Zašto je Sindikat UNSA prešutio besramne uvrede Adne Mesihović i skrivene prijetnje smanjenja plaća?!

Da je u BH politici odavno sve izopačeno, najbolje govori činjenica da je Adna Mesihović imenovana za ministricu visokog obrazovanja i znanosti u KS. Narodski rečeno, Mesihović “veze nema” ni sa visokim obrazovanjem ni sa znanošću, kako vrijeme prolazi čini se da pokazuje da isto toliko (znači nikako) veze ima i sa elementarnom pristojnošću. Kako inače objasniti otvoreno vrijeđanje profesora UNSA od strane docentice Univerziteta u Vitezu?!  O čemu se radi?

Opskurna Marjanovićeva ministrica je replicirala Sindikatu UNSA u javnoj raspravi o visini plaća profesora. Tom prilikom, međutim, ona se nije zadržala na argumentaciji koju je ponudila, nego je iskoristila priliku da izvrijeđa sve profesore UNSA i pokaže ih manje vrijednim od njihovih kolega u Zagrebu i Beogradu i nedostojnim plaća koje dobijaju. “Stoga ako Sindikat traži da se izvinem za grešku od 100 KM, poručujem da ću odmah to učiniti ako se oni izvinu zbog pozicije Univerziteta u Sarajevu u odnosu na Zagrebački i Beogradski univerzitet gdje su plate profesora manje, a kriteriji za izbor veći. No, nadam se da će se i to promijeniti uskoro”, rekla je na kraju svog bijednog obraćanja Mesihović. Šta se nada Mesihović, da će plaće profesorima biti smanjene?! Budući da nije najavila nikakvo ozbiljno ulaganje u UNSA, čini se da je mislila upravo na to! Kivna zbog kolektivnog ugovora koji nije mogla izbjeći očigledno je iskazala svoje skrivene namjere, koje su, ne treba biti naivan, dio plana političkog centra moći iz Zagreba, odakle se daljinskim upravljačem kontrolira i “navigava” Mesihović. Pored toga, Mesihović je pokazala raskošnu širinu svog diletantizma.

Prije svega, Mesihović svjesno ili nesvjesno, lažno predstavlja stanje na univerzitetima u Beogradu i Zagrebu. Ona je napravila poređenja osnovnih plaća, skrivajući da na ovim univerzitetima profesori imaju dodatke koji prelaze 30% plaće sarajevskih profesora, a tiču se njihovog istraživačkog rada i radnog učinka na fakultetim i znanstvenim udrugama, što Mesihović ne daje profesorima UNSA! Doduše, takve obilne apanaže dobija njen mentor Damir Marjanović i njegovo društvo, ali je to već stvar druge analize. U konkretnom slučaju Mesihović, svjesno ili nesvjesno, iznosi lažne podatke, što nije teško provjeriti kod profesora koji rade u susjednim zemljama.

Gore od ove, svjesne ili nesvjesne laži, je ono što je zaista tačno u podloj izjavi Mesihović! A tačno je da je UNSA višestruko lošije rangiran od univerziteta u Beogradu i Zagrebu, o čemu je portal Ekran.ba već više puta pisao. Međutim, razlozi zbog čega je to tako, nisu oni koje bijedna docentica iz Viteza vidi u svojim crno-bijelim slikama visokog obrazovanja. Pored toga, Mesihović zna da se sunovrat UNSA dešava u posljednjih dvanaest godina, tačno od vremena i u vremenu kada je apsolutni gospodar visokog obrazovanja u KS bio i ostao njen mentor Damir Marjanović! Ili, drugačije rečeno, kada se visokim obrazovanjem u KS počelo upravljati iz Zagreba! To skriva opskurna ministrica, ali skrivajući ove činjenice, ona sebi pravi prostor da optužuje profesore UNSA.

Ono što je najgora, a što potvrđuje ili potpuni diletantizam ministrice, ili njenu zločinačku namjeru prema UNSA (možda i oboje), jeste činjenica da profesori u Beogradu i Zagrebu rade u potpuno drugačijim, bitno boljim uvjetima od profesora UNSA. Prije nego je izrekla besramne uvrede, opskurna ministrica je lako mogla doći do podataka o ulaganju u znanstvenu infrastrukturu univerziteta susjednih zemalja. Tada bi, ukoliko bi željela, valjda vidjela da su rezultatima ovih univerziteta prethodila ozbiljna ulaganja i da su zahtjevi prema profesorima ovih univerziteta rasli sukladno rastu ulaganja u znanstvenu infrastrukturu. Ukoliko nije potpuno zlonamjerna, za što postoje osnovane sumnje, shvatila bi (valjda) da je njena uvreda upućena profesorima UNSA ne samo necivilizirana, nego i sadrži visoki stupanj gluposti.

