Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Ne znamo da li postoji još bilo kakav skandal i bezobrazluk koji se u posljednje tri godine nije javno promovirao na Univerzitetu u Sarajevu. Posljednji takav je zasigurno okrugli stol o plagijarizmu, koji su organizirali “prvaci Rektorata UNSA“. Naravno, radi se o čelnicima koncepta “UNSA kao kaznionica“: Muharemu Avdispahiću, Ugi Vlaisavljeviću i Faruku Mekiću.
U javnosti je poznato da je Faruk Mekić, na osnovu mišljenja stručne komisije Šumarskog fakulteta prepoznat kao plagijator. Naravno, to nije bila zapreka da on, kao nelegalni prorektor za znanost, bude jedan od organizatora rasprave na temu plagijarizma, organizirane u Rektoratu UNSA. Zaista skandalozno!
Na ovaj način abolira se zabranjeno ponašanje u svijetu prava i ozračju pravne države, koje se zove krivično djelo zloupotreba autorskih prava iz člana 242. Krivičnog zakona BiH, za čije je gonjenje nadležno Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a za presuđenje Sud Bosne i Hercegovine! Nije slučajno da je za ovo djelo zakonodavac propisao nadležnost najvišeg suda u državi – to nije “obično” krivično djelo – radi se o djelu specifične društvene opasnosti. Odredba o KZ BIH koja je pomenuta glasi: Lice koje pod svojim imenom ili pod imenom drugoga, objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopšti javnosti tuđe djelo koje se u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini, kazniće novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine (stav 1.). Na UNSA je, u režiji Muharema Avdispahića, to osnov da neko bude izabran za prorektora za znanost i istraživački rad!
Doduše, nije Mekić prepisao cijelu knjigu, kako se to određuje kaznenim odredbama, ali je svejedno u izvještaju komisije Šumarskog fakulteta označen kao plagijator. Zbog toga je morao i objaviti javnu ispriku profesoru koji ga je tužio i iz čije je knjige prepisivao.
Još skandaloznije od toga je da u javnosti poznati autoplagijator Ugo Vlaisavljević, koji je u više navrata, mijenjajući naslove, jedan te isti tekst predstavljao novom knjigom, javno govori o plagijarizmu. Ekran je već naveo nekoliko primjera njegovog nelegalnog akademskog djelovanja i lažiranja bibliografije. Do danas ni jedan od naših navoda nije demantovan. Ne može ni biti kada je ovaj profesor filozofije jedan te isti tekst više puta predstavljao svojom novom znanstvenom referencom. Na osnovi takvih “prepakivanja“ stekao je zvanje redovitog profesora. Doduše, prema informacijama do kojih smo došli, Vlaisavljević je imao i stanovitih problema prilikom svog akademskog napredovanja, ali je politički uticaj u njegovom slučaju nadmašio akademske kriterije i zakonske norme kojim se uređuje ova oblast. Sve to mu je u Avdispahićevoj režiji, očigledno, bila referenca za poziciju u Rektoratu UNSA.
Što se tiče Muharema Avdispahića koji, kao što je poznato, nikada nije napisao ni jednu knjigu (a o čemu postoji validan nalaz nadležnog inspektora), važno je naglasiti da je on, u svjetlu te činjenice: (1) nezakonito izabran u zvanje vanrednog profesora, (2) nezakonito izabran u zvanje redovnog profesora i (3) nezakonito izabran za rektora. Radilo se, dakle, a radi se i dalje, o izboru lica koje nije ispunjavalo uslove niti za jedan od pomenutih izbora. Za nagradu, takvom se akademskom prestupniku omogućava ponovljeno kandidiranje za poziciju rektora. On umjesto da bude kažnjen, nagrađen je za svoje otvoreno lažiranje izbora i kršenje zakona. Kuda to vodi?
Vodi provincijalizaciji Univerziteta u Sarajevu i njegovom propadanju na međunarodnim rang listama. UNSA je trenutno primjer nepoštivanja zakona, ali i podrške tog nepoštivanja od strane nadležnih institucija. Zato je sasvim logično da plagijatori organiziraju rasprave o plagijarizmu. Isto tako je logično da UNSA više niko izvan BiH ne smatra ozbiljnom visokoškolskom i istraživačkom institucijom. Naravno, iz toga treba izdvojiti časne pojedince i istraživačke timove koji samo svjedoče da na UNSA nije uvijek vladao mrak i da stvari i ne moraju biti tako crne kao što su danas.
