Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Portal Ekran.ba objavljuje integralni tekst kritičkih primjedbi i amandmana na Nacrt Zakona o VO KS, koji su odsjeci za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu uputili zastupnicima u Skupštini KS. Izuzetno stručnog i na znanju utemeljenog kritičkog pristupa tekstu Nacrta, jasno je da se radi o aktu subverzivnog djelovanja na društvo i krajnje neprihvatljivom zakonskom prijedlogu koji bi Filozofski fakultet doveo do uništenja. Slijedi integralni tekst amandmana i nespornih argumenata za odbacivanje Nacrta Zakona.
“Imajući u vidu da su odsjeci za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu već skoro sedam decenija okosnica duhovne, humanističke i društvene misli u Bosni i Hercegovini, smatrali smo našom obavezom da se oglasimo sa zaključcima i amandmanima koji se odnose na Nacrt Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo (u daljem tekstu Nacrt). Članovi naših odsjeka su od 1996. godine do danas osnovali dva znanstveno-istraživačka centra, sudjelovali u velikom broju međunarodnih projekata, obezbijedili Univerzitetu u Sarajevu grant-holderske projekte najvišeg ranga, međunarodne razvojno-istraživačke uspjehe koji u oblasti visokog obrazovanja kod nas do danas nisu ponovljeni, a paralelno sa tim osnovali i znanstveno-istraživački inkubator, koji je do danas ostvario značajne rezultate u pogledu razvoja znanstvenog podmlatka i afirmacije mladih znanstvenika.
Naši profesori su uspješno realizirali više od dvadeset međunarodnih simpozija najvišeg ranga iz oblasti filozofije i sociologije, od čega je svakako najupečatljiviji bio Svjetski Hegelov kongres, koji je Sarajevo učinio jednim od svjetskih centara za filozofiju. Članovi odsjeka su objavljivali i objavljuju u međunarodno respektabilnim publikacijama, a nekoliko publikacija koje su priredili naši profesori, od kojih svakako između ostalih treba spomenuti zbornik “Hegel und die Moderne“, objavljen u Njemačkoj kod prestižnog njemačkog izdavača, predstavljaju međunarodno priznate i respektabilne publikacije. Pored toga, osnovali smo dva međunarodno referentna filozofska društva, tri časopisa za filozofiju i dvije izdavačke edicije. Sve to smo uspjeli bez pomoći kantonalnih vlasti, što nam daje akademski i znanstveni legitimitet da iznesemo svoje zaključke i amandmane na neprihvatljivi tekst Nacrta. Ne vjerujemo da su oni koji predlažu ovakav Nacrt i zakonska rješenja koja treba da unište humanističku i društvenu misao u našoj zemlji, i približno dali doprinos razvoju znanosti kakav su do danas dali naši odsjeci. Svjesni svoje akademske i znanstvene odgovornosti, ciljeva i značaja visokog obrazovanja koji su definisani u Okvirnom zakonu, a suočeni sa civilizacijski nedopustivom ignorancijom resorne ministrice, prisiljeni smo na ovaj način iznijeti svoje stavove i upozoriti nadležne na nesagledive posljedice koje će Nacrt donijeti sa sobom, ukoliko bude usvojen u predloženoj formi.
Način donošenja Nacrta je bio krajnje neakademski i nedemokratski. Od ministrice izabrani “predstavnici“ akademske zajednice, odnosno komisija koju je formirala resorna ministrica, napisali su tekst koji je, kao zakonska regulativa, apsolutno suprotan svemu što može biti referentno za duhovne, humanističke i društvene znanosti. Dijalog sa akademskom zajednicom je izostao čak i kada smo uputili naš stav spram zakonskih normi u pripremi. Po svemu, Nacrt predstavlja oktroirano zakonsko rješenje koje će sadašnju lošu situaciju sasvim sigurno učiniti još gorom.
Na temelju do sada provedenih rasprava i temeljitog čitanja teksta Nacrta Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo (u daljem tekstu Nacrt), odsjeci za filozofiju i sociologiju usvajaju slijedeće zaključke i amandmane:
AMANDMAN I
Nacrt je pravno neodrživ akt, koji je u sukobu sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju. Okvirni zakon ne poznaje kategoriju kantonalnog vijeća za znanost i slične institucije, koje direktno utiču na akademsku slobodu, akademsku samoupravu i znanstvenu autonomiju univerziteta. Nacrt predviđa osnivanje Vijeća za visoko obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, koje se pozicionira kao neka vrsta nad-vijeća svih drugih akademskih vijeća i senata i prema svojim nadležnostima direktno utiče na određivanje načina izbora akademskog osoblja, valoriziranje znanstvenog rada i uopće djelovanja i rada u akademskom prostoru i znanstvenim istraživanjima.
Obrazloženje
Rad Vijeća koje se predlaže nije ograničen bilo kakvom odgovornošću, niti se predviđa njegova valorizacija u akademskom prostoru. Vijeće se pozicionira kao institucija koja direktno narušava akademske slobode i donosi oktroirane uredbe koje u bitnom određuju djelatnost visokog obrazovanja. Nacrt ne predviđa mogućnost javnog ocjenjivanja rada Vijeća, niti na bilo koji način utvrđuje odgovornost članova Vijeća i Vijeća kao institucije u cjelini. Vijeće nema odgovornosti čak ni kod donošenje odluka i prijedloga, što je i akademski i pravno nedopustivo! Ovlasti Vijeća, ukoliko ono uopće treba da postoji, se trebaju svesti SAMO na savjetodavnu funkciju Vladi!
AMANDMAN II
Predlažemo da se članovi Nacrta od broja 16 do broja 20, član 42 i član 117 brišu, a član 41 u stavu (2) i (3) briše i kao stav (2) glasi: “Ministarstvo po primanju zahtjeva za osnivanje nove visokoškolske ustanove, formira ekspertnu komisiju, koja pod stupnjem krivične odgovornosti iznosi svoj prijedlog Ministarstvu. Nakon toga, imajući u vidu mišljenje ekspertne komisije, Ministarstvo donosi odluku koju dostavlja Vladi na suglasnost“!
Obrazloženje
U članu 42 Vijeće se praktično stavlja u funkciju ministarstva nad ministarstvom. Njegovo mišljenje je obavezujuće i daje čak mogućnost formiranja komisija Vijeća. Tako nešto kao što je ovo Vijeće, u evropskoj tradiciji visokog obrazovanja nije poznato.
AMANDMAN III
Pored toga, Nacrt predlaže da glavna referenca za izbor u akademska i znanstvena zvanja budu “referentne citatne baze najvišeg ranga“, što je u direktnoj suoprotnosti sa Okvirnim zakonom, koji poznaje isključivo “međunarodne baze podataka“. Navedene baze podataka nigdje u Nacrtu nisu precizno definirane, a poseban problem, na koji ćemo se sa većom pažnjom osvrnuti, jeste što Vlada KS nije obezbijedila znanstvenu infrastrukturu koja podržava akademsko osoblje u ispunjavanju zahtjeva koji su navedeni i Nacrtu. U formalno-pravnom smislu, usko gledajući, Nacrt je po pitanju baza podataka koje predstavljaju osnov za izbor u akademska zvanja, u direktnoj suprotnosti sa Okvirnim zakonom.
U tom smislu predlažemo da se iz teksta Nacrta briše sintagma “referentne citatne baze najvišeg ranga“ i zamjeni sa “međunarodne baze“. Na ovaj način se zadržava potreba da znanstveni rad bude valoriziran u međunarodnim okvirima, ali se izbjegava nametanje obaveza čije ispunjavanje Vlada KS nije obezbijedila kroz građenje znanstvene infrastrukture.
Obrazloženje
Posebno napominjemo da su članovi naših odsjeka, bez bilo kakve pomoći Vlade KS, osnovali i već dugi niz godina vodili dva časopisa za filozofiju koji se nalaze u međunarodnim bazama podataka i koje, uz adekvatnu pomoć Vlade i nužno vrijeme neophodno za ispunjavanje uvjeta koji se traže, ne bi bio problem indeksirati u bilo kojoj bazi “najvišeg ranga“. Časopisi do sada nisu bili indeksirani u ovom bazama isključivo zbog nebrige resornog ministarstva, koje u posljednjih desetak godina uopće nije ulagalo u znanstvenu infrastrukturu. U tom smislu se u prelaznim odredbama budućeg zakona, mora jasno definirati obaveza Ministarstva u permanentnoj izgradnji znanstvene infrastrukture, koja se treba ogledati u nabavci opreme za fakultete i institute i ulaganju značajnih sredstava u razvoj časopisa i znanstvenih publikacija svih vrsta.
AMANDMAN IV
Predlažemo brisanje stava (2) člana 135, jer nije stimulativan za razvoj znanosti, nego je faktor onemogućavanja razvoja znanstvenog podmlatka i znanstvenih oblasti.
Obrazloženje
Nacrt zadire u stečena prava akademskog osoblja i studenata. Posebno je nedopustivo da se onemogućava redovnim profesorima da obavljaju svoj posao, ukoliko nisu objavili tekstove u časopisima iz famoznih “baza podataka najvišeg ranga“! Budući da, primjera radi, u Bosni i Hercegovini u oblasti društvenih i humanističkih znanosti takvih časopisa nema, te da su oni veoma rijetki i u regionu, pa čak i u zemljama daleko razvijenijim od naše i sa neusporedivo većom akademskom tradicijom (Austrija, primjera radi), ovakvo zakonsko rešenje bi praktično uništilo čitave znanstvene oblasti.
Ukoliko redovni profesori ne bi mogli obavljati svoje poslove koji spadaju u uži opis onoga to rade redovni profesori (mentorstva, rukovođenje odsjecima, katedrama, institutima i sl.), nema sumnje da će, u okolnostima u kojim je veoma malo časopisa koji se traže, čitave oblasti biti dovedene u pitanje, a znanstveni podmladak praktično neće moći biti izgrađen, odnosno neće moći napredovati u znanstvenom radu i time će direktno doći u pitanje njihov radnopravni status. Stoga baze podataka ne smiju biti odrednica zakonskog napredovanja!
AMANDMAN V
Predlažemo brisanje stava (4) člana 135 i stav (4) koji glasi: “Za istraživačke rezultate objavljene u formi knjige ili studija objavljenih u časopisima koji se nalaze u međunarodnim bazama podataka, a za period od sedam godina od izbora u zvanje redovnog profesora, Ministarstvo obezbjeđuje sredstva za stimulaciju znanstveno-istraživačkih djelatnosti u iznosu jedne plaće redovnog profesora.“
Obrazloženje
Na ovaj način bi na osnovama stimulacije bile pospješene znanstveno-istraživačke aktivnosti. Iz poslovne psihologije i drugih disciplina koje podržavaju ekonomsko poslovanje i uspješnost u radu, odavno je poznato da stimulativne mjere daju neuosporedivo bolje rezultate od represivnih mjera i sankcija. Naš amandman je izričito stimulativan i nesumnjivo bi doveo do znatno većih rezultata od ovih koje danas imamo.
AMANDMAN VI
Nacrt je destimulativan, restriktivan i akademski i znanstveno neprihvatljiv akt!
Obrazloženje
U Nacrt bi trebali biti uneseni elementi stimulacije umjesto represije i sankcije. Neshvatljivo je da predlagač niti u jednom članu Nacrta nije dao niti jednu mjeru stimulacije za znanstveni i nastavni rad. To je direktna posljedica nedostatka dijaloga sa akademskom zajednicom, koji predlagač niti u jednom segmentu nije nastojao ostvariti. Umjesto dijaloga, predlagač se opredijelio isključivo za oktroirani pristup, zaboravljajući da je podizanje kvaliteta, pa i postavljanje viših zahtjeva u istraživačkim i nastavnim djelatnostima od neupitnog interesa za akademsku zajednicu.
Pored toga, Nacrt ne predviđa stimulaciju za sudjelovanje na znanstveno-istraživačkim skupovima, simpozijima i konferencijama međunarodnog ranga (ne može se uskratiti da se inoviraju načini obrazovanja, da se postižu najviši standardi znanstvenog i istraživačkog rada…….),a što bi moralo biti od posebnog interesa za razvoj znanosti. Stoga je neophodno izričito podržati organizaciju znanstvenih skupova i akademsko osoblje stimulirati za sudjelovanje i organiziranje znanstvenih događaja koji su od šire društvene važnosti i Sarajevo predstavljaju kao modernu evropsku metropolu.
AMANDMAN VII
Predlažemo da stav (1) člana 150 glasi: “Sastav etičkog savjeta kao stručno lice obavezno čini najmanje jedan član akademskog osoblja iz oblasti filozofije, te članovi osoblja iz svih …“ kako slijedi u nastavku već ponuđenog stava (1) člana 150.
Obrazloženje
Ukoliko se etičkim pitanjima želi prići i sagledati ih na stručan način, a ne formalistički i površno, onda je nužno da najmanje jedan član odbora mora biti iz oblasti filozofije. Sva drugo je farsa i potpuno je besmisleno onako kako je sada postavljeno članstvo etičkog odbora i drugih etičkih tijela. Dakle, ukoliko se želi imati kompetentan stav o etičkim pitanjima, neophodno je usvajanje našeg prijedloga!
Nacrt ne uvažava matične oblasti, niti se osvrće na njihovu važnost. Tako u pogledu sastava etičkih odbora nema naglašen i izričit stav da u etičke odbore mora ulaziti najmanje jedan član akademskog osoblja iz oblasti filozofije, koja je matična znanost za etiku!
AMANDMAN VIII
U članu 113. Nacrta se sintagma “naučni rad“ mijenja sa “autorski naučni rad“
Član 113. u stavu (2) se mijenja i glasi:
“Autorski naučni radovi iz stava (1) mogu biti mijenjani sa koautorskim naučnim radovima sa najviše dva autora, odnosno knjigama sa najviše tri autora, u omjeru 1:3, tako da jedan autorski rad može biti zamijenjen sa tri koautorska. Autorski i koautorski naučni radovi moraju biti iz uže, relevantne ili srodne …“
U članu 113. stav (1) alineje d), e) i f) treba da stoji slijedeće:
- d) docent: naučni stepen doktora u naučnoj oblasti na koju se bira, minimalno tri autorska naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, indeksiranim u međunarodnim bazama podataka, pokazani rezultati u nastavnom radu;
- e) vanredni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju docenta, objavljena autorska knjiga, minimalno pet autorskih naučnih radova objavljenih nakon izbora u zvanje docenta u publikacijama indeksiranim u međunarodnim bazama podataka ili radovi objavljeni u naučno referentnim međunarodnim zbornicima, originalni stručni uspjeh kao što je projekt, patent ili originalni metod, te uspješno mentorstvo najmanje jednog kandidata za stepen drugog ciklusa studija odnosno ekvivalenta, pokazani rezultati u nastavnom radu;
- f) redovni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju vanrednog profesora, objavljene dvije autorske knjige, minimalno osam naučnih radova u priznatim publikacijama indeksiranim u međunarodnim bazama podataka ili radovi objavljeni u naučno referentnim međunarodnim zbornicima, originalni stručni uspjeh kao što je projekt, patent ili originalni metod, te uspješno menotorstvo najmanje jednog kandidata za stepen drugog ciklusa studija odnosno ekvivalenta i trećeg studija odnosno ekvivalenta, pokazani rezultati u nastavnom radu.
Obrazloženje
Predlagač je u svojim najavama novih zakonskih rješenja kao opredjeljenje novog Ministarstva isticao podršku kvalitetu znanstveno-istraživačkog rada. Ta podrška se ne vidi u Nacrtu, odnosno može se zaključiti da je ona potpuno pogrešno postavljena, s obzirom da zahtjevi za izbore koje propisuje Nacrt u duhovnim, humanističkim i društvenim znanostima uopće ne prate znanstvenu infrastrukturu koja nije izgrađena na potrebnoj razini zahvaljujući upravo kantonalnim vladama proteklih decenija.
Imajući u vidu nephodnost podizanja znanstveno-istraživačkih radova na višu razinu, a uvažavajući postojeće okolnosti u kojima se nalazimo, predlažemo da se napravi stroga distinkcija između autorskih i koautorskih radova, odnosno da se koautorstvo ne evidentira za radove koji imaju više od dva autora i knjige koje imaju više od tri autora! Višestruko autorstvo, realno gledajući, nije autorstvo i predstavlja isključivo timski rad u kojem je znanstveni doprinos pojedinca u potpunosti sumnjiv i teško odrediv. Samo autorski radovi, objavljeni u časopisima koji se nalaze u međunarodnoj bazi podataka, trebaju biti bezuvjetno prihvatani kao reference. Koautorski radovi trebaju biti tretirani u omjeru 3:1, dakle 3 koautorska rada (maksimum dva autora!) vrijede kao jedan autorski!
Na ovaj način bi se doprinijelo većem kvalitetu u oblasti istraživanja i ukinulo znanstveno falsificiranje i estradni prostup znanosti, u kojem nerijetko ima više autora nego stranica koje su sadržaj članka. Za duhovne, društvene i humanističke znanosti, knjiga mora biti glavna referenca za izbore u profesorska zvanja, jer od nastanka tih znanosti knjiga predstavlja cjelovito izlaganje misli koje čine znanstvenu osnovu.
U ovom amandmanu, pored usklađivanja zakonske odredbe sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju i razumnim i znanstveno korektnim intervencijama u pogledu autorstva i koautorstva, predlažemo i veoma značajnu stavku objavljivanja znanstvenih radova u zbornicima, koji se ne katalogiziraju kao časopisi i ne indeksiraju se, a veoma često imaju veći značaj od periodičnih izdanja. Brojni primjeri za to su u filozofiji i sociologiji, a mi možemo navesti kao najeklatantniji zbornik “Hegel und die Moderne“, reprezentativni dvotomni zbornik, koji u svjetskim razmjerama predstavlja relevantnu literaturu za studiji njemačkog idealizma i nesumnjivo spada u najreprezentativnija izdanja koja nisu dio filozofijske periodike. Jednaka stvar je sa brojnim zbornicima koje priređuju svjetski značajni filozofi I sociolozi, u kojima objavljivanje znanstvenog rada spada u priznavanje nesumnjivog međunarodnog znanstvenog ugleda. Prema sadašnjem prijedlogu Zakona, takvi radovi uopće ne bi bili vrednovani, dok bi, primjera radi, prilozi od pet stranica i devet autora bili prihvatani kao “najvišeg ranga“, što je u znanstvenom smislu nedopustivo, posebno gledajući iz perspektive duhovnih, humanističkih i društvenih znanosti.
Nema sumnje da bi na ovaj način bili pooštreni uvjeti za izbor u akademska zvanja, jer bi koautorstvo koje je za znanstveni rad tercijalnog značaja (izuzev kada se radi o velikim otkrićima u oblasti prirodnih i tehničkih znanosti), bilo isključeno kao mogućnost lažiranja rezultata znanstvenog rada. Na Univerzitetu u Sarajevu poznati su brojni primjeri koautorstva u kojem je autorski rad krajnje upitan i slučajevi u kojim je koautorstvo bilo isprika za nedostatak referenci i ozbiljnog znanstvenog rada. Postoji veliki broj slučajeva koautorstva u kojem je više bilo autora nego stranica teksta koji je objavljen, kao i brojni primjeri knjiga koje se nikako ne mogu uzeti kao autorska referenca.
Pored toga, referentne baze podataka “najvišeg ranga“ za humanističke znanosti nisu verifikabilne, budući da se zasnivaju isključivo na kvantitativnim parametrima “mjerenja“. Publikacije koje su komercijalnog, stručnog i veoma često neznanstvenog sadržaja, zbog stupnja navođenja i distribucije veoma lako dolaze u mogućnost da budu “najvišeg ranga“, dok ozbiljne publikacije i izdanja, posebno u humanističkim i društvenim znanostima, zbog malog broja znanstvenika koji se bave tim oblastima, nisu “najvišeg ranga“. Najbolji primjer su časopisi koji se bave bussines etikom, koji nemaju filozofijski sadržaj, niti bilo kakvu znanstvenu relevanciju, zbog upotrebe rasprostranjenosti u poslovnim odnosima, bivaju rangirani u kategoriju, kako to predlagač kaže, “najvišeg ranga“, mada u znanstvenom smislu nemaju nikakve relevancije. Stoga predlažemo formulaciju koja je u skladu sa Okvirnim zakonom i koja na najbolji mogući način daje mogućnost rangiranja određene publikacije i znanstvenog rada.
Uslovi za izbor u akademska zvanja treba da ostanu kako su definirani u Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju kao i sadašnjem zakonu!
AMANDMAN IX
Član 124. stav (2) predlažemo da glasi:
“Komisiju iz stava (1) ovog člana, uz potpisivanje izjave o krivičnoj odgovornosti za tačnost materijalnih podataka u proceduri izbora i podnošenja izvještaja, čine najmanje tri nastavnika …“ i dalje kako slijedi.
Obrazloženje
Izmjenama u ovom članu pooštrava se odgovornost komisije za izbor u akademsko zvanje, što je u dosadašnjoj praksi bila glavna smetnja ozbiljnosti izbora i mogućnostima manipulacije prilikom izbora. Krivična odgovornost komisije u cijeloj proceduri ostavlja mogućnost ne samo obaranja izbora koji nije učinjen na validan način, nego i utvrđivanja odgovornosti svih sudionika u proceduri nekvalitetnog, odnosno lažiranog izbora. Nikakve baze podataka “najvišeg ranga“ i slične izmišljotine ne garantiraju kvalitet izbora, naprotiv, one stvaraju nove mogućnosti manipulacije. Kvalitet izbora se zasniva na autorstvu u znanstveno-istraživačkom radu i vjerodostojnim podacima o referencama na kojima se izbor zasniva.
AMANDMAN X
Nacrt je diskriminatoran, nedemokratski i ne uvažava niti jedan kriteriji zastupanja u najvišim tijelima univerziteta.
Nacrt ne uvažava niti disciplinarnu raznorodnost pojedinih fakulteta, niti broj uposlenika, profesora i suradnika u studijskim programima i znanstvenom radu. Najbolji primjer diskriminacije je Filozofski fakultet u Sarajevu, koji sa preko 250 zaposlenih, više desetina studijskih programa nastavnog osobolja daleko više od većine fakulteta, u Senatu UNSA treba biti zastupljen kao – jedan student! Ovim je učinjena ne samo strukovna, nego i radno-pravna diskriminacija prema uposlenicima Fakulteta. Nacrt predviđa da jednaku važnost u odlučivanju ima 250 uposlenih Filozofskog fakulteta, jedan student i, primjera radi, jedan institut koji upošljava pet uposlenika. Takav nesrazmjer u zastupanju, ne samo da uposlenike Filozofskog fakulteta dovodi u podređen položaj, jer nemaju mogućnost adekvatnog zastupanja, nego u potpunosti brišu heterogenu strukturu samog Fakulteta. Lingvističke znanosti, primjera radi, imaju značajno drugačije kriterije, karakteristike u znanstvenom radu i valorizaciju, nego filozofija i sociologija. Prema ovom Nacrtu, kroz zastupanje samo jednog predstavnika Fakulteta (dekana) sve ove različitosti se potiru.
Ovo je još više izraženo u činjenici da niti jednom odredbom članovi senata nemaju obavezu da zastupaju mišljenje institucije iz koje dolaze. Tako je glas dekana u senatu, privatna stvar tog člana senata, baš kao i glas studenata, čije sudjelovanje predviđeno Nacrtom uopće nije primjereno međunarodnoj, posebno evropskoj praksi.
Samim tim što praktično članove senata ostavlja bez odgovornosti i obaveze da zastupaju članice univerziteta i što u potpunosti negira značaj i veličinu institucije, Nacrt je potpuno nedemokratičan! On ne daje mogućnost, ni posrednu ni neposrednu, članovima akademskog osoblja i uposlenicima da utiču na odluke koje se njih tiču, a to se posebno izražava kroz izbor rektora, koji je prepušten na osobno odlučivanje, odlučivanje vođeno osobnim interesima i lobiranjima koja određuju stavove članova senata.
Članovi senata nisu ničim obavezani da brane interese organizacionih jedinica, a sva pitanja koja se tiču stručnog i znanstvenog rada, praktično, razmatraju se i rješavaju bez onih koji mogu o njima da govore na znanstveno i stručno argumentiran način. Kategorija predstavnika u senatu u Nacrtu se svodi, praktično, na kategoriju predstavnika odabranog po kriterijima samog tog senata, odnosno rektorata. To se posebno izraženo vidi u odredbama Nacrta u kojima se definira mogućnost rektora da smjenjuje dekane i neposredno upravlja fakultetima, bez bilo kakvog konsultiranja ili obaveze uvažavanja mišljenja fakultetskih vijeća i drugih institucija fakulteta. Praktično, univerzitet se svodi na javnu ustanovu koja nema nikakvih akademskih sloboda i referenci i o čijem radu odlučuje isključivo rektor i nekolicina njegovih suradnika iz senata. Stoga je, pored svih drugih neprihvatljivih i akademski nedostojnih stvari koje se navode u Nacrtu, nedopustivo da sastav senata čine i prorektori, koji su, po definiciji, rektorovi izabranici i pomoćnici rektora u obavljanju poslova za koje je zadužen.
Prorektori, sasvim sigurno, u datim okolnostima ne treba da budu članovi senata, a zastupljenost u senatu mora biti proporcionalna ili prema kriteriju znanstvene heterogenosti fakulteta, ili prema kriteriju broja uposlenih. Najbolje bi bilo kada bi bila uvažavana oba kriterija, čime bi buduće zakonske odredbe dobile ne samo na demokratičnosti, nego i na akademskoj relevantnosti. Nacrt, praktično, daje mogućnost rektoru da uz pomoć prorektora i studenata obezbijedi apsolutnu vlast na univerzitetu i suspenduje sve akademske i demokratske principe na instituciji. Posebno je nedopustivo što rektor na ovaj način obezbjeđuje praktično sigurne ponovne izbore i ostajanje na poziciji na kojoj se nalazi minimalno osam godina. Za javne univerzitete i razvoj akademskih odnosa, te razvoj znanstvenih istraživanja u svim segmentima različnosti, ovakve odrednice su nedopustive i sasvim sigurno predstavljaju kočnicu razvoja i skoro potpuno suspendiranje demokratskih i akademskih odnosa na univerzitetima. Pored svega, Nacrt u segmentima biranja rektora i zastupanja, ima diskriminatorne odredbe.
Imajući u vidu navedeno, predlažemo slijedeće amandmane:
AMANDMAN XI
Član 60. stav (3) predlažemo da glasi:
“Senat univerziteta čine rektor, predstavnici fakulteta i instituta u proporcionalnom omjeru određenom statutom visokoškolske ustanove, koji su dužni zastupati stavove članica univerziteta koje predstavljaju i jedan predstavnik studenata.“
Obrazloženje
Ovim amandmanom bi senat dobio elementarne odrednice demokratičnosti i dobio mogućnost za razvoj akademskih odnosa na univerzitetu, kojim bi bilo zaustavljeno dalje birokratiziranje visokoškolskih institucija. Istovremeno, bila bi smanjena mogućnost manipulacija, pri čemu bi bilo ostavljeno dovoljno prostora za nesmetano upravljanje procesima na univerzitetima. Udio studenata bi bio adekvatan stvarnim mogućnostima (prema Okvirnom zakonu najmanje 15% članova senata su student, predstavnici studenata iz svakog ciklusa) njihovog sudjelovanja u donošenju odluka koje se tiču znanosti, struke i strateškog razvoja, a bila bi ostavljena mogućnost pokretanja inicijativa koje su usmjerene na poboljšanje studentskog standarda i sudjelovanje studenata studijskim procesima.
AMANDMAN XIII
Član 61. stav (1) alineja a) predlažemo da glasi:
“Odlučuje formalno o svim akademskim pitanjima…“ i dalje kako slijedi.
Obrazloženje
Senat nema znanstveni i stručni kapacitet da donosi odluke u meritumu znanosti, jer po sastavu nije vezan niti za jednu znanstvenu oblast. Međutim, senat ima i mora imati kapacitet da donosi formalne odluke o svim pitanjima koja se tiču univerziteta. Tako senat, zapravo, treba da daje suglasnost na sve što dolazi sa matičnih fakulteta, razmatrajući sva pitanja na formalan način i kroz prizmu zakonskih i akademskih procedura.
Na ovaj način bi bila onemogućena manipulacija i nasilje nad akademizmom, u kojem, primjera radi, profesor filozofije ili sociologije ima pravo da u meritumu razmatra pitanja iz oblasti tehničkih znanosti, o kojima apsolutno nema kapaciteta da vodi argumentiranu znanstvenu raspravu. Isto bi, naravno, bilo u svim oblastima i svim pitanjima za koja senat kao predstavničko tijelo nema kapacitet razmatrati u meritumu.
AMANDMAN XIV
Član 63. stav (1) predlažemo da glasi:
“Rektora univerziteta, odnosno direktora visoke škole biraju sve organizacione jedinice tajnim glasanjem, na način koji je utvrđen statutom.“
Na ovaj način bi bila isključena mogućnost lobističkog izbora rektora/direktora i svođenje odluka o svim procesima na univerzitetu u uskom krugu zainteresiranih. Pored toga, bilo bi ispunjeno ustavno pravo na biranje i uticanje na odluke koje se u bitnom dijelu tiču svih uposlenih na univerzitetu, a u užem smislu akademskog osoblja. Prijedlog Nacrta da bez minimuma odgovornosti i bilo kakve zastupničke obaveze članovi senata biraju rektora, praktično je privatizacija javnog univerziteta i isključivanje mogućnosti sudjelovanja članova akademskog osoblja u donošenju odluke o izboru i kasnijim odlukama koje se tiču razvojnog puta univerziteta. Nacrt zakona uskraćuje pravo akademskom osoblju da biraju prvog među jednakim, što je sa aspekta akademskih odnosa nedopustivo, a sa aspekta ljudskih prava neprihvatljivo!
AMANDMAN XV
Član 63. stav (2) predlažemo da glasi:
“Za rektora univerziteta može biti izabran član akademskog osoblja koji ima izbor u naučno-nastavno zvanje redovnog profesora, naučno zvanje naučnog savjetnika ili umjetničko-nastavno zvanje redovnog profesora koji je u radnom odnosu sa punim radnim vremenom na tom univerzitetu.“
Prema sadašnjem prijedlogu Nacrta uvodi se teški oblik diskriminacije, gdje redovni profesor iz oblasti umjetnosti, izuzetan slikar, pijanista i sl. ne bi mogao biti rektor univerziteta uprkos svojim referencama. Ovdje se radi o klasičnom obliku diskriminacije, koji se ukida u našem prijedlogu time što se rektorska pozicija za oblast umjetnosti ne uvjetuje doktoratom iz oblasti umjetnosti (?!).
AMANDMAN XVI
Član 28. predlažemo da glasi:
“Osnivač osigurava sredstva za finansiranje naučnoistraživačkog i umjetničkoistraživačkog rada na javnim visokoškolskim ustanovama u skladu sa Zakonom o naučnoistraživačkoj djelatnosti (“Službene novine Kantona Sarajevo, broj 26/16) Osnivač je dužan obezbijediti sredstva za razvoj naučne infrastrukture, a posebno za razvoj i međunarodne indeksacije časopise iz oblasti humanističkih i društvenih nauka koje predlože matični odsjeci i katedre, a koji nisu komercijalnog karaktera.“
Obrazloženje
Ovim amandmanom bi bili stečeni uvjeti za razvoj duhovnih, društvenih i humanističkih znanosti, a vremenom bi bila otvorena i mogućnost za uvođenje strožijih kriterija po principu odabira baza podataka koje imaju zahtjevnije procedure indeksiranja. Osnivač bi utvrdio načine kontrole utroška sredstava koja bi dodijelio za časopise i koja bi bila isključivo trošena za razvoj infrastrukture (stvaranje recenzentskih timova, uređenje časopisa, distribucija i sl.). Kroz razvoj znanstvene infrastrukture, osnivač bi stvorio pretpostavke za realno objektiviranje kriterija evaluacije znanstvenog rada. U tim okolnostima i “baze podataka najvišeg međunarodnog ranga“ ne bi bile problematične, budući da bi naši časopisi, uz neophodnu i ultimativnu podršku osnivača, nesumnjivo ispunili sve međunarodne kriterije koji nisu sadržinskog, nego isključivo formalnog karaktera.
AMANDMAN XVII
Nacrt nije razvojnog karaktera i destruktivan je po razvoj duhovnih, humanističkih i duhovnih znanosti. Nacrt niti u jednom segmentu nije stimulativan i isključivo se prema akademskom osoblju odnosi na represivan način. Ne postoji niti jedan član Nacrta koji propisuje stumulativne mjere prema akademskom osoblju, nego se sve isključivo svodi na represivni pristup i sankcije.
Novi “kriteriji“, ako se oni uopće mogu nazvati kriterijima, ne samo da nisu validni za duhovne, humanističke i društvene znanosti, nego njihovo uvođenje uopće ne prati znanstvenu infrastrukturu koja postoji u Kantonu Sarajevo. Naprotiv, zahtjevi se pred akademsko osoblje, posebno znanstveni podmladak, postavljaju na način da destimuliraju bavljenje znanošću. Osnivač sebi ne propisuje niti jednu obavezu u pravcu razvoja infrastrukture, nego praktično naše znanstvenike šalje u inozemstvo na prinudni rad. Ukoliko je predlagaču bio cilj da destimulira znanstveni rad u oblasti duhovnih, humanističkih i društvenih znanosti, onda je Nacrt odličan način da se to uradi i da se naše društvo u misaonom smislu potpuno opustoši.
Činjenica da resorna ministrica niti jednim gestom, čak ni nakon našeg prethodnog dopisa koji je dobila i u kojem na argumentiran način, ukratko izlažemo svoje neslaganje i ukazujemo na pogubnost Nacrta, nije pokazala da želi razgovor sa akademskom zajednicom, dovoljno govori o tome da se Nacrt nastoji donijeti kao oktroirani zakon! Uprkos brojnim, utemeljnim i na višedecenijskom iskustvu i znanju zasnovanim argumentima, ministrica je ostala pri stavu da ne želi dijalog, te da kao akademsku zajednicu doživljava samo one koja sama izabere kao predstavnike.
Može se zaključiti da Nacrt, ovakav kakav je, nema nikakvog razloga za donošenje. Tekst Nacrta sasvim sigurno će djelovati destimulativno i destruktivno po duhovne društvene i humanističke znanosti, a vjerujemo da puno bolje neće biti ni u drugim znanstvenim područjima. Ukoliko je cilj zakonodavca da uništi znanstvenu misao u Kantonu Sarajevo, a time i u Bosni i Hercegovini, onda je predloženi Nacrt odlično sredstvo da se to postigne.
Međutim, ukoliko se sa novim zakonskim rješenjima žele postići iskoraci u prostoru legislative u visokom obrazovanju, onda bi postojeći Nacrt morao biti dopunjen setom razvojnih mjera, koji bi za cilj imao stimulaciju i razvoj znanstvenih istraživanja. Način na koji se danas dijele sredstva namijenjena za znanstvena istraživanja sve je samo ne stimulativan za znanosti koje spadaju u domen našeg rada. To dokazuje i činjenica da su znanstvenu infrastrukturu sa kojom raspolažemo doslovno napravili članovi naših odsjeka, bez pomoći i podrške nadležnih institucija.
Konačno, neprihvatljivo je da oni koji nisu sudjelovali u stvaranju uvjeta za razvoj duhovnih, humanističkih i društvenih znanosti, sada sa pozicija političke moći žele ova znanstvena područja uništiti. Nacrt Zakona koji je predložen nesumnjivo je sredstvo u ostvarenju tog cilja. Zato ga odsjeci za filozofiju i sociologiju u predloženoj formi, bez amandmanskih izmjena koje smo predložili, smatraju neprihvatljivim i na svaki način će djelovati protiv njegovih destruktivnih odredbi.
Zaključci i amandmani koje usvajamo, samo su naše osnovne primjedbe protiv nesumnjivo destruktivnog Nacrta. Bez namjere da određujemo kriterije i stavove u drugim znanstvenim područjima, koja su možda bitno drugačijeg tipa valorizacije od naših područja, odsjeci za filozofiju i sociologiju upozoravaju na pogubne posljedice koje sa sobom nosi Nacrt i pozivamo zastupnike u Skupštini KS na dijalog i mogućnost da šire obrazložimo sve što smo naveli, ukoliko je to potrebno, jer će šteta koju će učiniti ovaj Nacrt ukoliko bude usvojen biti ireverzibilna i u društvenom smislu nemjerljiva.
Predsjednici Vijeća odsjeka
doc. dr. Kenan Šljivo
doc. dr. Jelena Gaković”
