Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Novinarski šljam

Novinarski šljam

Otkrivanje da je poznati novinar Mato Đaković mjesecima vozio
automobil sa diplomatskim tablicama, koji je bio u službi Konzulata
Republike Hrvatske u Tuzli, samo je jedan u nizu očiglednih primjera
kako rade novinari u BiH. Izuzev manjih portala poput našeg, uzimajući
u obzir i one poznatije poput nejutjecajnijeg i najprofesionalnijeg
portala Žurnal, u BiH ne postoje slobodni mediji.
Slika opskurnog Mate Đakovića u vozilu BMW X3, koje je na kraju i
kupio od konzula Bandića, u stvari je slika novinarske bijede i stanja
u bh medijima. Većina novinara u našoj zemlji najobičniji su plaćenici
političkih centara moći, a Mato Đaković je samo jedan od onih koji su
najbolje prošli u tom novinarskom kriminalu. Pogledajte, primjera
radi, samo N1, televizijsku kuću koja želi biti najprofesionalniji i
najsnažniji mediji u našoj zemlji. “Samo na N1“ možete svakog dana
gledati likove iz ergele Fahrudina Radončića i Bakira Alispahića! Na
taj način se stvara privid “otvorenosti medija“, jer se likovi na
ekranu mijenjaju, a u stvari se stalno promovira jedna te ista
politika – politika sluđivanja javnosti.
Mato Đaković je poznat kao kućni novinar Milorada Dodika. Pijačna
varijanta Mate Đakovića je Sanja Vlaisavljević, koju je bizarno
udruženje BH novinari svojevremeno podržavalo u njenim opskurnim
izmišljotinama. Da li će kriminalizirana novinarska udruženja
reagirati povodom očiglednog involviranja novinara u obavještajne
kanale, da li će istupiti u javnosti i braniti profesiju od zvučnika
političkih centara moći koji uništavaju novinarsku profesiju? Neće,
zato jer su i oni na istom zadatku i u istoj funkciji kao i kojekakvi
Đakovići.
Općepoznato je da Vijeće za štampu intervenira samo u slučajevima u
kojim su prekršena pravila profesionalizma bez političkog motiva tog
kršenja. Kada iza narušavanja novinarske etike stoje kojekakvi avazi i
novinarski šljam koji pluta bh medjskom kloakom, Vijeće za štampu je
gluho i nijemo! Treba li to čuditi kada se zna da u tom Vijeću sjede
upravo oni koji osobno podržavaju razne Đakoviće, Vlaisavljeviće,
Kazaze i ostatak mulja koji se skupio na dnu otpadnih medijskih voda
naše zemlje? Ne treba!
Zato treba konstatirati: slučaj Đaković je samo jedan od slučajeva
koji dokazuju da je sloboda medija u BiH samo fiktivna. U stvari,
sloboda medija ogleda se u slobodi novinara da služe političkim
centrama moći. Kako domaćim, tako i stranim.

About Ekran

Check Also

sbb_radoncic_02

Skači, skači: Radončićeva glupa objašnjenja ulaska u vlast

Fahrudin Radončić, koji je gvorio da “valjda treba da skoči sa tornja“ da bi neki …

Powered by keepvid themefull earn money