Home / VIJESTI / NAJČITANIJE / “AKADEMSKI BANDITIZAM“ UGE VLAISAVLJEVIĆA 2

“AKADEMSKI BANDITIZAM“ UGE VLAISAVLJEVIĆA 2

Zaista je jedinstveno sa kojom drskošću “javni par“ Ugo i Sanja Vlaisavljević pokušavaju iskriviti nešto što je svima jasno: da njihove tvrdnje o plagijarizmu kolega profesorske polovice ovog para jesu najobičnije besmislice i monstruozne konstrukcije. Ali kao i u svakoj priči o živom pijesku, tako je i ovdje: što se “javni par“ više batrga, više tone u dubinu kloake koju su sami napravili. O čemu se radi?
Suradnici portala Ekran.ba nisu odgovarali na stalno iznošenje insinuacija i laži koje “javni par“ neprekidno producira. U to spada i njihova opsjednutost može se reći bivšim predsjednikom URAS BiH! Smatramo da neko ko ne poštuje ni osnovne principe morala i dobrog kućnog odgoja, ne može biti ni sugovornik u dijalogu koji počiva na argumentima. Zato se nismo osvrtali na bljuvotine, ali smo nastavili sa našim istraživačkim radom koji u svom fokusu, pored drugih tema, ima nečuveni odron Univerziteta u Sarajevu na svim poljima. Dio tog odrona, neminovno, je i nelegalni prorektor Ugo Vlaisavljević. Čak štaviše, prema našim informacijama on je jedan od uzročnika ovog odrona! To se pokazuje i u tvrdnjama koje, ne sumnjamo, i u njegovo ime iznosi ljepša polovina ovog para protiv kolega prema kojima Ugo ne može ni sakriti otvorenu mržnju. Mi smo se pozabavili njegovim (ne)djelom i u prošlom tekstu (vidi na portalu tekst Akademski banditizam Uge Vlaisavljevića) pokazali da sve ono što Vlaisavljevići spočitavaju “mrskim neprijateljima“ postoji i u Ugovom (ne)djelu. Ono što nismo rekli, rekli su Vlaisavljevići potvrđujući naše tvrdnje!
Naime, Vlaisavljevići otkrivaju našu “fatalnu grešku“!!!! Nismo naveli da je prijevod Ante Pažanina objavljen nakon 1986.! Ljudi to nije moguće, deru se Vlaisavljevići u svom ushitu! A zapravo ushićenju, na njihovu žalost, nema mjesta!
Jer, Ekran nigdje nije ni tvrdio da je Ugo Vlaisavljević bilo šta prepisivao! Mi nismo Vlaisavljevići i zato takve tvrdnje nismo ni iznosili! Mi smo tvrdili da su prijevodi navoda Uge Vlaisavljevića identični Pažaninovim prijevodima i, ne slučajno, pored drugih primjera koji postoje, ograničili se upravo na prijevod knjige iz 1990.! Zašto? Pa upravo zato jer ove identičnosti govore o tome da su identični prijevodi ne samo mogući, što Vlaisavljevići po potrebi branjenja nečasnih radnji poriču iz sveg glasa, nego da postoje i kod samog “upravnika kaznionice“! Pritom smo naveli upravo primjer iz Husserlove Krize evropskih znanosti, koja izlazi u nepotpunom izdanju kao prijevod 1990.! Dakle, slijedeći tvrdnje Sanje Vlaisavljević, mogli smo reći samo da je Pažanin “prepisivao“ od plagijatora Vlaisavljevića, nikako da je Vlaisavljević u svom magistarskom radu “prepisivao“ od Pažanina.
Naravno, to je potpuno besmisleno! Ali, jednako besmisleni su i navodi Vlaisavljevića o plagijarizmu istih ili sličnih prijevoda koji se pojavljuju kod drugih. Upravo zato smo kao primjer koristili Husserlovu knjigu, a ne neku drugu koju sa identičnim prijevodom navodi “mislilac kaznionice“. Shvataju to Vlaisavljevići, zato žele reći da tvrdimo nešto što nigdje nismo tvrdili! I opet se moramo pitati: ko laže i ko ima kratke i krive noge?
Drugim riječima, Vlaisavljevići na svom anonimnom blogu nama (odnosno svojoj noćnoj mori) podmeću ono što nismo rekli. Simptomatićno je, međutim, da ne spominju naš navod koji se odnosi na prijevod Habermasove knjige Filozofski diskurs moderne, koji je izašao deset godina prije lažne knjige Ontologija i njeno naslijeđe. Nama, međutim, nije ni bio cilj da dokazujemo nešto što je besmisleno: da prijevodi imaju sličnosti i istosti i da su takve sličnosti podvodive pod plagijarizam. Posebno kada se radi o citatima, a ne prevedenim djelima. Zato smo i navodili isključivo Husserlovu knjigu, a Habermasove smo se dotakli samo uzgredno. Došli smo, međutim, istovremeno i do informacija da postoje skoro potpuno identični prijevodi kompletnih djela, što Vlaisavljevići, u svojim monstruoznim konstrukcijama, žele svjesno ignorirati i stvari predstaviti u svjetlu koje odgovara njihovim besprizornim tvrdnjama.
