Zločinca kao što je Rade Garić, Dodik, Stanivuković, Trivić i ostali ekstremisti slave – mogu li se takvi zločinci uopće zvati ljudskim bićima?!

Necivilizirana pobuna portiv Inzkovih zakonskih rješenja zabrane negiranja genocida i veličanja ratnih zločina, došla je samo malo prije presude Vlaseničkom monstrumu Radetu Gariću, koji je osuđen na 20 godina zatvora zbog monstruoznih zločina koje je počinio! Garića i takve monstrume danas Dodik, Stanivuković, Borenović i druga ekstremistička politička banda praktično štiti!

Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostepenu presudu kojom je Rade Garić osuđen na 20 godina zatvora za progon na području Vlasenice 1992. te za zločine nad Srebreničanima u julu 1995. godine. Sud BiH proglasio je Garića krivim za progon Bošnjaka iz Vlasenice i Srebrenice ubistvima, prisilnim nestancima, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem te drugim nečovječnim djelima.

Proglašen je krivim za ubistvo Hasana Ahmetovića, kojeg je u novembru 1992. godine udario kundakom puške u prsa, usljed čega mu je potekla krv na usta i uši, a potom je i preminuo. Garić i pripadnici njegovog voda, prema presudi, 1995. učestvovali su u zlostavljanju i ubistvu Bege Sulejmanovića, kojeg su objesili o drvo, a potom mu sjekirom odsjekli glavu. Njegovo tijelo bačeno je u Drinjaču, a sa njegovom glavom igrali su lopte.

Proglašen je krivim i za nekoliko slučajeva fizičkog i psihičkog zlostavljanja Bošnjaka zatočenih u Stanici javne bezbjednosti (SJB) i zatvoru iza suda u Vlasenici, kao i privođenje grupe od 15-ak muškaraca iz jedne kuće. Vijeće je zaključilo da je učestvovao u odvođenju deset do 12 civila iz logora “Sušica”, kojima se gubi svaki trag. Prema presudi, Garić je držao u zarobljeništvu dječaka Adila Omerovića kojeg su zvali Dražo, a kojeg je optuženi tjerao da mu pere noge i šamarao ga. Dječaka su ubili pripadnici Interventno-diverzantskog odjeljenja.

Vijeće je ocijenilo da su Garićeve radnje bile beskrupulozne, brutalne i bez empatije te da su ostavile dalekosežne posljedice.

Takvog zločinca danas brani kompletna politička bulumenta u RS, zahtijevajući da se ovakav ljudski otpad može slaviti i kao heroj, što su mnogi političari u RS i Srbiji već radili, slaveći Mladića, Karađića i druge bandite. Nema sumnje da je neupitno da li Inzkove zakonske odredbe treba provoditi, to je obaveza! Postavlja se, međutim, pitanje da li zlikovce kao što je Garić treba smatrati ljudskim bićima? Na to bi odgovor trebala dati znanost, društvene i huanističke znanosti koje bi Damir Marjanović da ugasi u BiH!