Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Ko i zašto podržava Ugu Vlaisavljevića?

Ko i zašto podržava Ugu Vlaisavljevića?

Na kraju su čak i Vlaisavljevići morali priznati da je veliki broj
onih koji su ih podržavali prepoznao njihovu prevaru i odustao od
davanja podrške lažnoj žrtvi i stvarnom zlostavljaču Ugi
Vlaisavljeviću. Skandal Vlaisavljević, koji traje već godinama, o
kojem je jedino Ekran pisao u skoro svim epizodama u kojim se
ispoljavalo nezakonito, pa i civilizacijski nedopustivo ponašanje ovog
bračnog para, tako je dobio novu dimenziju.
U javnosti je postalo jasno da njihovo društveno djelovanje
predstavlja skandalozan i socijalno destruktivan uticaj. Odatle su,
konačno, brojni naivni i neobaviješteni podržavatelji odustali od
peticije koju su potpisivali zbog lažnog mobingovanja muške polovice
ovog para i shvatili da se radi o prevarantima. Ipak, oni koji su
predstavljali oslonac njihovog nezakonitog i civilizacijski
nedopustivog ponašanja i dalje daju podršku ovom skandaloznom paru. Ko
su oni i zašto podržavaju nekoga čije je negativne karakteristike
postalo nemoguće kriti, pitanje je koje moramo postaviti u našem
novinarskom straživanju, ukoliko želimo biti do kraja profesionalni.
Prije svih, to je politički trojac Milorad Dodik, Fahrudin Radončić i
Dragan Čović. Svima koji su pratili posljednju aferu skandaloznog
bračnog para, bilo je jasno da je medijska podrška dolazila samo od
medija koji su pod kontrolom ovog političkog trojca. Dnevni avaz, Naša
TV, Poskok.info, Start, RTRS i hercegovački HDZ mediji, govorili su o
Vlaisavljevićevim putešestvijama na FF UNSA samo i isključivo iz
jednog ugla! Nikada i nigdje u ovim medijima nije se pojavila
mogućnost da se čuje i druga strana! Jednom riječju, nije dopuštena
prilika da se na ovim medijima progovori o nezakonitostima
skandaloznog profesora, čije je nasilništvo postalo nesporno.
Istovremeno, Ugo Vlaisavljević je kao i svaka turbo-folk zvijezda,
nastupao na Čovićevim predizbornim skupovima, rugajući se zakonitosti
rada institucija, jer je to činio za vrijeme dok je bio na bolovanju,
dakle otvoreno zloupotrebljavajući prava iz radnog odnosa. Niko od
nadležnih nije htio, ili nije smio reagirati na nešto što bi za sve
druge bilo razlog trpljenja najgorih sankcija. Rugajući se
Univerzitetu, Ugo Vlaisavljević je promovirao politiku Dragana Čovića
i otvoreno sudjelovao u podrivanju državnosti BiH. Ocjene Čovićevog
zbornika o “hrvatskom pitanju“ koje su se pojavile u javnosti,
najbolje govore o nastupima Vlaisavljevića.
Prema informacijama do kojih smo došli zahvaljujući našim izvorima,
Fahrudin Radončić je, sinergijski sa Čovićem, neposredno urgirao za
zaštitu Vlaisavljevića i koristio svoj uticaj da nasilje ovog
skandaloznog profesora FF UNSA bude zataškano. Sve stranačke strukture
SBB, HDZ i SNSD (a prije svih medijske) bile su u funkciji Uge
Vlaisavljevića. Dovoljno je samo pogledati one koji su potpisali lažnu
peticiju i neposredno se uvjeriti da je većina potpisanih iz struktura
ovih stranaka. Ukoliko se odbiju potpisi sa lažnim identitetima i
potpisi onih koji su se povukli iz cijelog skandala, na spisku ne
ostaje niko izuzev stranačkih poslušnika i ponekog mediokriteta koji
je zbog prijateljstva sa Vlaisavljevićima i iz vlastitog neznanja
ostao na spisku.
Podršku Ugi Vlaisavljeviću, prema političkom nalogu, uprkos svim
dokazima i racionalnom razmišljanju, konstatno je davala i daje Nives
Jukić, HDZ-ova ombdusmanka. To je drugi važan oslonac kampanje protiv
provođenja zakonitosti na UNSA. Ona je, kako prije tako i sada, svako
gaženje ljudskih prava od strane Vlaisavljevića svojim uticajem
ombudsmana, proglašavala legitimnim i svaku osudu nasilja od strane
Vlaisavljevića povredom njegovih prava.
