Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Ko i zašto štiti Ugu Vlaisavljevića?

Ko i zašto štiti Ugu Vlaisavljevića?

Fenomen Vaisavljevići zaista je jedinstven u historiji bh društva.
Činjenica da neko ko je brutalna neznalica pred očima javnosti dođe do
doktorata, da teške zloupotrebe položaja pred očima javnosti ostaju
nekažnjene, da otvoreno zagovaranje segregacijskih i fašisoidnih ideja
dobija podršku “liberalne“ javnosti, da brutalno provođenje govora
mržnje biva nagrađivano donacijama, da neko ko ima dijagnozu teškog
psihičkog oboljenja radi u obrazovanju i da mu se tolerira nasrtanje
na kolege i zaposlene … samo govori u prilog tome da se ne radi o
nekom slučajnom, privatnom ekscesu! Radi se o pojavi koja na vrlo
očigledan način odslikava stanje u našem društvu. Brojni su primjeri
za to i mi smo mnoge naveli, kroz “fenomen Vlaisavljevići“,
kritikujući postojeće stanje u društvu. Nikada do danas niti jedna
naša informacija nije demantirana, niti opovrgnuta nekom drugom
vjerodostojnom informacijom!
Koliko ovaj fenomen zaista odražava realno stanje, pokušajmo vidjeti u
samo jednoj činjenici, odnosno postavljajući jedno pitanje: kako je
moguće da čak i predlagač Zakona o VO KS odustane od provođenja
zakonitosti, kako Ugo Vlaisavljević ne bi bio uklonjen iz nastavnog
procesa na Filozofskom fakultetu? Podsjetimo, uprkos vrlo
vjerodostojnim pričama o tome da je Ugi Vlaisavljeviću još od
osamdesetih godina prošlog stoljeća dijagnosticirano teško psihičko
oboljenje, od kojeg se i danas liječi, on nije (uprkos jasnim
zakonskim odredbama) uklonjen iz nastavnog procesa!
Prema ovim neformalnim informacijama, Vlaisavljević je agresivni
psihički bolesnik. Navodnu psiho-agresivnost, on je do sada u nekoliko
navrata pokazao prema zaposlenim na Filozofskom fakultetu, ali je to
svaki put bilo zataškavano. Kako i zašto je njemu omogućeno nešto što
teško da bi bilo tolerirano bilo kome drugome?
Da ono što Vlaisavljević radi drugima nije tolerirano u drugim
slučajevima, pokazuje činjenica da je prije dvije godine na
Filozofskom fakultetu jedan profesor penzionisan zbog utvrđenog
psihičkog oboljenja. Ovaj profesor (ime poznato portalu Ekran) nije
imao zaštitu i za njega nije bilo ni olakotnih okolnosti, ni
prešućivanja činjenica. Zato je morao biti umirovljen! Kako to da je u
jednom prethodnom slučaju, na istoj instituciji, učinjeno sve da iz
nastave bude isključen neko ko je psihički bolestan, a u slučaju
Vlaisavljevića se sve čini kako bi se sakrile informacije iz njegovog
bolesničkog kartona? Zašto je zdravstveni karton Uge Vlaisavljevića
najveća tajna na Univerzitetu u Sarajevu, tvrdo zaključana iza mnogih
vrata?!
Sasvim sigurno da iza tako dobre zaštite stoji politika. Razumljivo je
to, jer u našoj zemlji jedino politika može ono što nije moguće! A
nije moguće sakrivat tako očite podatke, tim prije ukoliko se radi čak
i o mogućem činjenju krivičnog djela. Jer, krivično djelo je
omogućavanje sticanja protivpravne imovinske koristi, koju Ugo
Vlaisavljević već godinama stiče, ukoliko su tačne informacije o
njegovom teškom psihičkom oboljenju. Budući da te informacje, prema
onome što smo mi uspjeli saznati, potiču od uglednih sarajevskih
intelektualaca, nema previše mjesta sumnji. Posebno kada se u
konkretnim okolnostima sakrivaju podaci kojima se možda otkriva čak i
činjenje krivičnog djela.
Zašto bi politički centri moći štitili jednog profesora UNSA? Zašto
nadležne institucije ne rade svoj posao i ispitaju ove informacije?
Odgovor je vrlo jednostavan: Ugo Vlaisavljević je već godinama dio
političkog establišmenta u truglu Milorad Dodik, Fahrudin Radončić i
Dragan Čović. Kako bi izgledalo da se otkrije kako je glavni megafon
političkih koncepcija koje zastupa ovaj trojac u stvari osoba sa
teškim psihičkim oboljenjem? Nikako! Zato zdravstvene ustanove ne daju
informacije, tužilaštva iste ne traže, a univerzitetske institucije
žmire na ono o čemu se već decenijama priča. Ne može glavni zvučnik
SNSD, SBB i HDZ, profesor koji je držao govor na odlasku bivšeg reisa
Mustafe Cerića, biti psihički bolesnik! Zato ta informacija, po cijenu
da nadležne institucije otvoreno ne rade svoj posao, ne može biti
potvrđena! I tu je kraj!
Jer, kakva je to politika u čijem kreiranju učestvuje neko ko ima
ozbiljne zdravstvene probleme? Upravo takva kakvi su i ti zdravstveni
problemi. Zato ti problemi moraju ostati sakriveni od očiju javnosti,
čak i ako ih svi vide i svi znaju sve o njima. To je smisao bh
politike koju zagovara Ugo Vlaisavljević.
Ali nema podršku Ugo Vlaisavljević samo od političkih i
univerzitetskih moćnika! Brojni su profesori i javne osobe koje
podržavaju Vlaisavljevića! Znači li to da informacije o kojima se već
decenijama govori, nemaju važnost? Nipošto! Analizirali smo podršku
koju Vlaisavljević ima u tzv. “intelektualnim krugovima“. Svi
(izuzimajući one koji to čine jer su zvučnici iste nacionalističke
političke koncepcije) koji podržavaju ovog problematičnog profesora, u
svari su oni koji su se svojevremeno pozivali na njega i podržavali
njegove pisanije. Kako sada neko ko je, na primjer, u svom doktoratu,
ili nekom tekstu referirao na Vlaisavljevića da prizna da se radi o
osobi koja nema čak ni zdravstvenih kapacitete za ozbiljan znanstveni
rad? Kako neko ko je sticao zvanja pozivajući se na Vlaisavljevića,
sada da prizna da se pozivao na sobu koja ima psihičke probleme?
Odgovor je vrlo jednostavan: Nikako! Zato treba šutke podržavati
“čuvanje tajne“ i optuživati sve one koji su tu tajnu otkrili! Zato
razni medijski patrljci, poput Franje Šarčevića i intelektualni pajaci
poput (D)Envera Ka(n)zaza pokušavaju braniti Vlaisavljevićevo
maltretiranje osoba iz okruženja i pretvaranje studenata u žrtve
nekoga ko po zakonskim odredbama ne može biti njihov predavač.
Posljednji događaji i ponašanje Uge Vlaisavljevića na Filozofskom
fakultetu pokazuju da su svi oni koji ne postupaju po njegovom
nahođenju žrtve njegovih napada. Višegodišnje maltretiranje zaposlenih
i studenata na FF, ali i drugih osoba koje su u kontaktu sa njim, tako
postaje rutina koju svi treba da trpe. Brojni su primjeri za to, a
posljednji slučaj u kojem je jedna službenica FF bila prinuđena
zatražiti i ljekarsku pomoć nakon njegovog verbalnog nasrtanja, samo
je potvrda da oni koji upozoravaju na njegovu agresivnost podržanu
političkim i kvaziakademskim centrima moći, u stvari jesu žrtve terora
koji ovaj profesor provodi nad osobama iz svog radnog okruženja.
Politika i kvaziakademske elite nemaju izbora nego žmiriti na
činjenice i sakrivati ih od javnosti, jer ne mogu priznati da je
njihov uzor u stvari neko ko ni zdravstveno to ne bi mogao i smio
biti. Šteta koja nastaje iz takve situacije najgora je po studente,
koji umjesto znanja na nastavi dobijaju ko zna kakve informacije i
eskapacije. Ali to očigledno ne zanima one koji imaju interes da
“strogo čuvana tajna“ ostane nepotvrđena u javnosti.
Ekran će u narednih nekoliko dana objaviti informacije o tome kakve je
sve besmislice Ugo Vlaisavljević objavljivao, koje su za
kvaziakademsku elitu i političke centre moći bile “velike mudrosti“.
Pritom se nećemo osvrtati na informacije koje govore o uticajima
para-centara moći, koji su u ovom slučaju nesumnjivi. Istražit ćemo
samo besmislice putem kojih je kreirana pozornica bh javnosti i na
kojim su pojedinci (nećemo navoditi imena) sticali zvanja i medijsku
pozornost. Nastojat ćemo ne biti opširni i potpuno jasni u iznošenju
onoga što smo otkrili.

Istraživački tim
Ekran.ba

About Ekran

Check Also

sudjenje_memic_muriz_rsa17

Ljubo i Bekrija Seferović slobodni – Muriz Memić: Dalida Burzić je kriminalac

Kantonalni sud u Sarajevu donio je presudu u predmetu stradanja Dženana Memića : Ljubo i …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money