Izuzetno talentiran za glupost – Nerzuk Ćurak uvijek može gluplje!

Autor najglupljeg naslova knjige (“Filozofija zagrljaja“) i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, po praznim pričama poznati Nerzuk Ćurak, ponovo je dokazao da uvijek može “izvaliti“ gluplju izjavu od onih koje je prethodno “izvaljivao“! Tako Ćurak mrtvo-hladno “odvali“: “Ali, nema više razloga da se gradi zemlja kakva je Bosna i Hercegovina bila u vrijeme bivše Jugoslavije.“ Bravo genije! Ćurak je građanima BiH, i to preko javnog servisa, obznanio da više ne treba graditi avnojevsku BiH! Eto, na takve govornike i takve glupe izjave troši se vrijeme javnih servisa.

Još je koješta pričao Ćurak, govoreći kako BiH praktično treba biti građanska država, ali niti jednom riječju nije objasnio odakle njegov otklon od onoga što govori njegov intelektualni (i ko zna kakav još) uzor Ugo Vlaisavljević, koji, kao što je poznato, zagovara princip stroge etničke podjele umotan u konsocijacijski celofan papir. Odakle takav obrat kod ovog profesora odbrane i zaštite?! Obrat koji nije tek stilska promjena, nego izražava drastično drugačije stavove! Nikada Ćurak bh javnosti nije objasnio kada je napravio otklon od svog “učitelja“ i “uzora“, baš kao što nikada nije objasnio kako može bez znanja barem jednog stranog jezika predavati predmete kao što su “geopolitika“ i sl.

Ćurak je odavno prešao sve granice ukusa! On svoje stavove i izričaje prilagođava potrebama publike koja ga sluša. Mlatarajući glavom on pokušava biti ubjedljiv dok niže riječi kojima ni sam ne zna značenje i skiva sintagme koje nedvojbeno razotkrivaju njegovo nedostatno obrazovanje, ostalo na razini seoskog nastavnika odbrane i zaštite, što Ćurak po formalnom obrazovanju jeste. Nerzuk Ćurak misli da ako je uz pomoć centara političke moći mogao postati univerzitetski profesor, sada može uz pomoć paraobavještajnih i režimskih medija postati intelektualac. U tom uvjerenju on svoju intelektualnu bijedu, zamotanu u riječi bez značenja, prosipa po javnom prostoru.

Ćurak je samo jedan u nizu likova koji su miljenici paraobavještajnih medija i političkih centara moći. Udobno zavaljen u svoje neznanje i skupi stan na Marin Dvoru, koji sigurno nije kupio od profesorske plaće, Ćurak nesmetano širi glupost javnim prostorom. To mu je zadaća, za to je dobro plaćen – pa zašto to ne bi radio? Odgovor je vrlo jednostavan – nema razloga, zato jer mu to omogućavaju oni koji i sami pripadaju mrežama u koje je on upleten.

Konačno, siroti Ćurak nije kriv za svoje neznanje i prosipanje gluposti u javnosti. On se samo trudi biti od koristi onima koji ga plaćaju. Na kraju krajeva, on je samo jedan od šireg tima paraobavještajnih analitičara koji haraju bh javnim prostorom. U tom smislu, on je interesantan samo kao slika i prilika neznanja koje dobija medijsku pažnju zahvaljujući podršci skrivenih centara moći. Nije lako biti Nerzuk Ćurak, zato jer je veoma teško dostići njegovu razinu antiintelektualnosti, a biti uvjeren u sebe kao intelektualca!