U kontinuiranom procesu evolucije društva promjene su jedina izvjesnost. Neke su promjene donosile napredak i razvoj, neke druge opet stagnaciju ili retrogradne pojave. Sve su, međutim bile produkti izbora. Stoga trebamo osvijestiti da izbori koje pravimo, kao pojedinci ili kolektivno, nisu bez značaja. Mjesto na kojem u bilo kojem društvu očekujemo (sasvim opravdano) najviši stepen osviještenosti svakako su univerziteti, akademija. Snaga univerziteta zapravo je snaga društva. Krucijalno je važno da univerzitet ima svoju sopstvenu snagu, koju mu niti treba niti mu je može dati, ali ni oduzeti bilo kakva druga struktura, izuzev ako to članovi akademske zajednice ne dopuste. Ali, tada akademska zajednica prestaje biti onim kako se predstavlja!
Univerzitet, kao „udruženje“ takvih slobodnih, visokoobrazovanih pojedinaca treba da predvodi osoba koja je utjelovljenje svega navedenog. Ukoliko želimo da Univerzitet u Sarajevu doprinosi razvoju Bosne i Hercegovine, onda na čelu UNSA želimo vidjeti osobu otvorenog uma, ali s jasnom vizijom, konstruktivnu i koopreativnu, ali s jasnim kriterijima, s entuzijazmom ali i mudrošću, međunarodno prepoznatu, ali opredjeljenu da svoj kapacitet stavi u službu baš ovdje. I kako reče Krleža „Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, par nigdar ni ne bu da nišćega ne bu…“.