Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Naše drage čitaoce želimo podsjetiti na brutalna hapšenja kojim su prije skoro godinu dana bili izloženi profesori Elektrotehničkog fakulteta. Tada su pompezno najavljene i podnesene optužnice, svi režimski mediji, praćeni parapolicijskim grupama i uticajima, izvještavali su o ovome. Optuženi su bili oglašeni krivima i prije nego je sudski proces počeo. Tako su priznati univerzitetski profesori bili bačeni u tamnice i izloženi najbrutalnijem pritisku od strane Tužilaštva KS.
Nakon što je počeo sudski proces, niti jedan mediji nije ga pratio. Prestalo je interesovanje za onim što je do jučer bila top-tema. Ekran je na svoj način nastavio pratiti ovaj sudski proces. Sa posebnim zanimanjem očekivano je svjedočenje Ljiljane Prelčec bivše sekretarice (glavne pravnice) Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih. Njeno svjedočenje je bilo interesantno jer bi ona, ukoliko je zaista bilo nekih nezakonitosti, morala biti optužena kao jedina stručna osoba u Ministarstvu koja je sudjelovala u mogućim nezakonitostima. Prelčec nije optužena, ona je svjedok, a njeno svjedočenje je možda ukazalo i zašto je to tako.
Naime, svjedočenje Ljiljane Prelčec u bitnom dijelu se odnosilo na kopiju zapisnika sa sastanka neformalne grupe koja je raspravljala o mogućnosti ustupanja zemljišta ETF za potrebe gradnje Hotela Hilton, a sa ciljem obnove zgrade Fakulteta. Svjedočenje Prelčec je potvrdilo da pomenutom sastanku nije prisustvovao ministar profesor Fahrudin Oručević, da do danas Tužilaštvo nije predočilo original zapisnika, da zapisnik najvjerovatnije nije ni potpisao ministar, nego da je on potpisan faksimilom koji je stajao kod sektetarice ministra, inače formacijski potčinjene svjedokinji Prelčec. Isto tako, utvrđeno je da zapisnik nije vođen na memorandumu Ministarstva, da njegov broj ne odgovara broju protokola ministra, da je na zapisnik, uprkos tome što nije pisan na memorandumu Ministarstva, stavljen pečat.
Nakon svjedočenja Ljiljane Prelčec, ukratko rečeno, postavlja se pitanje kako je uopće mogla biti podignuta optužnica protiv Oručevića ako Tužilaštvo nema original zapisnika, što je zakonska obaveza. Kako je sudija za prethodni postupak mogla prihvatiti optužnicu bez ovog ključnog dokumenta? Naravno, samim tim nameće se pitanje da li je zapisnik falsifikat i da li je uopće bilo sastanka kojeg se optuženi ne sjeća, odnosno u čije održavanje se sumnja. Tokom svjedočenja ustanovljeno je i da famozna radna grupa nije imala nikakve ovlasti, izuzev savjetodavne, tako da je nužno nametnuto pitanje kako je u njoj uopće mogao biti ministar i zašto. Valjda da savjetuje samoga sebe?
Svjedočenje je, prema informacijama koje imamo, pokazalo niz nelogičnosti, a ukoliko se utvrdi da famozni zapisnik ne postoji, čini se da isplivavaju čak i nezakonitosti od strane sudskih i tužilačkih organa. Isto tako, u svemu je u prvi plan ponovo došla uloga Ljiljane Prelčec, bez koje, ukoliko se zaista radi o falsifikatu, nije bilo moguće napraviti eventualni falsifikat. Nakon iskaza Prelčec, teško je donositi zaključke, ali se pitanja sama od sebe nameću, kao i sumnje. Treba ostaviti da budu izneseni i drugi dokazi, ali ono što je rečeno na posljednjem ročištu zaista je frapantno. Prije svega, činjenica da original jedinog akta koji tereti profesora Oručevića do danas nije dostupan odbrani, a kako smo mogli zaključiti ni Sudu. Kako je, onda, mogla biti podignuta optužnica? Na temelju izjave Ljiljane Prelčec?
Ako je to tačno i ako je postupanje nadležnih bilo zakonito, a pokaže se da originala nema, onda se čini da bi svjedokinja koja je svjedočila morala biti optužena za krivotvorenje i obmanu sudskin institucija sa teškim posljedicama po treća lica. Zaključke, međutim, još ne treba donositi. Za razliku od drugih, prije svih režimskih i parapolicijskih medija, Ekran nastavlja sa praćenjem ovog suđenja i objavljivanjem informacija vezanih za jedinstven slučaj hapšenja uglednih građana.
Istraživački tim Ekran.ba