Tako je, na primjer, opomena Vlaisavljeviću nešto što narušava njegova
prava, ali prijetnje službenicama, upadanje u prostorije izvan radnog
vremena (postoje dokazi za to!) i sl., uz brutalno vrijeđanje,
Vlaisavljevićevo je pravo! To je u punom smislu zaštita ljudskih prava
u režiji HDZ BiH, koju provodi Nives Jukić.
Nije teško zaključiti da ova ombudsmanka, a vjerovatno i drugi ovakvi
politički likovi u pravosuđu, poput skandaloznog sudije Pavla
Crnogorca, svoje odluke donose tako što politički moćnici odluče šta
će oni odlučiti. Kada bi u BiH postojao minimum poštivanja prava i
pravde, Nives Jukić vjerovatno već odavno ne bi bila na poziciji na
kojoj jeste. Vjerovatno bi bila i predmetom ozbiljnih istraga zbog
zloupotrebe službenog položaja. Ovako, ona nastavlja sa zaštitom onih
koji imaju političku zaštitu, odnosno sa zaštitom nasilja koje se
provodi u ime i uz blagoslov političkih (formalnih i neformalnih)
centara moći.
Pored toga, politički trojac je obilno koristio svoje stranačke
intelektualce, odnosno svoje ideološke turbo zvučnike, koje je stavio
u funkciju davanja “ozbiljnosti“ skandaloznim lažima koje je
konstruirao bračni par Vlaisavljević. Našli su se tu Enver Kazaz, Mile
Lasić, Asim Mujkić, Nerzuk Čurak, Indira Kučuk Sorguč, Mišo Kulić,
Nino Raspudić, Ivan Šušnjar, Franjo Šarčević, Stojan Šljuka, Abdulah
Sidran, Jasminka Babić-Avdispahić i Senadin Musabegović. Oni su
trebali dati intelektualni obol cijeloj farsi, a na kraju su samo
pokazali da su u vlasništvu politike koja stoji iza Uge Vaisavljevića.
I to kakve politike!
Bilo bi pretjerano i zahtijevalo bi obiman broj stranica iznošenje
svih elemenata političke podrške i konstrukcije, političke montaže
koja je karakterizirala cijeli skandal. Međutim, jasno je i iz onoga
što smo do sada naveli da je Vlaisavljevićevo ponašanje bilo vođeno iz
političkih centara moći HDZ-SBB-SNSD. Cijela medijska buka nema
nikakve veze sa stanjem na FF UNSA, nego isključivo i jedino sa
prikrivanjem nasilnog ponašanja Uge Vlaisavljevića.
Nije zanemarljivo ovdje se sjetiti da je već godinama Vlaisavljevićev
zdravstveni karton najveća tajna na UNSA. Naime, već više decenija se
polujavno govori o tome da je Ugo Vlaisavljević psihički bolesnik,
koji se eksponira u nasilnom ponašanju, te da ni zakonski ni akademski
ne bi smio biti angažiran u nastavi. Uprkos svemu, a nema sumnje u
vezi sa ovim političkim centrima koje smo naveli i onim koje ćemo tek
navesti, Ugo Vlaisavljević je profesor FF, što neke znanstvene
diletante poput Mile Lasića podstiče da govore kako je “najveći
intelektualac, filozof“ i ko zna šta još sve ne, što može pasti na
pamet ovakvim aparatčicima dnevne politike. Zašto je tako teško i
nedopustivo, kada već postoje zvanični i opravdani zahtjevi,
provjeriti da li je Ugo Vlaisavljević liječeni psihički bolesnik? Da
li zato jer će biti utvrđeno da jeste?! Ne možemo to tvrditi i ne
tvrdimo, ali činjenica da svi bježe od nečega što je zakonski
regulirano, a što je sasvim jednostavno provjeriti, govori da nešto
nije čisto!
Uostalom, naš portal je javno pozvao da se javi bilo ko ko je sa Ugom
Vlaisavljevićem služio vojni rok u JNA. Niko se nije javio! Naši
izvori kažu da se ne može ni javiti, jer je nasilni profesor bio
oslobođen služenja vojnog roka, upravo zbog svog psihičkog oboljenja.
Ono što nije bilo dobro za JNA, očigledno je dobro za UNSA i današnje
političke kružoke. Ali, idemo dalje.
