Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Izbor dekana na Filozofskom fakultetu između politike i akademizma!

Izbor dekana na Filozofskom fakultetu između politike i akademizma!

U sjeni političkih dešavanja i blokade državnih institucija, Filozofski fakultet u Sarajevu se nalazi pred izborom novog dekana. U posljednje vrijeme je čak i onim neupućenim postalo jasno da je Filozofski fakultet institucija od izuzetne važnosti za svaku državu, pa i za BiH! Državotvornost jednog društva nalazi se u društvenoj i humanističkoj misli, dok se u tehničkoj inteligenciji nalaze samo ekonomski osnovi za funkcioniranje države koja je već uspostavljena. Stoga je od završetka agresije na BiH do danas visoko obrazovanje, a posebno Filozofski fakulteti unutar njega, bilo meta napada političkih centara moći koji rade na disoluciji BiH i ukidanju njene državnosti. To je bilo posebno izraženo u posljednjih godinu dana u KS, kada je sav fokus destruktivnog, subverzivnog političkog djelovanja stavljen na Filozofski fakultet u Sarajevu.
Zato je izbor dekana ove visokoobrazovne institucije važan ne samo kao organizacijsko pitanje, nego i kao društveni i politički fakat. Vodeći čovjek institucije može doprinijeti njenom razvoju i društvenom uticaju, ali i negativno uticati i učiniti da institucija bude nevidljiva. Najbolji primjer za to je ANU BiH, koja u jeku brutalne diplomatske agresije, pripremljene u SANU, ne samo da ne čini ništa, nego ne progovara niti riječi u pravcu odbrane državnosti BiH. Stoga pitanje izbora dekana nije samo formalno, čisto protokolarno i administrativno pitanje.
Da je to tako, vidi se i po uticaju političkih lobija, prije svih “visočkog“ i “hercegovačkog“ koji su se usmjerili na to da postave politički prihvatljivu osobu, za što potporu imaju prije svega u političkom centru iz Zagreba, preciznije u (para)obavještajnim krugovima koji čine mrežu koju je kreirao Miroslav Tuđman. Telefonski pozivi nekadašnjih profesora Filozofskog fakulteta upućen kolegama koji ovih dana trebaju glasati za novog dekana, a sve sa ciljem sugeriranja izbora jedne kandidatkinje, najbolje svjedoče o angažiranosti “podzemnih struktura” na zadatku političkog izbora dekana Filozofskog fakulteta. U tom ambijentu pojavila su se tri kandidata za poziciju dekana, Amira Sadiković, Jadranka Kolenović-Đapo i Amir Duranović.
Bilo je očekivano i normalno da se sadašnji prodekan Fakulteta Amir Duranović prijavi za poziciju dekana, jer bi time bio ostvaren kontinuitet rada institucije, budući da aktuelni dekan nema zakonsku mogućnost novog izbora zbog odlaska u mirovinu. Pored toga, Duranović nije, poput njegove kolegice Kolenović-Đapo, opetovano pokušavao postati dekanom, što ga kao mladog profesora predstavlja novom opcijom. To što je bilo očekivano i normalno, međutim, nije pogodovalo političkim centrima moći koji žele da Filozofski fakultet u Sarajevu bude ne samo “nevidljiv“, nego da nestane kao generator društvene i humanističke misli u BiH, odnosno kao jedan od stubova državnosti naše države.
Tako se kao kandidatkinja pojavila Amira Sadiković. Sadiković je u javnosti poznata kao simultana prevoditeljica, dok je uz podršku političkih krugova koji je i danas podržavaju postala i vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu. U znanosti Sadiković, praktično, ne postoji. Sve što je pisala ova profesorica, stalo je u njenu doktorsku disertaciju, koja tematizira isključivo tehnike prevođenja, pokazujući na kraju da sve što se može zaključiti jeste da prevodilac subjektivno donosi odluku o tome kako će nešto prevesti! Drugim riječima, nešto što nije predmet znanstvene rasprave, profesorici Sadiković je poslužilo da dobije akademska zvanja. Uostalom, činjenica da je njena doktorska disertacija “Teorija i praksa prevođenja u bh književnosti“ i knjiga “Klasici u prevodu“ sa kojom je postala profesorica, praktično isti tekst, dovoljno govori o tome zašto Amiru Sadiković u ozbiljnim znanstvenim krugovima ne smatraju znanstvenicom. Pored toga što njena jedina knjiga nema nikakvog znanstvenog značaja, ona predstavlja i znanstveni fasifikat. Naime, Amira Sadiković je samo promijenila korice i naslov svoje doktorske disertacije i takvim sadržajem obezbjedila dva akademska zvanja.
