Šta sakrivaju BH novinari

Izmišljeni napadi na novinare, koji u stvari nisu ništa drugo do kritika njihovog javnog djelovanja, sračunati su na amnestiranje stvarnog govora mržnje i legaliziranje subverzivniog djelovanja u javnom prostoru. Primjera radi, kritike rada opskurne novinarke Borke Rudić predstavlja se govorom mržnje, a u stvari se želi sakriti da je upravo ta i takva Borka Rudić kroz rad BH novinara (konkretno govorimo) svojevremeno podržavala govor mržnje Sanje Vlasiavljević i drugih paraobavještajnih glasnogovornika mržnje. Sada kada pojedinci na društvenim mrežama razotkrivaju djelovanje ove opskurne novinarke i drugih sličnih njoj, oni bi da hapse, zabranjuju. kažnjavaju …

To je pravo lice lažnog novinarstva u službi stvarnih destruktivnih politika. Paraobavještajno novinarstvo bi da za sebe priskrbi ekskluzivno i isključivo pravo na procjenu šta je novinarski korektno, a šta nije! Zato oni podržavaju “crne” i “bijele” liste osoba prihvatljivih za javni prostor. Oni bi da određuju ko može, a ko ne može govoriti. To se posebno intenziviralo nakon dolaska Christiana Schmidta, koji se uvjerio da su milioni dati za gušenje slobode govora i stvaranje privida javnosti u BiH, u stvari bačeni, jer još uvijek ima medija i pojedinaca koji su u stanju kritički opservirati određene teme. Naravno, takva opservacija ne odgovara ni Schmidtu ni drugim gazdama, koji se sada uvjeravaju u nesposobnost onih u koje su ulagali. BH novinari sa svojim morbidnim osudama pojedinaca za kritički govor u stvari žele sakriti da su upravo oni i paraobavještajni mediji u BiH raspirivači govora mržnje i kreatori javnog prostora u kojem ne treba biti ni javnosti ni slobode govora!