Kako je propao Sarajevo jazz festival

Sarajevo jazz festival (JF) je početkom djelovanja predstavljao nesumnjivo progresivnu pojavu u glavnom gradu BiH. JF je bio nešto što je u tom poslijeratnom vremenu Sarajevu nesumnjivo trebalo kao potvrda i znak opstanka modernog duha u Sarajevu. Upravo zato je JF veoma brzo postao jednim od najvažnijih događaja u BiH i svojevrsnim zaštitnim znakom modernog Sarajeva. U glavnom gradu naše zemlje počeli su se održavati koncerti najvišeg umjetničkog ranga, što je Sarajevo dovelo na kartu muzičkih (jazz) puteva i potvrđivalo da se ne radi o zaostaloj sredini u kojoj ne postoje značajke moderne kulture.

Treba, međutim, biti objektivan i reći da sarajevski jazz festival ni tada, a posebno ne danas, nije usporediv sa onim što se dešavalo u Zagrebu i Beogradu, gdje su koncerti vrhunskih jazz muzičara bili dio već postojeće muzičke tradicije. Nije jedan festival mogao zamijeniti odsutnost muzičkog života, ali je ipak davao značajan potsticaj njegovom razvoju. Pred kraj svoje “prve faze”, JF je kroz usta direktora Edina Zubčevića sve češće bio i predstavljan kao događaj, a potom i “institucija” koja je od značaja za bh kulkturu i koja predstavlja kulturnu referencu za BiH. Na žalost, da to nije tako, pokazalo se već u narednoj, drugoj fazi postojanja festivala.

Nakon desetak godina kontinuiteta održavanja festivala, postalo je vidljivo da ovaj muzički događaj više nije “velika marginalna stvar”, nego je postao dio etablirane “strukture” u sarajevskim kulturnim dešavanjima. Direktor Zubčević je svoje prethodne poslove, koji nisu bili neisplativi, ukinuo posvećujući se, očigledno znatno isplativijoj organizaciji Festivala. Festival je proglašen događajem od značaja za Kanton i Federaciju (i ko zna šta sve još) i u skladu sa tim je i finansiran od strane nadležnih institucija. Postalo je ugodno i udobno biti direktorom festivala. Desetine hiljada maraka su dolazile na račun organizatora, što je bilo više nego dovoljno, ne samo za organizaciju jednosedmičnih dešavanja, nego i za udoban direktorski život Edina Zubčevića.

Troškovi organizacije su rasli, uz sve zamjetnije stavke koje su bile interpretirane kao “nužna prateća dešavanja” (ručkovi, kokteli, putovanja i sl.), uz što je išla i nabavka opreme neophodne za organizaciju. Ukratko rečeno, postajalo je sve skuplje organizirati koncertna dešavanja i održavati festivalsku instituciju. Budžetski novac je priticao, ali su apetiti organizatora bili sve veći i nezasitost je prijetila da postane ravna onoj koju imaju organizatori SFF. Posljednjih godina, bilo je zapaženo da je Festival “pojeftinio” u pogledu sadržaja. Kao zvijezde su predstavljani izvođači koji se ne mogu smatrati zvijezdama, a postao je i značajan udio “domaćih” izvođača, što samo po sebi nije ništa loše, ali jasno govori da se sa tim mora podrazumijevati i smanjenje troškova organizacije. Očigledno je bilo i koketiranje sa sevdalinkom i pokušaji da se ova “gradska pjesma” pretvori u jazz muziku. Nema sumnje da je to bilo povezano sa političkim zahtjevima koje su pratile finansijske apanaže. Festival, jednostavno rečeno, više nisu posjećivala najveća imena jazza, kao što je to ranije bilo u više navrata, nego je program uglavnom bio ispunjen većim dijelom dobrim muzičarima, koje nije bio problem dovesti sa relativno malim budžetom.