Upravo radi toga, međutim, ona je potpuno pogodna za unutarnje i vanjske političke centre moći, a prema saznanjima portala Ekran.ba za vrijeme boravka u Zagrebu tokom agresije na BiH, Sadiković se i formalno približila tamošnjoj političko-obavještanoj mreži. Njena bliskost sa Čovićevim i Radončićevim “zvučnicima“ na Filozofskom fakultetu, prije svih sa Ugom Vlaisavljevićem, prema informacijama portala Ekran.ba pozadinu ima upravo u spletu političko-obavještajne mreže u kojoj se ova profesorica nalazi.
Veoma je interesantno i to da je Sadiković kao sindikalni vođa podržala otvaranje procedure za donošenje novih zakonskih rješenja u VO KS, onih protiv kojih su bili profesori Filozofskog fakulteta. Ona je stavila svoj potpis na suglasnost za provođenje procedure, ali je, nakon što je vidjela da je krenula lavina argumenata i nezadovoljstva sa njenog fakulteta, brže-bolje počela da stvara sliku kako je ona bila protiv! Na njenu žalost, ako laže portal Ekran.ba, ne laže potpis Amire Sadiković koji se i danas nalazi u dokumentaciji o pokretanju procedure za zakonska rješenja kojim je trebalo uništiti društvenu i humanističku misao u BiH. Rješenjima koje je podržala Sadiković, praktično bi bio onemogućen izbor profesora na Filozofskom fakultetu.
Nedostatak znanstvenog kapaciteta, koji je evidentan u slučaju Sadiković, njeni “instruktori“ i političke mecene pokušavaju nadomjestiti floskulom o tome da je dobro da na poziciji dekana Filozofskog fakulteta “bude žena“! Naravno, za sve one koji stvari gledaju otvorenih očiju, kada je u pitanju Sadiković, takva floskula nema smisla, jer Sadiković ne samo da nema znanstveni ugled, nego ne ispunjava ni elementarne uvjete za ozbiljan znanstveni kredibilitet. Nedostatak referenci i mišljenja, kako kažu izvori portala Ekran.ba, Sadiković je uvijek nastojala nadoknaditi brzinom jezika i agresivnošću, što je i ostalo prepoznatljivo u njenom javnom istupanju. Konfliktnost umjesto argumentacije, učinila je od Sadiković osobu koja teško može voditi dijalog i nesumnjivo bi instituciju vodila u probleme. Upravo to je čini odličnim izborom za one koji žele da Filozofski fakultet bude tek prevodilački centar.
Da je to tako, potvrđuje i njen neuspješni projekat iz vremena dok je obnašala funkciju šefa Odsjeka za anglistiku. Tada je Sadiković, uz veliku pompu, formirala studiji prevodilaštva, čiji rezultat je bio zadovoljenje njene sujete i problemi u koje su zapali svršeni studenti ovog studija, jer nisu mogli naći zaposlenje, budući da nisu studirali engleski jezik i književnost i obrazovali se za profesore, nego su isključivo osposobljeni za prevodioce, za kojima nema velike potražnje. Tako visok stupanj neznanja i nesposobnosti, međutim, vjerovatno je bio i glavni razlog političke podrške koju je Sadiković dobila i koja joj je jedini adut u utrci za dekana Filozofskog fakulteta. U svojim predizbornim lobiranjima, prema informacijama kojim raspolaže portal Ekran.ba, Sadiković je najavila mogućnost da se od pojedinih jezičkih katedri formiraju odsjeci, što nema nikakvog znanstvenog i razumnog utemeljenja, ali u potpunosti odgovara ideji da Filozofski fakultet treba da bude prevodilački centar, a ne znanstvena institucija. U svakom pogledu teško je osporiti tezu da je Sadiković klasični politički kandidat koji bi, ukoliko se dočepa pozicije, sve učinio/la da sruši Filozofski fakultet.
Sa drugom kandidatkinjom, Jadrankom Kolenović-Đapo, koja je i aktuelna prodekanesa Fakulteta, stvari stoje drugačije, ali ne u bitnom. Za Kolenović-Đapo se ne može reći da je znanstveni diletant, kao što se to može reći za Sadiković, ali njena kandidatura je vezana za kandidaturu njene kolegice. Naime, Kolenović-Đapo je već dva puta neuspješno bila kandidat za dekanesu, tako da je niko i ne smatra ozbiljnom kandidatkinjom. Ipak, njena kandidatura se može smatrati logičnom, budući da je već na poziciji prodekanese. Poznavatelji prilika i odnosa, međutim, smatraju da se Kolenović-Đapo kandidirala samo da bi “odvukla“ glasove Duranovića. Interesantno je da je Kolenović-Đapo magistrirala u Zagrebu, na Fakultetu i odjelu na kojem je radio, bolje reći vedrio i oblačio Miroslav Tuđman, a danas predaje na Sveučilištu u Mostaru, na kojem nije nikakva tajna da mogu predavati samo oni koji odgovaraju političkoj koncepciji Dragana Čovića. I u Mostaru Kolenović-Đapo radi na istoj instituciji na kojoj je radio i Miroslav Tuđman! Pored toga Kolenović-Đapo je angažirana i na Univerzitetu u Banja Luci, kao i na skupovima iza čije organizacije stoji HDZ BiH. Sve to je nesumnjivo svrstava u mrežu čiji je izbor Sadiković i ukazuje na njeno fiktivno prijavljivanje koje je potpuno u funkciji kandidaure Sadiković.
Upravo stoga je, kako navode izvori portala Ekran.ba, Kolenović-Đapo, nasuprot svim znanstvenim i razumnim razlozima, bila i izvjestilac o “uspješnosti“ rada “Čovićevog“ Uge Vlaisavljevića, neizbježne kontrolne točke pouzdanosti prohrvatskog i proruskog djelovanja u Sarajevu. Kolenović-Đapo je, kao profesorica psihologije, izvještavala o radu nekoga ko je profesor sasvim druge oblasti, što ne samo da je nezabilježeno u akademskim krugovima, nego je i više nego degutantno i očigledno koruptivno. Ovim činom, Kolenović-Đapo je omogućila nastavak subverzivnog djelovanja Vlaisavljevića, jer bez njene potpore on ne bi mogao zadržati politički stečene pozicije na Fakultetu.
Sa takvim referencama Jadranka Kolenović-Đapo se kandidira za dekanesu Filozofskog fakulteta, očekujući u stvari prodekansku poziciju, ukoliko pobijedi Amira Sadiković. Ovakav scenario je kreiran u političkim lobijima koji podržavaju Sadiković i koji očekuju da ovaj dvojac eutanazira društvene i znanstvene potencijale Fakulteta.
Jadranka Kolenović-Đapo, kao profesorica psihologije ima određene reference, koje ne treba relativizirati, i spada u red prosječnih profesora Univerziteta u Sarajevu. Njeni rezultati u organizacijskom smislu, međutim, daleko su ispod toga i kao eventualna dekanesa sasvim sigurno ne bi mogla voditi procese. Za razliku od Sadiković, ona nije konfliktna, nije ni neprofesionalna, ali je očigledno dio (para)obavještajnog umreženja u BiH. Prema navodima izvora portala Ekran.ba bliskih Kolenović-Đapo, ova profesorica ni sama ne smatra svoju kandidaturu ozbiljnom, nego isključivo dijelom izbornog inženjeringa Sadiković. Interesantno je da je i njena predizborna parola sadržana u tome da “žena treba biti dekan Fakulteta“, što je samo još jedna u nizu dodirnih tačaka njene i Sadikovićkine kampanje.