Mnoštvo je činjenica koje ukazuju da iza priglupe uvrede stoji namjera da znanstveni rad, a prije svega društvena i humanistička misao, u BiH bude sveden na razinu viteškog univerziteta, odnosno plitkih uvida opskurne ministrice Mesihović. U nizu činjenica, Mesihović je svakako imala mogućnost da na jednostavan način utvrdi da su pojedini fakulteti UNSA i znanstvene organizacije koje vode profesori koje ona smatra bezvrijednim, razvili časopise i znanstvenu publicistiku koja je priznata u tom istom Beogradu i Zagrebu na koje se poziva, a za što fakulteti nisu imali apsolutno nikakvu potporu ministarstva kojim rukovodi! Primjera radi, beogradski i zagrebački profesori, između ostalog, napreduju sa radovima koji su objavljeni u sarajevskim časopisima! Hoće li opskurna ministrica podržati ove časopise i publikacije, budući da su očigledno priznati izvan BiH? Sumnjamo, jer isti nisu pod kontrolom njenog mentora i “obavještajnog ureda Miroslav Tuđman”. Tu činjenicu, na primjer, ministrica nigdje nije spomenula u svojim opsežnim nastupnim govorancijama punim nebuloza.

Nakon svega, kada se ima u vidu da je UNSA daleko najbolje plasirani BH univerzitet na svjetskim rang-listama, a njegove profesore ministrica smatra bezvrijednim, postavlja se pitanje koga to uopće poštuje Adna Mesihović? Valjda cirkuskog znanstvenika Damira Marjanovića, svog političklog mentora, koji, naravno, cirkuskim predstavama za BH javnost u rangiranju ni za milimetar nije pomakao Burch univerzitet na kojem je bio čak i rektor? Ili Mesihović, jednostavno, u BiH ne poštuje nikoga i ništa i smatra da sarajevski studenti treba da studiraju u Zagrebu i Beogradu?! Imajući u vidu da se ovakvo viđenje uklapa i u projekcije političkih centara moći Zagreba i Beograda, teško je naći argument protiv takve sumnje. Uostalom, Mesihović je sama sve rekla!

Konačno, nije li svakog morala lišena kritika koja dolazi od nekoga čiji krajnji domet jeste Univerzitet u Vitezu i laboratoriji u Zavodu za javno zdravstvo KS? Da se ta kritika odnosila na konkretan primjer lošeg rada, što ne bi bilo teško nekome ko se razumije u visoko obrazovanje, moglo bi se i govoriti o nekoj vrsti brige za postojeće stanje. Međutim, ad hominem kritika koja sve profesore UNSA karakterizira kao neradnike i neznalice, samo je dokaz neodgoja onoga ko istu upućuje. Valjda bi svima trebalo biti jasno da osoba sa nedostatkom odgoja i obrazovanja ne bi smjela voditi obrazovne procese? Oni koji rade protiv BiH podržavaju upravo takve primjere kakav je Mesihović.

Ono što je ostalo nejasno jeste izostanak reakcije Sindikata UNSA na uvredu koju je Mesihović uputila svim profesorima UNSA. U najmanju ruku, Sindikat je morao tražiti njenu ostavku, jer se postavlja pitanje kako razgovarati i surađivati sa osobom koja bez minimuma ozbiljnih referenci potcjenjuje sve profesore UNSA. Kako razgovarati sa nekim ko FGR primitivizam i vrijednosti polusvijeta želi uspostaviti kao kriteriji u ocjenjivanju i komunikaciji? Zašto Sindikat nije reagirao, ostaje otvoreno pitanje, baš kao što se, nakon svega, čini potpuno jasnim da od Mesihović ništa dobro niko ko nije dio njenog umreženja, ne treba da očekuje. Imajući u vidu da je ona tek puki izvršilac, marioneta u rukama stranih centara moći, to ne treba da čudi. Uostalom, nije li jesenas Mesihović boravila u Zagrebu na instrukcijama za ovo što radi  danas, otvoreno je pitanje?

Istraživački tim

Ekran.ba