Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Hajka na Komšića je samo izraz nemoći Čovićeve gubitničke politike

Hajka na Komšića je samo izraz nemoći Čovićeve gubitničke politike

Propast mostarske tvornice aluminija najbolja je slika mafijaške
politike koju je vodio HDZ svih ovih godina. Lakrdija te politike
najbolje se mogla vidjeti u slici studenata koji “protestuju“ dok
tvornica aluminija propada i spas očekuje od “političkog Sarajeva“
protiv koga organizira “proteste“. Ne zna se šta je tu gore: propast
jedne fabrike, ili brutalna zloupotreba studenata.
Ali to nije ništa čudno za Dragana Čovića. Posljednje dvije godine
svog političkog djelovanja on je koncentrirao skoro isključivo na
manipulacije. Njegovo manipuliranje svim i svačim, a ponajviše
“interesima hrvatskog naroda“ već je toliko providno, da više ni
naivne ne iznenađuju njegove sve otvorenije laži. Priča o tome da je
Čović dobio podršku 90% Hrvata u BiH, uz činjenicu da je na izbore
izašlo svega oko 50% onih na koje se Čović poziva, ne samo da je
providna, nego je civilizacijski nedopustiva.
Pored toga, otvoreno zagovaranje pronciopa da se mora donijeti zakon
prema kojem će HDZ zauvijek biti u vlasti, zaista govori da nešto nije
u redu sa političkim vrhom ne samo HDZ BiH, nego i hrvatske politike
koja u međunarodnim okvirima zastupa ove anticivilizacijske stavove.
HDZ-ovo, odnosno Čovićevo otvoreno lažiranje činjenica, sada već
dobija i razmjere koje prelaze okvire BiH. Šta se krije iza svega? Šta
je motiv harangama protiv Komšića? Čime je motivirana ideja o blokadi
političkih procesa u BiH?
Logičan odgovor koji se izravnu nudi je da Čović mora opravdati težak
poraz koji je pretrpio. On također mora opravdati i očigledno
nepovjerenje i podjele koje je njegova politika napravila upravo među
Hrvatima u BiH. Za Čovića skoro polovica građana hrvatske
nacionalnosti nije glasala ni u Zapadnoj Hercegovini, a da ne govorimo
o Središnjoj Bosni. To su činjenice koje su jednako poražavajuće kao i
debakl koji je doživio na izborima za mjesto člana Predsjedništva BiH.
Pored toga, sve su glasniji i oni u HDZ BiH koji govore da Čovićeva
politika nije u interesu Hrvata i BiH, nego  interesu ruske politike i
Milorada Dodika. Sve je jasnije da Čović svoje političke poteze vuče
upravo onako kako to odgovara ruskim interesima na Balkanu. Vrlo je
interesantno da za takve poteze on ima partnere u Sarajevu, ali i među
nekim zvaničnicima EU. Bez sumnje, njegovo istrajavanje na ovakvoj
politici treba tražiti upravo u relacijama sa ruskim interesima i
interesima nekih političkih krugova u EU. U svemu najprljaviju ulogu
bez sumnje imaju neke bošnjačke, ali i tzv. građanske političke
organizacije, koje u podjeli BiH vide šansu za ostvarenje svojih
velikonacionalističkih i klerikalnih ideja, koje su uvijek praćene i
konkretnim interesima pojedinaca.
Zato je Milan Dunović zaista u pravu: Čovićeva batrganja, kojim želi
sakriti potpuni neuspjeh na proteklim izborma, više i ne treba
komentirati. Jednostavno, sve je jasno! Čovića treba prepustiti onima
koji su ga  doveli na tron na kojem se nalazi: članstvu HDZ BiH! Neka
njima objasni zašto propada Aluminiji, zašto je HDZ danas
međunarodnim krugovima označen kao politički generator sukoba, neka
njima objasni gdje su desetine miliona uloženih u Sveučilište u
Mostaru koje je danas jedna od najgorih javnih visokoškolskih ustanova
u BiH, neka objasni čemu rasipanje ogromne energije oko nečega što se
ne može promijeniti – izbora Željka Komšića, neka objasni zašto
hrvatsku politiku definitivno uvlači u močvaru iz koje ona ne može
izaći bez ozbiljne štete … Da li je sve to samo zbog jedne stvari:
spašavanja političkog života – Dragana Čovića?! Nije li previše
očigledno da je HDZ postao zatočenikom baš njega, Dragana Čovića?

About Ekran

Check Also

Gdje su završili milioni KM budžetskog novca dati za znanstveno-istraživački rad?!

Pad visokog obrazovanja u BiH traje od 2012. godine, tačno od vremena kada apsolutni gospodar …