Benjamina Karić, mlada gradonačelnica Sarajeva, već je odavno dokazala da se sa njom ne može porediti Draško Stanivuković, mladi gradonačelnik Banja Luke. Gradonačelnica je sa intelektualne razine pozivala spajanje ljudi i osudu svake vrste konflikta, dok je Stanivuković nastojao da se predstavi normalnim i uspijevao u tome, sve dok nije na red došlo četništvo i pitanje počinjenih zločina. Karić je dokazala da nije političarka starog, nacionalističkog kova mržnje i svojim djelovanjem upućivala na to kako bi politika, u interesu građana, trebala da se usmjerava u BiH.
Podizanje spomenika žrtvama Mušana Topalovića Cace na Kazanima, pratili su veliki i besmisleni pritisci kojima je gradonačenica bila izložena. Benjamina Karić je pokazala da je iznad politika koje su stajale iza tih politika i da je, još više, iznad politika koje veličaju zločince. Gradonačelnica Sarajeva je pokazala da u BiH postoje političari poput nje koji su spremni javno i institucionalno osuditi ne samo zločine, nego i zločince, konkretno i vrlo oštro. Jednostavno rečeno, Benjamina Karić je pokazala djelom da je Sarajevo uistinu jedini grad koji ima demokratski potencijal u BiH i da kao takav prednjači u svakom pogledu onda kada su na ključnim mjestima osobe kao aktuelna gradonačelnica.
Rasprave, možda i opravdane primjedbe na tekst koji će biti ispisan na spomeniku na Kazanima, ne mogu umanjiti činjenicu da je Sarajevo imalo snage i potencijala da osudi zločince koji su se predstavljali da djeluju u ime Sarajlija. Oni koji su veličali te zločince u Sarajevu, dio su one politike koju, nasuprot Karić, zastupa Stanivuković, što su paraobavještajni mediji dobro ilustrirali kroz promocije ovog izdanka novih modela četništva. Dostojanstvo Benjamine Karić daleko je iznad toga i daje nadu da bi u nekom budućem vremenu i Gradsko vijeće moglo biti barem približno vrijedno povjerenja kakvo danas ima gradonačelnica Sarajeva.
Ekran Portal sa stavom