Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / SANJA VLAISAVLJEVIĆ I ŽELJKA MARKIĆ: DVIJE STRANE ISTOG

SANJA VLAISAVLJEVIĆ I ŽELJKA MARKIĆ: DVIJE STRANE ISTOG

Zanimljivo je da su neka imena iz bosanskohercegovačkog javnog života često vezuju za najgore moguće centre u kojima se svakodnevno produbljuje segregiranost bosanskohercegovačkog društva. U tom smislu je još zanimljivije kako se jedna te ista osoba može pojavljivati u tri različita! novinsko – informativna glasila, koja su kreirali centri moći u Sarajevu, Banja Luci i Zapadnoj Hercegovini, odnosno Mostaru. Kako je moguće da su toliko suprotstavljene strane u političkim i javnom životu, toliko pomirljive kada je riječ o njihovim kulumnistima, novinarima, novinarkama itd? Kako je moguće da Avazu odgovara isti način pisanja kao i Poskoku ili Nezavisnim novinama? No, kako je ovo zemlja apsurda, ovo i ne treba toliko da nas ni zabrinjava, a niti da zamara naše rezervirane mozgove. Ono što više treba i da zabrine i da nas sve dovede u stanje čuđenja i da možda i pokrene ozbiljnija razmišljanje o fenomenu humanista i humanistkinja u bosanskohercegovakoj javnosti. Mnogi se naravno tako vole zvati i prikazivati, mada od njihove humanosti nismo nikad ništa ni vidjeli ni čuli. Ali, i to nije toliko zabrinjavajuće. Međutim, itekako nas treba zabirnuti kada se Sanja Vlaisavljević želi u javnom prostoru nametnuti za veliku humanitarku, demokratski orijentiranu dijalošku divu, a onda na neki samo njoj svojstven način nađe razlog da obrani Tvrtka Milojevića, odnosno njegovo pravo da primijetiti kako se broj ubijene djece u Sarajevu mijenjao. Ne trebamo podsjećati šta znači govoriti o brojevima kada je riječ o žrtvama. Tamo gdje počinju brojevi prestajemo govoriti o ljudima, o nečijoj djeci, sestrama, braći, majkama, očevima…

Sanja Vlaisavljević je njegovu opasku o broju ubijene djece u Sarajevu pretvorila u političku priču, odnosno htjela nam je objasniti kako svako ima pravo da piše i govori šta god želi i da svi to trebamo shvaiti kao demokratski način izražavanja. Je li demokratski i to da tvrdite kako su nečije majke i očevi prijavili da im je dijete ubijeno, a zapravo nije? Koliko stvarno morate biti morbidni da branite takav stav i da ga podvaljujete kao slobodu govora?

No, ta morbidnost nije usamljena. U poslijeratnom vemenu preplavljeni smo fašisoidnim licima koja se žele predstaviti za Milosrdne Samaritance. Pandan Sanji Vlaisavljević u Hrvatskoj je Željka Markić, također velika humanitarka, predvodnica udruge U ime obitelji, žena koja se zalaže za obitelj, rađanje djece, protiv pobačaja, tj. sva je po mjeri katolibanske ideologije. No, ta ista Željka Markić se, prema pisanju pojedinih hrvatskih novinskih portala, obogatila na prodaji i ispitivanju kontracepcijskih pilula i pilula za dan poslije. I Željka Markić u Hrvatskoj bi također da ono što ona izjavi i radi bude tretirano kao sveto demokratsko slovo i da se niko ne usudi da bilo šta piše ili istražuje o njoj. Ali, vrlo teško, kao što ni Sanja Vlaisavljević ne može prodati demokratiju za fašizam, ni Markić u Hrvatskoj nije uspjela u isto vrijeme biti uzorna katolkinja i prodavati kontracepcijske pilule.

About Ekran

Check Also

Ima li simbolike: iste večeri kada je BiH dobila zeleno svjetlo za (pre)govore o pridruživanju EU, njena nogometna reprezentacija je na svom terenu savladana od Ukraine!

Euforija zbog otvaranja vrata BiH za (pre)govore koju je širila “trojka” bila je na svom …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *