Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Bjesomučni napadi na Željka Komšića, ulazak sumnjivog ruskog novca i
ineresa u ekonomiju i politiku, veličanje ratnih zločinaca, podrška
fašističkim stavovima iz HDZ BiH, jačanje kriminala i slabljenje
privrede … sve je to danas politička stvarnost Hrvatske. Kako je
Hrvatska od države koja je ispunila uslove za članstvo u EU, postala
leglo klero-nacionalizma i fašizma?
Prije svega, treba obratiti pažnju da jedan dio vrha vladajuće HDZ
čine političari porijeklom iz Zapadne Hercegovine, odnosno Bosne i
Hercegovine. Upravo oni predstavljaju najradikalniji dio HDZ i
pristalice približavanja Rusima. Naravno, interesi se nalaze u
privatnim biznisima tih pojedinaca i relacijama u kojim je korupcija
sastavni dio posla. Zato je sve očiglednije da se u Hrvatsku, polako
ali sigurno, uvlači i Kina, kao finansijski gigant koji svoje interese
ostvaruje “poslovima ispod stola“.
U svemu tome, bez sumnje, najznačajniju ulogu ima HDZ, odnosno
zapadnohercegovački kadrovi ove stranke. Uzalud je Andrej Plenković
najavljivao “stranačku reformu“, on je bio i ostao taoc politike koja
je kreirana u Širokom Brijegu! Kampanja skadalozne Kolinde Grabar
Kitarović, koja iz dana u dan sve više obiluje gadostima i podvalama
upućenim Željku Komšiću i građanskim političkim opcijama u BiH, takođe
pokazuje visoki stupanj “uvlaćenja“ zapadnohercegovačkom političkom
lobiju i glasačima koji podržavaju ovaj lobi.
I tako, dok se hrvatsko glasačko tijelo polako, ali sigurno,
radikalizira i stavlja pred odluku “za Zapad, ili za Istok“, u smislu
dalje orijentacije društva i privrede, prije svega, pojedinci iz vrha
HDZ se enormno bogate prodajući državne interese za privatne ciljeve.
Zato je Komšić najbolja tema za hrvatske političare. Oni blaćenjem
člana Predsjedništva BiH, u stvari sakrivaju svoju nemoć i
nesposobnost artikulacije barem jedne suvisle političke ideje,
dostojne članstva u EU. Znaju oni da Komšiću ne mogu ništa, kao što
znaju i da Čoviću nema spasa sa danom uspostavljanje pravne države u
BiH, ali nemaju druge opcije nego bjesomučno napadati političara iz
susjedne zemlje.
Zato se aktuelna hrvatska politika iz perspektive BiH ne može
ocijeniti prijateljskom. Naprotiv, ona je neprijateljska svakom
pokušaju uspostavljanja BiH kao funkcionalne i moderne, što znači
građanske, države. Ali, baš kao i u slučaju Komšića, hrvatska
politika se tu neće ništa pitati, ma koliko pomoći za uplitanje u BiH
dobijala od Rusije. Zato bi političarima susjedne zemlje bilo mnogo
uputnije baviti se problemima Hrvatske, koji se multipliciraju u
posljednje vrijeme. Na žalost, oni su očigledno nesposobni rješavati
poteškoće u vlastitoj zemlji, zato im treba Komšić i BiH. Koliko god
mislili da svoju nesposobnost i nedoraslost mogu sakriti iza lažnih
dilema oko BiH, ona je svakim danom sve vidljivija. Za očekivati je da
će to i građani Hrvatske prepoznati na sljedećim izborima.