Konstantnu podršku u svojim (ne)djelima Ugo Vlaisavljević je dobijao
od bizarne Novinske agencije Patria i njene direktorice Edine Latif,
poznate kao zastupnice SBB, trivijalne novinarke i službenice – Bakira
Alispahića! Upravo tako, osnivač Patrie je Bakir Alispahić, čovjek sa
crne liste vlade USA i osoba koja se povezivala (povezuje?!) sa
pripremom terorističkih aktivnosti u BiH. Da li je iznenađujuće da i
Alispahić podržava Vlaisavljevića? Nipošto! Možda tome mogu
posvjedočiti svojevremena pisanja Slobodne Bosne, do kojih ne bi
trebalo biti teško doći. Uostalom, dalji tok našeg istraživačkog
teksta, to će i pokazati!
Svakako jedan od glavnih dugogodišnjih podržavatelja Uge
Vlaisavljevića je Mustafa Cerić. Nekadašnji reis IZ BiH nije propustio
priliku da i javno selami Ugu Vlaisavljevića! Naravno, to je njihova
privatna stvar, ali nije bilo ničega privatnog u poređenju
Vlaisavljevića i uglednog ljekara Ismeta Gavrankapetanovića. Cerić je
praktično ponižavajući Gavrankapetanovića (jer ga poredi sa jednim
nasilnikom) želio uzdići Vlaisavljevića. Ne znamo kod koga je ova
prilično neinteligentna i neukusna usporedba prošla, ali sudeći po
kasnijem odustajanju od date podrške, mnogima je bila indikator da
shvate da se u skandalu Vlaisavljević ne radi niočemu drugom nego o
manipulaciji i spašavanju jednog krajnje suspektnog lika u bh
javnosti. Ipak, ostaje činjenica da Mustafa Cerić nije povukao svoju
podršku, kao i činjenica da je svojevremeno u najviši vrh IZ BiH
plasirao osobu koja na najgori način pljuje po sredini koju je Cerić
trebao zastupati i činiti njen časniji dio, braneći je od raznih
Vlaisavljevića. Kada se tome doda da je Mustafa Cerić bio poznat po
zastupanju nekih ekstremističkih stavova, prije svega prema Zapadu,
kao i savezništvu sa Radončićem i  nedopustivim istupima, onda cijela
njegova uloga u ovom skandalu biva potpunijom.
Baš kao i uloga jednog drugog ekstremiste – Fatmira Alispahića. Šta je
moglo jednog ekstremnog protivnika Srba navesti da podrži jednog
polu-Srbina, ako tako možemo reći? Očigledno ne oni stavovi koje je on
navodio kada je govorio da se bošnjačka djeca rađaju  upućena na
ljepotu, a srpska upućena na zločin. Kako zagovornik ideje da „Srbi
plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog
krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je
normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim
nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Beća
(sic!) neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca”
(F.Alispahić, Marketing tragedije, 2008.) može podržati Ugu
Vlaisavljevića? Da nije možda Ugo u međuvremnu postao Bošnjak,
musliman, odnosno (ponovo) promijenio identitet? Moguće je i legitimno
je i to, ali zašto ga onda podržava Čović? Podršku Dragana Čovića i
Fatmira Alisahića samo neko toliko plitak kao Sanja Vlaisavljević može
smatrati nečim pozitivnim. Baš kao i podršku Senadina Musabegovića,
nekadašnjeg pripadnika Cacine jedinice, baš one koja je, prema lažnim
navodima Vlaisavljevića, za vrijeme rata tražila i nije uspjela naći
(ili stići?!) nasilnog profesora?
Dakle, baš taj koji ga je “tražio da bi ga poslao na Kazane“, sada ga
podržava! Nije li to previše glupo i previše plitko da bi se moglo
povjerovati u takvu priču?! Naravno da jeste, ali tu Vlaisavljevićevu
izmišljotinu o progonu u Sarajevu za vrijeme rata posebno ćemo
elaborirati. Sada nas interesuje samo šta bi bio zajednički nazivnik
izmišljenih progonitelja i progonjenog, u situaciji u kojoj
“progonitelj“ daje podršku “progonjenom“. Da li je to neko
“prosvjetljenje“ progonitelja? Prije će biti da se radi o nekom
zajedničkom nazivniku koji objedinjuje sve ove koji se, samo na prvi
pogled, čine neobjedinjivim! Koji je to zajednički nazivnik??!!
Taj bi zajednički nazivnik svakako mogao biti – ekstremizam i
nacionalizam. Naime i Fatmir Alispahić i Mustafa Cerić i Ivan Šušnjar
i Bakir Alispahić, kao i neki drugi koji nisu odustali od podrške Ugi
Vlaisavljeviću, mogu se podvesti pod šator ekstremizma i nacionalizma.
Čak i oni koji do sada nisu imali ekstremističkih istupa, poput Ćurka
ili Mujkića, takođe su još kako duboko u nacionalnim i
nacionalističkim vodama bh politike. Ni to nije problem provjeriti.
Oni su upravo i bili alibi onima koji su građanske opcije i mišljenja
predstavljali kao zakamuflirani nacionalizam bošnjačkog predznaka.
Dakle, bez sumnje, nacionalističke ideologije, bez obzira na
intenzitet njihovog konzumiranja, bez obzira da li su one SBB ili HDZ
ili SNSD tipa, ili su u obolu “neovisnog intelektualizma“,
predstavljaju jednu karakteristiku onih koji podržavaju
Vlaisavljeviće.
Postoji međutim druga karakteristika, koja je vrlo vjerovatno u vezi
sa ovom prvom, a o kojoj se u javnosti govorilo samo kada su u pitanju
najvažniji podržavatelji Vlaisavljevića. Ona, možda, objašnjava i
koncepciju nacionalizma i koncepciju djelovanja i podržavanja
Vlaisavljevića. O čemu se radi?
Baš kao što se o Ugi Vlaisavljeviću već decenijama u akademskim
kuloarima govori kao o psihički suspektnoj osobi, o Mustafi Ceriću,
Draganu Čoviću, Fahrudinu Radončiću, Miloradu Dodiku, Bakiru
Alispahiću ali (ne tako javno) i Nerzuku Ćurku, Enveru Kazazu,
Abdulahu Sidranu, Mili Lasiću, Fatmiru Alispahiću, Stojanu Šljuki i
drugim sa spiska podržavatelja govori se kao o bivšim suradnicima
jugoslovenske tajne policije, paušalno objedinjene pod naziv KOS! Svi
oni su, dakle, u javnim ili polujavnim debatama spominjani kao
suradnici tajnih službi, koje i danas funkcioniraju na prostoru BiH.
Da li ovo ima veze sa Ugom Vlaisavljevićem koji je, podsjetimo se, na
FF UNSA došao sa pozicije šefa kabineta jednog visokog komunističkog
funkcionera.
Općepoznata je stvar da su u kabinetima komunističkih funkcionera
obavezno radili suradnici tajne policije, koja je preko njih
kontrolirala rad njihovog pretpostaljenog. Nije li time očigledna veza
Vlaisavljevića i njegovih “podržavatelja svih boja“? Nije li jasno da
je i Ugo Vlaisavljević, po funkciji koju je obavljao, morao biti
suradnik famoznog KOS-a?!
U velikom broju istraživanja pokazuje se da je KOS aktivno sudjelovao
u razbijanju SFRJ, stavljajući se na stranu Srbije i Rusije, koja je
svoje interese nalazila u raspadu bivše države. Poluga za razbijanje
SFRJ bila je nacionalizam, koji je danas glavno sredstvo razvaljivanja
državnosti BiH. Nije li objedinjenost Vlaisavljevića i njihovih
podržavatelja u zastupanju nacionalističkih ideja potpuno jasna i
nedvosmislena? Nije li odatle potpuno jasno kako su “oni koji ne
dijele zajedničke ideje“ objedinjeni u podršci Ugi Vlaisavljeviću?
Nije li potpuno jasno da oni time ne narušavaju, nego naprotiv,
pokazuju svoju konzistentnost u stavovima zastupanja strane koja je
usmjerena prema uništenju BiH kao države? Jer, oni svi zajedno
zastupaju samo jednu stranu – nacionalizam!
Oni u svojoj podršci, budimo jasni, prema svemu sudeći ne podržavaju
nekog profesora Filozofskog fakulteta, nego jednog od najglasnijih
zvučnika nacionalizma u BiH, odnosno sredstva uništenja državnosti
naše zemlje. Uostalom, zašto onda, u svom humanizmu, ne podržavaju one
koji su žrtve diktature Memnune Hasanice na FF UNZE? Zašto nisu
podržavali one kojima je Muharem Avdispahić svojevremeno zabranjivao
da budu u komisijama za doktorske disertacije, da rade na projektima,
da napreduju u izborima … Zašto njih nisu podržali? Odgovor je
jasan: oni nisu dio mreže kojoj pripada Ugo Vlaisavljević! Razlike u
stavovima “podržavatelja“ Uge Vlaisavljevića poništavaju se u jednom:
nacionalizmu kao sredstvu uništenja BiH. A Ugo Vlaisavljević je,
znanstveno krajnje nesposoban i nereferentan, najbolji promotor i
najglasniji zvučnik nacionalizma.
Ali, da bi promocija koju on vrši imala važnost, promotor mora biti
važan, mora biti referentan. Za to služe Mile Lasić, Enver Kazaz,
Nerzuk Ćurak (autor knjige sa najglupljim naslovom u povijesti
“Filozofija zagrljaja“) i slični pajaci akademskih krugova, koji
nekoga ko je falsificirao vlastite radove i ko u znanstvenim
krugovima, među onima koji se bave filozofijom, važi kao klasična
ubleha, proglašavaju “najvećim“. Kad taj “nejveći“, međutim, biva
argumentirano doveden u pitanje, tada oni koji ga dovode u pitanje
moraju biti proglašeni “zlikovcima“! Jednostavno ispričana priča
suštinski govori o izvalama Lasića i Kazaza, u kojima se veliča neko
ko nema niti jednu ozbiljnu referencu iz oblasti kojom bi se trebao
baviti.
Uostalom, to je provjerljivo i na internetu: Vaisavljevićeve
“reference“ su isključivo vezane za političku teoriju, o kojoj on
slabo ima veze. On je navođen samo u političkim diskusijama, od likova
sličnih njemu, dok se na filozofskim skupovima nije smio pojavljivati
ni u publici! Problem nastaje kada se pojavi neko ko se ozbiljno bavi
političkom teorijom i ko ima reference iz te oblasti. Tada se taj
neko, ko se zove dr. Dražen Pehar, proglašava raznim nazivima i daju
mu se razni atributi. Sve sa ciljem da se “potopi“ onoga ko zorno
pokazuje šta znači baviti se političkom teorijom i ko Ugu
Vlaisavljevića i razne Ćurke stavlja u mali džep i po znanju i po
referentnosti. Svi koji su napadani iz ergele Radončićevih i Čovićevih
“intelektualaca“, napadani su radi toga da bi bio spašen zvučnik
nacionalizma, nasilni profesor i “znalac općih znanja“, kako ga zovu
na FF UNSA.
Ukratko rečeno, svi koji su ostali da podržavaju Vlaisavljeviće nakon
nečuvenog skandala, vezani su za nacionalističke politike. Koje su
šire konotacije tih politika, čitaoci mogu sami zaključiti, kao i dati
odgovor zašto bi neko uopće podržavao profesora koji svojim ponašanjem
ugrožava čak i zdravlje onih koji rade s njim. Odavno je jasno da
nezakonitosti koje Sanja i Ugo Vlaisavljević provode ne mogu biti
održive bez široke i skrivene podrške u institucijama i politici. To
što su oni do sada radili, nečuveno je i nemoguće bilo gdje! Moguće je
samo u BiH, uz pomoć mreže onih kojima njihovo ponašanje i djelovanje
odgovara!
Mi smo ovdje ukratko (najkraće!) ponudili informacije i uvide do kojih
smo došli na temelju višegodišnjeg novinarskog istraživanja. Čitaocima
ostaje da te uvide usporede sa činjenicama i stvarnim stanjem. Prije
svakog konačnog zaključka, ostaje još jedna činjenica: svaki profesor
koji bi izrekao onakve uvrede na račun UNSA, rektora i, posebno,
dekana i kolega, ostao bi bez posla! Kako na UNSA, tako i svuda u
svijetu! Svaki profesor, izuzev Uge Vlaisavljevića! Kako to? Odgovor
je, prema općem mišljenju suradnika Ekrana, zaista jednostavan!

Istraživački tim
Ekran.ba

About Ekran

Check Also

600_1478099414mirvad_kuric

Glumac u ulozi ministra se oglasio

Mirvad Kurić, Radončićev kućni glumac se oglasio u povodu smjene Marijele Margete-Hašimbegović. Bolje bi bilo …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Powered by keepvid themefull earn money