Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Doslovno rečeno zaposjedanjem Rektorata Univerziteta u Sarajevu, Muharem Avdispahić je započeo sa uništavanjem ove institucije. Prostorije Rektorata Avdispahić je zaposjeo uz pomoć jedne zaštitarske firme. Bukvalno je uzeo ključeve ulaznih vrata, platio zaštitarsku firmu (novcem UNSA) i zabarikadirao se u kabinet rektora. Odbio je primanje pošte Vlade KS i bilo kakvu komunikaciju sa UO UNSA (kao i sada!) i faktički nasilnim putem počeo vladavinu na Univerzitetu.
Sve ovo izgleda kao scenariji nekog lošeg filma, ali se zaista tako i dešavalo! Naš izvor u Rektoratu nam je rekao da je Avdispahić imao podršku u Skupštini KS za sve nezakonitosti koje je činio. Da je to tako, vidjelo se ubrzo.
Nakon što je Vlada KS i u Službenim novinama objavila poništenje konkursa za izbor rektora UNSA zbog nepravilnosti u proceduri izbora, Avdispahić je u dogovoru sa vrlo važnim ljudima iz kantonalne SDA, krenuo sa nezakonitim “rektorovanjem“. Sve je bilo ciljano prema izglasavanju nepovjerenja Vladi KS koja je izbor Avdispahića proglasila nezakonitim.
To se ubrzo i desilo. Nova Vlada KS, koju je vodio Suad Zeljković, rođak i poslušnik Denisa Zvizdića, poništila je sve odluke prethodne vlade (!?) vezane za izbor rektora UNSA i odluke UO UNSA, što je nezabilježeno u dosadašnjoj historiji ne samo Sarajeva, nego političkog života uopće. Nakon toga je, u režiji novoimenovanog ministra Damira Marjanovića, Muharem Avdispahić dobio saglasnost Vlade KS i bio menovan za rektora UNSA.
Kao što vidimo, sam dolazak Avdispahića u Rektorat UNSA praćen je nasiljem, ne samo pravnim, već i fizičkim i brojnim malverzacijama vladajuće stranke u Kantonu. Kako je sve započeto, tako je i nastavljeno. Vidjeviši da nasilje prolazi, Muharem Avdispahić je nastavio nasilnim putem doslovno gušiti UNSA. Prvo su stradali svi projekti koje je ovaj, kako je nazvan u akademskim krugovima, “veliki diktator malih sposobnosti“, zatekao svojim dolaskom. Novac od projekata je doslovno ometen, a niko izuzev Avdispahića i, vjerovatno, Faruka Mekića i Uge Vlaisavljevića ne zna tačno gdje je završio. To čak nije uspio utvrditi ni aktuelni UO UNSA. Ipak, do javnosti su došle informacije o enormnim honorarima koje je Avdispahić dijelio Vlaisavljeviću, Mekiću, supruzi i profesorici etike Jasminki Babić-Avdispahić, pojedinim službenicima Rektorata, kao i pojedincima do čije lojalnosti mu je bilo stalo.
Ekran je, sa dokumentacijom do kojem smo došli, objavio informacije o nevjerovatnim honorarima od više hiljada maraka, ali i o pljački Fonda Suada Dilberović. Podsjetimo se, UNSA je jednom banjalučkom udruženju građana putem računa uplatio određenu sumu novca. Sredstva Fonda su, prema pravilima njegovog osnivanja, bila isključivo namijenjena studentima slabijeg imovnog stanja, a dobrog uspjeha na studiju. Prema ovome, ni jedan drugi cilj novca nije postojao, tako da je postavljeno pitanje otkud uplate na račun nekog udruženja građana? Odgovor je došao u vidu informacije da je sa ovim udruženjem, navodno, povezana supruga Uge Vlaisavljević, inače aktivistica u nevladinom sektoru Sanja Vlaisavljević.
Tada su neke stvari postale jasnije. Prije svega, postalo je jasnije zašto je Fond Suada Dilberović odjednom prestao da dijeli stipendije, mada je novac na račun pristizao. Onima koji su željeli da gledaju otvorenih očiju, postalo je jasno i to da u novoj strukturi “univerzitetske vlasti“, nema prezanja čak ni od toga da se otima od onih koji nisu socijalno zbrinuti.
Zato nedavna dospjela stipendija iz Fonda Suada Dilberović, koja (barem javno) je bila ukinuta, može biti shvaćena jedino kao Avdispahićevo kupovanje glasova i pokušaj da se popravi loša slika u javnosti. Ekran raspolaže informacijama da je i ova dodjela stipendija, uz sve druge okolnosti, takođe bila popraćena u najmanju ruku čudnim odlukama. Kada se sve sabere i oduzme, rezultat je da Fond, isključivo zahvaljujući upravljanju, nije ispunio svoja očekivanja.
Nakon nasilnog ulaska u prostor Rektorata i doslovnog otimanja projekata od dotadašnjih koordinatora, sa ciljem nekontrolisanog trošenja novca predviđenog za projekte, Avdispahić je napravio sljedeći korak. Sačinio je, skupa sa svojim saradnicima, listu nepodobnih profesora na UNSA. Ta lista je i do danas “na snazi“ i objašnjava neka dešavanja na UNSA koja su došla čak i u javnost. Počeli su sudski procesi, inspekcijski nadzori, žalbe, molbe … ukratko sve ono što se ne bi smjelo dešavati na univerzitetima. Prema informacijama koje smo dobili od naših izvora, bilo je situacija u kojima su pojedini profesori doslovno “saslušavani“, uz vođenje zapisnika. Takvu vrstu razgovora, prema našim izvorima, vodio je Ugo Vlaisavljević, ali on nije bio i jedini koji se na ovaj način ponašao.
Muharem Avdispahić je u jednom slučaju organizovao saslušanje doktoranata na cijelom jednom doktorskom studiju. Do toga nije došlo isključivo radi toga jer pozvani nisu došli na saslušanje, navodi naš izvor. Ekran posjeduje čak i dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj, kao i za slučaj onemogućavanja adaptiranja prigodnog prostora za studentsku ishranu na Farmaceutskom fakultetu. Brojni su primjeri koje možemo navesti, a koji pokazuju da od 2012. godine na UNSA počinje svojevrsna strahovlada.
To je iskazano i u slučajevima izbora pojedinih profesora, kojima je Avdispahić pokušavao onemogućiti napredovanje. Jedan od najpoznatijih je svakako onaj u kojem je meta napada bila profesorica Vensada Okanović. Nakon što je otvorena (polu)javna debata, koju je inicirala sama profesorica u cilju svoje zaštite, pokazalo se da razlozi njenog zaustavljanja izbora stoje isključivo kod Avdispahića i da su potpuno lične prirode. U svemu tome isplivale su i informacije o Avdispahićevom pokušaju prodavanja Univerzitetskog teleinformatičkog centra jednoj slovenačkoj firmi, što do danas nije rasvijetljeno.
Bilo je tu i pokušaja oduzimanja zvanja pojedinim profesorima, što je suprotno svim zakonskim odredbama. U svemu se kao crna rupa pojavila i kantonalna inspekcija, koja je postupala isključivo prema političkim zahtjevima. Sramni inspekcijski nadzori, kada bi u Sarajevu postojala ozbiljna tužilačka institucija, sasvim sigurno bi bili i predmet interesovanja istražnih organa. Sve je bilo inicirano “crnim listama“ nepoželjnih profesora i političkim motivima obračuna sa neistomišljenicima. “Legitimne mete“ je odredio Avdispahić sa svojim pomoćnicima.
Tako su prvi mjeseci Avdispahićevog nelegalnog uspostavljanja vlasti bili glavni orjentir i za njegova kasnija postupanja. Brojni su primjeri, koji svi zajedno govore da je Muharem Avdispahić nanio ogromnu štetu Univerzitetu. To je bio i ostao glavni i jedini razlog našeg kritičkog pisanja o ovom nelegalnom rektoru UNSA. Iz mora primjera, mi ćemo u našem feljtonu ukratko napraviti osvrt na protekle skoro četiri godine propadanja UNSA. Vidimo da je početak sam po sebi bio veoma važan!
Tako je počelo propadanje UNSA.