Interesantno je, međutim, u svemu ovome još nešto drugo. Vlaisavljevići implicitno priznaju da je Ugo sa podmetnutom magistarskom radnjom postao profesor! Oni se pozivaju upravo na magistarsku radnju iz 1986., ne na “knjigu“ iz 2002.! Ukoliko bismo slijedili optužbe koje ljepša polovina Vlaisavljevića navodi u drugim slučejevima, “upravnik kaznionice“ je morao u izdanju svoje “knjige“ iz 2002. upozoriti na sličnosti, odnosno istosti u prijevodu koji je objavio Ante Pažanin 1990.! Zato i kažemo da se radi o stvarima identičnim onim za koje Vlaisavljevići optužuju druge i traže njihov linč! To smo nazvali “akademskim banditizmom“.
Isto tako, kao što smo naveli, postoje parafraziranja koja “jača polovina“ ovog “javnog para“ navodi u svojim (ne)djelima, čije ignoriranje također dokazuje nedostojne namjere i “akademski banditizam“ koji se provodi medijskim harangiranjem Sanje Vlaisavljević!
Uostalom, “akademskim banditizmom“ smo nazvali nečasna podmetanja i konstrukcije usmjerene protiv kolega, a “prepisivanje“ i “prisvajanje“ rečenica u ovom slučaju nismo navodili, a ni pripisivali Ugi Vlaisavljeviću, mada smo našli veliki broj primjera u kojima smo to (da smo kojim slučajem Sanja Vlaisavljević) to mogli tvrditi.
Tako nešto se, međutim, kod njega može nači u knjizi Lepoglava i univerzitet, u kojoj Ugo Vlaisavljević besramno krade Foucaultove ideje i cijelu knjigu “džoni“ u samoj ideji! Ipak, mi se suzdržavamo tvrdnji koje Vlaisavljevići bestidno izriću protiv drugih i Ugino (ne)djelo ostavljamo da prosuđuju oni koji imaju kompetencije za to.
Zaključimo, to što Vlaisavljevići spočitavaju Ekranu, samo je dokaz naše tvrdnje. Činjenica da prijevod Husserlove knjige izlazi nakon 1986., a da je identičan u navedenim (i drugim nenavedenim) pasusima, samo je dokaz da su identični prijevodi (čak i potpuno identični!) mogući i da postoje u praksi koja se primjenjuje u akademskim krugovima. Kao što vidimo takvi primjeri postoje i kod Avdispahićevog “upravnika kaznionice“. Zato Vlaisavljevići pokušavaju da nam spočitaju nešto što nismo rekli, jer nemaju drugog načina da opovrgnu dokaze.
Samim tim, tvrdnje Sanje Vlaisavljević su zasnovane na neistinama i predstavljaju grubo medijsko harangiranje protiv pojedinaca! Nije li ovakvo iznošenje krivotvorina pravi “medijski banditizam“? Ne spada li takvo ponašanje u javnosti u karakteristiku medijskog otpada? Zašto se tolerira ova vrsta teroriziranja koju su Vlaisavljevići, a posebno opskurna “direktorica dijaloga“, primjenjivali na čitavom nizu javnih ličnosti? Zašto se tolerira propadanje UNSA i potpuno međunarodno diskreditiranje ove institucije na međunarodnom planu, za koje odgovornost ima i Ugo Vlaisavljević? Zašto se tolerira njegovo teroriziranje pojedinaca na UNSA? Mnogo je pitanja, na koja smo odgovorili i dalje ćemo odgovarati argumentima.
I za kraj. O kakvim se bestidnim neistinama radi, najbolje govori činjenica da je Sanja Vlaisavljević, u cilju dokazivanja da je Ekran.ba vlasništvo URAS BiH, svojevremeno podmetnula falsificirani dokument o zakupu domene, koji je datiran na vrijeme kada URAS BiH … uopće nije postojao!!! Nije li krajnje vrijeme da ovakve montaže i fabriciranje laži budu prepoznati i osuđeni kao “banditizam“. U laži su, zaista, kratke i krive noge!!!

About Ekran

Check Also

Top-lista ekranista za 2022. godinu!

Dragi čitatelji, kao i svake godine portal Ekran.ba donosi svoju top-listu događaja i osoba za …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *