Dokumentarac “Bato“ je biografska priča o jednom od najbolji bh. reditelja Bati Čengiću i njegovom veoma značajnom filmskom opusu. Film prati njegov profesionalni život od dokumentarnih početaka do igranih filmova koji su prikazivani i koji su osvajali nagrade po festivalima širom svijeta. U dokumentarcu se govori i o okolnostima u kojima se živjelo i radilo u ex-Jugoslaviji 50-ih godina, cenzuri i zabranjivanju filmova koji su kritikovali sistem, predratnom vremenu s početka devedesetih, o vremenu opsade Sarajeva i snimanju u to vrijeme, o životu i nalaženju sredstava za film poslije rata… Upravo segment cenzura je ono u čemu je Pašić pljunuo u lice Čengiću!
Jedan od glavnih cenzora Čengićevog filma bio je Arif Tanović! Prijeratni profesor Filozofskog fakulteta, akademik, ali prije i iznad svega, komunistički apartčik i poslušnik koji je u svojstvu cenzora komisija za ocjenu podobnosti zabranjivao filmove, knjige, muziku i sve što nije odgovaralo komunističkom režimu. Bato Čengić je bio žrtva njegovih zabrana.
O Arifu Tanoviću knjigu hvalospjeva napisao je Ugo Vlaisavljevi, predstavljajući Tanovića izrazom demokratske i moderne misli u BiH. Kao i sve drugo što je Vlaisavljević pisao i ova knjiga je falsifikat. On je od jednog cenzora, napravio demokratu!
Kakve to veze ima sa filmom “Bato“? U filmu o Bati Čengiću i njegovim ostvarenjima između ostalih govore Abdulah Sidran i Senadin Musabegović, dvojac koji je govorio hvalospjeve i o Ugi Vlaisavljeviću, a time i o Čengićevom cenzoru Tanoviću! Kako u filmu koji želi pokazati Čengića žrtvom komunističke cenzure mogu govoriti dvojica koji na sva usta hvale one koji su bili sluge istih cenzora?! Mogu samo i jedino ukoliko taj film stoji na nekritičkim osvrtima i uvidima koji nemaju relevanciju i koji se svode na najobičniju apologiju!
Čengić je, kažu to svi koji ga znaju, bio veliki protivnik apologeta svih vrsta i iz dna duše se borio kao apologije kao načina društvenog djelovanja. Sada reditelj filma o njemu dovodi dvojicu apologeta i neznalica da govore upravo o čovjeku koji je bio ne samo protivnik apologije, nego i žrtva cenzura onoga o kojem je apologije pisao onaj čiji su apologete Sidran (u manjoj mjeri) i Musabegović (bez ikakve mjere)!Nije li to dokaz da je ovakvim površnim i neznalačkim pristupom Mirza Pašić pljunuo po sred lica upravo Bati Čengiću, kojem je želio napraviti omaž?!
Istraživački tim
Ekran.ba