Kandidatura Amira Duranovića je logična, jer on kao mladi znanstvenik i aktualni prodekan nastavlja sa mjesta na koje je došao u svom dosadašnjem putu. Njegovoj znanstvenoj karijeri se nema šta progovoriti, a budući da se radi o mladom profesoru, koji već ima stanovito iskustvo u vođenju institucije, nema sumnje da bi on bio ne samo logično, nego i najbolje rješenje za mjesto dekana na Filozofskom fakultetu. Izvori portala Ekran.ba sa Odsjeka za historiju govore da se radi o ozbljnom mladom historičaru, koji će u svojoj budućoj karijeri sasvim sigurno doživjeti novi znanstveni razvoj. Nasuprot, prema više profesora koje smo kontaktirali, znanstvenoj diletantici Amiri Sadiković, koja će mu vjerovatno biti jača (?!) konkurentica, Amir Duranović je sasvim sigurno perspektiva Fakulteta.
Da je to tako, Duranović je pokazao i dosadašnjim obnašanjem dužnosti prodekana Fakulteta. On je uspješno nastavio razvijati izdavačku djelatnost, u kojoj su problemi nastali upravo tamo gdje su djelovali oni koji podržavaju Amiru Sadiković. Duranović je uspio stabilizirati ovu fakultetsku djelatnost i dati značajan poticaj organizaciji znanstvenih skupova, što je odsudno važno za akademski život u Sarajevu i BiH. Uprkos pandemiji, zahvaljujući njegovom angažmanu, Filozofski fakultet se ponovo izdigao na razinu znanstvenog centra u BiH, ali i regionu. Nedavno je to zorno potvrđeno regionalnom konferencijom o EU, kao i serijom promocija i znanstveih dešavanja pod krovom Fakulteta.
Međutim, kao historičar i, još više, kao znanstvenik koji svoju karijeru i utjecaj nije gradio preko inozemnih centara političke moći i opskurnih političkih lobija u BiH, Duranović je za one kojima Filozofski fakultet kao znanstvena institucija smeta, nesumnjivo kamen spoticanja. Stoga su na sve moguće načine poduzeta lobiranja protiv njega, a očiglednoj znanstvenoj, organizacijskoj i akademskoj superiornosti Amira Duranovića nastoji se suprotstaviti provincijalnom i slabo inteligentnom floskulom o tome da “žena treba biti dekan“! Buđenje akademskog života i njegovo najavljeno jačanje, nesumnjivo ne odgovaraju onima koji od Filozofskog fakulteta u Sarajevu žele stvoriti isključivo školu stranih jezika i mjesto razvoja kolonijalne svijesti kod mladih građana BiH. Pojednostavljeno rečeno, potrebno je da Filozofski fakultet radi za potrebe stranaca, a ne razvoja BiH društva. Pored svega, izbor Duranovića predstavljao bi kontinuitet boljeg segmenta rada Filozofskog fakulteta i budio nadu u povratak ove institucije i Sarajeva na svjetske mape znanstvenih centara društvenih i humanističkih znanosti. Što je najvažnije, Filozofski fakultet bi ostao generator razvoja društvene i humanističke, državotvorne misli u BiH.
Šta će prevladati u izboru profesora Filozofskog fakulteta, da li će se ponovo pokazati i potvrditi akademska nadmoćnost nad politikantstvom, kao što je to bilo nedavno prilikom pokušaja donošenja nove legislative za visoko obrazovanje, znat će se u četvrtak, kada će svi članovi Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta izabrati novog dekana ili dekanesu. Ukoliko znanje, akademizam i odgovornost prema društvu budu prevladali u glasanju, nema sumnje da će Filozofski fakultet izabrati dekana. Ukoliko politički lobiji, usmjereni prema destrukciji društvene i humanističke misli u BiH ipak pokažu da dominiraju Fakultetom, onda će ovu instituciju voditi dekanesa. Ali tada bi to bio jasan znak mogućnosti potpunog sunovrata Filozofskog fakulteta.
Istraživački tim
Ekran.ba

About Ekran

Check Also

Ima li simbolike: iste večeri kada je BiH dobila zeleno svjetlo za (pre)govore o pridruživanju EU, njena nogometna reprezentacija je na svom terenu savladana od Ukraine!

Euforija zbog otvaranja vrata BiH za (pre)govore koju je širila “trojka” bila je na svom …