavao samo
godinu dana, kako je tvrdio, već mnogo mnogo duže. Uz to, Tegeltija je
u nekoliko navrata bio gost na Smiljanićevom imanju kod Kneževa.
Smiljanić se redovno sastajao sa Tegeltijom u njegovoj kancelariji u
Sudu u Banjaluci. I o svemu tome postoje dokazi.
Tegeltija je, nakon Smiljanićevog hapšenja, “oprao ruke” od njega, a
krajnje je upitno da li je i sam imao koristi od Smiljanićevih
“poslova” i da li će narečeni odležati i njegov dio?!
Nažalost, to Okružno tužilaštvo Banjaluka nije istražilo, premda se u
presretnutim Smiljanićevim telefonskim kontaktima, izuzetno često
nalaze i razgovori sa Tegeltijom.
Kako bi prikrili ove kontakte, iz Tužilaštva su emitovali brojne
informacije o Smiljanićevim vezama sa policajcima. Tako je inspektor
Ognjen Kos mjesecima razvlačen po medijima, iako protiv njega nije
podignuta nikakva optužnica. Imena određenog broja policajaca stalno
su isticana i u sudnici, ali nikada i ime Tegeltije.
Stoga sam 18.01. ove godine uputio dopis Tužilaštvu (vidi dodatak) u
kojem sam  zatražio odgovor zbog čega se tokom procesa Smiljaniću ne
pominju imena tužilaca i sudija sa kojima je bio u kontaktu, a ističu
imena policajaca?!
“Oštećena lica su u pomenutom predmetu u svojim izjavama ukazivali na
nezakonito postupanje pojedinih  ovlaštenih službenih lica MUP-RS, te
je ovu tezu (u pogledu pomenutih izjava) Tužilaštvo dokazivalo Sudu,
putem prezentacije monitorisanih razgovora (između optuženog i
ovlaštenih službenih lica). Oštećeni  nisu iskazali sumnje u pogledu
postupanja bilo kojeg konkretnog sudije ili tužioca”, odgovoreno mi
je, između ostalog, iz Tužilaštva.
Pitanje je zašto Tužilaštvo nije detaljno istražilo veze između
Tegeltije i Smiljanića i zašto je sve vrijeme prikrivalo razgovore
njih dvojice? Svakako nije bilo za očekivati da “oštećeni” navode da
ih je Tegeltija tukao, ali bi bilo interesantno saznati uz čiju pomoć
je Smiljanić preveo na sebe imovinu koju je uzeo od oštećenih, kako je
to tokom suđenja tvrđeno? I kakva je Tegeltijina uloga u tome?

– Paljenje Suda
Nikada javnost nije saznala kako je došlo do paljevine sobe sa
dokazima iz brojnih krivičnih djela, u Osnovnom sudu u Banjaluci.
Požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine. Tada je dežurna tužiteljka
Okružnog tužilaštva Banjaluka Snježana Petković izjavila da je
podmetnut i da su u tom nedjelu učestvovala najmanje dva lica.
U požaru su izgorjeli mnogi materijalni dokazi iz krivičnih postupaka.
Iako su vatrogasci brzo intervenisali i lokalizovali vatru, više od
pola sata u sudu su odjekivale manje eksplozije, jer je vatra
zahvatila i naoružanje koje je bilo deponovano kao dokazni materijal.
Tegeltija je rekao tada “Sud nema 24-časovnu zaštitu Sudske policije,
jer nema dovoljno ljudi, pa je u skladu sa svojim resursima Sud
obezbjedio čuvarsku službu koja je angažovana 24 časa dnevno”.
Znači, Sud je imao zaštitu sve vrijeme, ali su dva NN lica uspjeli da
razvale prozore i zapale prostoriju sa dokazima. U kojoj se nalazila i
zaplijenjena droga.
Niko nikada nije saopštio da li su i koji slučajevi pali na Sudu zbog
paljenja prostorije sa dokazima? I kako je moguće da do danas nisu
otkriveni počinioci?
Kako je uopšte moguće da Tegeltija ostane na čelu Suda, a dozvolio je
svojim nemarom (neadekvatnim obezbjeđenjem) da kriminalci hladno
zapale dokaze?!!! (nastaviće se)

Ovaj tekst kolege Vaskovića, kao ilustracija rada Tegeltije, uklapa se
u informacije do kojih smo mi došli, a koje govore da VSTV za vrijeme
Tegeltijnog predsjedavanja odbacuje prijave građana protiv pojedinih
sudija, čak i prije nego su dostavljeni dokazi o radu tih sudija.
Pored toga, imenovanja sudija i stručnih suradnika u nekim slučajevima
se vrše na vrlo čudan način. Došli smo do saznanja da su neki današnji
sudije od loših studenata za nepunih šest godina postajali sudije i to
sa obrazloženjem da su pokazali “stručnost i rezultate“, obrazloženjem
koje je toliko paušalno da ne treba ništa o tme reći, posebno kada se
radi o osobama koje su studije prava završavale na tegoban način i
vrjeme provedeno kao stručni suradnik trošili na bolovanja, a ne a rad
i sticanje sudskog iskustva.
Koliko je i kako je propalo pravosuđe, danas je svima očigledno. Niko
ništa ne poduzima. Vlasti ovakvo kakvo je odgovara, jer je pod
potpunom političkom kontrolom, a međunarodnim faktorima očigledno nije
stalo da se stvari poprave. Tu je posebno indikativan i zabrinjavajući
pasivan odnos Ureda visokog predstavnika u BiH. Milan Tegeltija je na
vrhu ove piramide. Previše je sumnji vezanih za njega, ali se neki
konačan sud ipak ne može javno dati. Ono što je evidentno jeste da je
piramida pravosuđa ispunjena korupcijom, nepotizmom, neznanjem i
krminalom. Uostalom, pojedine krivične prijave protiv nekih sudija i
tužilaca to i dokazuju, zar ne?

Istraživački tim
Ekran.ba

About Ekran

Check Also

sanja i ugo

Vlaisavljevići trče počasni krug

Nakon što je naš portal raskrinkao nedostojni način na koji su Sanja i Ugo Vlaisavljević …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money