Ipak, određene stavke budžeta festivala nisu smanjivane, naprotiv. Prema informacijama izvora portal Ekran.ba, cifre od više hiljada maraka nisu nikada pravdane (u što ne ulaze primanja direktora koja su garantirana), a što je postala uobičajena praksa kod izvještavanja o utrošku budžetskog novca. Uz to, zahtjevi za izdvajanjem budžetskih sredstava za realizaciju festivalskog programa bili su po nekim stavkama sve maglovitiji, tako da se, pojednostavljeno rečeno, nisu jasno mogle prepoznati produkcijske obaveze i “rubna festivalska dešavanja”. “Pitanje bi trebalo biti formulisano ovako: “Zašto vi Jazz Fest tretirate kao seosku manifestaciju, s obzirom na iznos koji im dajete, tj. ne dajete kao podršku?’ Jer u isto vrijeme podržavaju neke efemerne događaje. Nadležne institucije su obavezne da nam daju podršku, jer su, na kraju krajeva, te iste institucije, Jazz Fest odavno proglaili od posebnog značaja za grad, kanton, federaciju, i tako dalje”, naglasio je Zubčević u jednom od svojih lamentiranja za dobijanje više sredstava od onoga što mu je već davano, a sa čim je JF bio godinama uspješno realiziran. Ovdje se nastoji učiniti nevidljivom činjenica da je Festival bio etabliran od političkih struktura i da su već postojala sredstva koja su dobijana, ali koja su postala nedovoljna za narastajuće apetite direktora.

Vrhunac se desio ove godine, kada je neuki ministar kulture Samir Avdić, odbio finansirati JF! Takav gest ministra zaista je bio civilizacijski nedopustiv, ali nije bio baš potpuno bez osnova. U medijskoj buri, koja se (ne bez osnova) sručila na ministra Avdića, skoro potpuno je sakriveno ono što Ministarstvo navodi kao argumente za odbijanje Jazz Festa, a što upućuje na to kako se godinama prije toga radilo u Zubčevićevom okruženju. “Javni poziv je objavljen 1. i 2. martagodine u dnevnim listovima ‘Dnevni avaz’ i ‘Oslobođenje’, te na web stranici Ministarstva kulture i sporta KS, i trajao je do 02. aprila ove godine. Na njega se, uz još 386 projekata, prijavilo se i Udružene ‘Jazz Fest’ sa svojim projektom pod nazivom ‘Jubilarno 25. izdanje Festivala i ostali programi u 2021. godini’. Uvidom u prispjelu dokumentaciju utvrđeno je da je njihova aplikacija nepotpuna, kao i 65 posto pristiglih aplikacija. Imajući u vidu da je uvidom u dostavljene aplikacije utvrđeno da postoje kvalitetni projekti iz oblasti kulture i sporta, koji iz čisto tehničkih razloga ne mogu da se uzmu u razmatranje i bodovanje, Ministarstvo je svima ukazalo na tehničke nedostatke i produžilo rok za dostavu nedostajuće dokumentacije do 21. maja ove godine. Činjenica je i da je na web stranici Ministarstva, kada je utvrđen novi rok za dopunu dokumentacije, nenamjernom greškom sa spiska izostavljen ‘Jazz Fest’, zbog čega je odmah nakon uočavanja ove omaške telefonski, u dva navrata, obavljen razgovor sa predstavnicima ovog udruženja. Međutim, oni nisu željeli prihvatili izvinjenje, ali ni poziv da dopune dokumentaciju. već su insistirali na činjenici da su ‘namjerno izostavljeni sa pomenutog spiska’. Ovom prilikom, iz Ministarstva ističu kako izrečena izjava ni u kojem slučaju nije tačna. Potcrtavaju da je jedini razlog zbog kojeg ‘Jazz Festu’ ove godine nisu dodijeljena finansijska sredstva to što nisu ispunili tražene kriterije i uvjete iz Javnog poziva, kao ni dopunili svoju dokumentaciju nakon što su obaviješten”, bit će rečeno u saopćenju resornog Ministarstva. Drugim riječima, Zubčević i njegovi suradnici su shvatili da neprecizne aplikacije, kakve su ranije “prolazile”, kod Avdića (barem kad je u pitanju JF) neće proći, te da je bolje ne održati Festival, nego ga održati pod uvjetima transparentnog trošenja dobijenih sredstava i bez mogućnosti udobnih provoda.