Ko su turisti u Sarajevu?

Svake godine vladajući režim u Sarajevu govori o enormnim uspjesima u oblasti turizma. Navodno, Sarajevo vrvi od turista i iz godine u godinu je istih sve više i više? Istovremeno, Sarajlije se pitaju ko su ti turisti i šta ih privlači glavnom gradu BiH. U Sarajevu nema ozbiljnih muzičkih festivala, a SFFje interesantan samo skorojevićima koji se pojavljuju na “crvenom tepihu” i onima koji bi da se pojavljuju, ali nemaju “reference” za to. Ko su, dakle, turisti u Sarajevu i zašto su tu.

Ono što režim i mediji pod kontrolom nazivaju turistima, u stvari su, većim dijelom, BH dijaspora. Već godinama je poznat trend da BH dijaspora dolazi u Sarajevo i druge naše gradove i iznamljuje hotelske sobe, umjesto da se gužvaju u stanovima rodbine koju posjećuju. Veći dio njih iznajmljuje i stan-na-dan smještaj, što se predstavlja kao najam turista. Formalno, iznajmljivači jesu turisti, ali stvarno oni su građani BiH koji su u posjeti gradu iz djetinstva i mladosti i rodbini i prijateljima koji još uvijek žive u njemu. Prema onome što smo uspjeli saznati, to je prva kategorija turista.

Drugu kategoriju, njih je značajno manje, čine turisti koji su u Sarajevu kao destinaciji regionalne rute koju obilaze. Obično se, prema informacijama portala Ekran.ba, radi o ruti Dubrovnik-Međugorje-Mostar-Sarajevo (redosljed gradova nije precizan). Pored toga, postoje i rute koje su vezane isključivo za našu zemlju, a obuhvataju Jajce, Bihać, Travnik, kao i Banja Luku. Ove grupe turista su znatno rjeđe, a karakterizira ih kratak boravak u jednom gradu i smještaj je vezan uglavnom za najpovoljniju cijenu. U ovoj konkurenciji se Sarajevo pojavljuje kao destinacija koja, sa Mostarom, nosi najviše noćenja. Interesantno je da se i Neum pojavljuje kao destinacija u kojoj noće gosti koji su u posjeti Dubrovniku, pri čemu se najviše spominje hotel Jadran kao lokacija za spavanje turista čiji je stvarni turistički interes u Dubrovniku.

Treća kategorija turista su tzv. ćevapćić turisti, uglavnom građani Srbije i Hrvatske koji u Sarajevo dolaze na par dana provoda u sarajevskim restoranima ovog i onog tipa. Njih motiviraju isključivo niske cijene hrane i mogućnost jeftinog noćnog života. Ova vrsta turista je prisutna u Sarajevu tokom cijele godine. Oni, na koncu konca, jesu i kategorija koja prema nekim procjenama najviše ostavlja novca u glavnom gradu BiH.

Ovakve informacije su razlog da se građani zapitaju da li Sarajevo zaista posjećuju ozbiljni turisti i kakvu korist grad u konačnici ima od svega toga. Generalno se može reći da je korist izrazito mala, u poređenju sa drugim centrima regiona, te da se čak i ne može govoriti o turistima, nego više o prolaznicima i kratkoročnim gostima. Zato koliko god Vlada KS i kojekakve turističke organizacije govorile o razvoju turizma u Sarajevu, u konačnici su to prazne riječi. Sarajevo od turizma nema veliki prihod iz prostog razloga jer nema ni ozbiljnu, može se čak reći nikakvu ponudu. Diletantski pristup u kojem se ne shvata da je kultura osnova turističke ponude, a da kultura ne može biti par ljetnih ekscesa u vidu predstave Radeta Šerbeđije, ili rijetkih gostovanja ozbiljnih muzičara i umjetnika, doveo je do toga da Sarajevo praktično nema kulture. Bez klubova, galerija, generalno rečeno stvorenog kulturnog ambijenta, nema kulture! Na žalost, u sadašnjoj vlasti očigledno nema niko ko može shvatiti da se kultura mora dešavati svaki dan, u svakom vremenu i na svakom mjestu. Poklić “kultura na ulice”, samo je izraz neznanja u kojem ništa nema vrijednost ukoliko ne koristi režimu.

Istraživački tim

Ekran.ba