Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Brko Brkane kod vlasti omiljeni krkane

Brko Brkane kod vlasti omiljeni krkane

Iako je prije dva mjeseca o prof. dr. Adibu Đoziću pisao portal
Žurnal.info, istražujući kako je upravo on ‘zabetonirao’ svoje
profesorsko mjesto na Filozofskom fakultetu u Tuzli,  reakcije
studenata na taj tekst, kao i iznošenje drugih informacija o Adibu
Đoziću na društvenim mrežama, dovoljan su povod da ga se još jednom
‘obradi’, jer takva ‘intelektualna’ ‘veličina’ to i zaslužuje.
Najprije treba pomenuti da se Adiba Đozića izabralo u počasno zvanje
profesor emeritus na istom nastavno-naučnom vijeću na kojem je Adib
Đozić konstantno vrijeđao kolege i kolegice koji nisu bili po mjeri
ovog bošnjačkog ‘intelektualca’. Ne treba nas čuditi zašto su nam
univerziteti prepuni polupismenih i poluinteligentih profesora i
profesorica, nastavna vijeća ih biraju i proglašavaju nezamjenjivim.
Tako je lakše, jer zašto bi bilo ko bio solidaran sa kolegama koji su
pretrpjeli strašne uvrede koje im je javno uputio Adib Đozić? Zašto bi
se neko na vijeću zamjerao Đoziću i branio akademizam, ljudska prava i
branio obrazovanje od nasilnika i neznalica? Lakše je podići ruku i
glasati za Đozića i zaboraviti koga je i kako  vrijeđao na Filozofskom
fakultetu.
Vrijeđao je kolege i kolegice, bilo da su se krivo zvali ili
prezivali, ili su pripadali nepoželjnoj etničkoj grupi, ili su mislili
suprotno nacionalističkoj misli koju Đozić zastupa. Njegova vrijeđanja
trpili su i još uvijek trpe studenti, koji su se ispisivali sa Odsjeka
za sociologiju zahvaljujući Đozićevim obrazovnim i pedagoškim
mjerilima, ili su se na njegovim predavanjima izjašnjavali kao
Bošnjaci, iako to nisu, niti su ikad bili. Vrijeđao je studentice koje
su željele studirati na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u
Tuzli, gdje ih je Đozić često dočekivao upitima zašto nisu sjedile kod
kuće, udale se i rađale djecu, umjesto što su upisivale fakultet?
Studenti su također primijenili isti metod kao i njihovi profesori.
Šutili su i trpili, ali danas većina njih, iz nekih drugih zemalja, u
koje su otišli zahvaljujući tome što su razni Đozići nezamjenjivi na
radnim mjestima, mogu slobodno iznijeti sve uvrede koje im je dootični
profesor javno upućivao. Nije ih, prema njihovim komentarima, naučio
puno, odnosno nekako je uspio povezati Sokrata i bosansku nenu. Kako
je to moguće, samo Brko zna.
Adib Đozić je u znanstvenim krugovima poznat kao jedinstven primjerak
neznalice i nekompetentne osobe na mjestu gdje bi morao biti ozbiljan
znanstvenik sa potvrđenim istraživačkim rezultatima. Đozić, kao
“profesor emeritus“ ne govori niti jedan strani jezik, ne služi se
literaturom na stranim jezicima i nikada nije imao priliku sudjelovati
u nekoj raspravi sa relevantnim sociolozima iz svijeta.
Osim navedenog, zanimljivo je kako je ovaj profesor uopće uspio
odbraniti doktorat, s obzirom na to da u doktorskoj tezi, tj. knjizi,
ne zna razliku između nacije i naroda, odnosno nacionalne i etničke
grupe na južnoslavenskom prostoru. Đozić Bošnjake imenuje kao naciju,
iako je nacionalni identitet usko povezan sa državom i državnošću, što
nije slučaj sa BiH. Takav diletantizam i elemenarno neznanje do sada
su viđeni samo u skandaloznom slučaju Sanje Vlaisavljević i njenom
udoktoravanju. Osim toga Đozić nije u stanju da razlikuje identitet
ovdašnjih stanovnika u srednjem vijeku i u savremnom dobu. Naprosto
nije isto Bošnjanin iz 16. vijeka i Bošnjak iz 2010. godine,
naprimjer. Brki je to sve isto, svi su Bošnjaci uvijek i zauvijek.
Čitaoci ove informacije mogu provjeriti u Brkinoj disertaciji, koju je
moguće naći na internetu.
Da se ne bismo puno pitali kako sve ovo može Đozić, a ne može neko
drugi, treba se sjetiti da je Đozić jedan od onih koji su pisali
1993.gdoine u Zmaju od Bosne i tu je dokazao lojalnost politici koja
je kasnije od njega napravila uzornog građanina, odnosno profesora.
Isti genocidni jezik, koji Đozić svako malo pripisuje Srbima, širio je
početkom devedesetih u pomenutim novinama.
S obzirom da potiče iz Srebrenice, često voli sebe predstavljati i
žrtvom posljednjeg rata, iako mu je taj rat i njemu i njegovoj
porodici donio popriličnu materijalnu korist. Kada su ga novinari
Žurnala pitali o njegovoj porodici, Đozić se nije mogao sjetiti kako
su nestali novci koje je holandska vlada donirala za povratnike. Jedan
od njegove braće danas je građevinski biznis zamijenio ‘odmorom uz
pčele’, pa možda to osvježi pamćenje Đoziću, a i onima koji su
učestvovali u mutnim poslovima oko gradnje kuća u Srebernici i okolnim
mjestima.
U svakom slučaju, izbor Adiba Đozića u počasno zvanje profesor
emeritus, stvarna je slika propasti i blata u kojem se valjaju naši
univerziteti. Kompeentni profesori koje smo ovih dana kontaktirali i
koji imaju i međunarodnu reputaciju, smatraju da neko poput Adiba
Đozića na normalnim univerzitetima ne bi mogao raditi ni u
administraciji, a kamoli biti redovni profesor i, konačno, profesor
emeritus. Tako nam preostaje samo da konstatujemo kako je Adib Đozić
realna slika stanja u kojem se nalazi bh visoko obrazovanje.

About Ekran

Check Also

kazaz01

Otkud Radončićevo služinče na Kongresu SDP BiH

Mediji koji su izvještavali sa Kongresa SDP BiH, u pravilu su se bavili izborom članova …

Powered by keepvid themefull earn money