Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Profesorica Srednje škole za tekstil kožu i dizajn Alma Ahmethodžić je primjer kakvim se diletantima u BiH dozvoljava da obrazuju mlade građane naše države. Mada je prema saznanjima portala Ekran.ba Ahmethodžić završila studije na Filozofskom fakultetu, ona nije ni shvatila ni naučila neke elementarne stvari o onome što danas predaje učenicima koji imaju nesreću da ih ona treba nečemu naučiti!
Kako izgleda klasični obrazovni diletantizam, Ahmethodžić je pokazala u julu, kada je na web stranici paraobavještajne organizacije Centar za kulturu dijaloga objavila “esej” pod naslovom “Zajedno za kulturno naslijeđe sada”. Na stranu što Ahmethodžić, baš kao i njena mentorica Sanja Vlaisavljević pojma nema o tome kako bi esej trebao da izgleda, koja je forma njegovog pisanja i kako definirati smislen naslov teksta, Ahmethodžić nije bila u stanju u svojoj brljotini ostati barem na razini elementarnog znanja o onome o čemu piše.
Valjda htijući na efektan način početi svoj bijedni tekst, Ahmethodžić se odlučila da citira lažno Sokratov navod: “Neispitan život nije vrijedan življenja”, rečenica je koju Ahmethodžić pripisuje Sokratu. Da je barem, poput čuvenog Elmedina Dine Konakovića svoje neznanje provjeravala na Wikipediji, znala bi da Sokrat nije iza sebe ostavio niti jedan pisani tekst, a da je sve što mu se pripisuje sumnjive autentičnosti. Tada bi nesretna profesorica znala i da je rečenica koju ona pripisuje Sokratu – falsifikat! Uprkos završenom studiju, Ahmethodžić očigledno ne zna ni elementarne stvari iz oblasti koju predaje učenicima.
Šta nesretna profesorica tek priča učenicima, kada javno izvaljuje ovakve gluposti, ostaje samo da nagađamo. Ipak, sigurno je da ovakvi diletanti ne bi trebali obrazovati djecu u bh školama. Doduše, prema informacijama izvora portala Ekran.ba, Ahmethodžić nedostatak znanja iz filozofije, sociologije i građanskog obrazovanja (ma šta to bilo), uspješno nadoknađuje umijećem prijateljevanja sa direktorom koji školske kapacitete podređuje njenim potrebama. Vjerovatno zato ima i mogućnost da svoje neznanje nesmetano širi, objašnjavajući kako u radu sa učenicima ona želi da učenici ne ostaju samo na “teorijskom znanju”, nego da isto trebaju znati primijeniti u – javnim kuhinjama! Drugim riječima, mladi bh građani koje “obrazuje” Ahmethodžić sa svojim znanjem trebaju dobacivati samo do javnih kuhinja! I dok oni tamo primijenjuju teorije svoje profesorice, ona objavljuje lažne citate i nesmetano štiti neznanje kao orijentir za bh društvo. Da li tim neznanjem ili nečim drugim Ahmethodžić opčinjava direktore, ne znamo, ali bi svima trebalo biti jasno da oni koji navode lažne citate, ne bi smjeli raditi u školama. Pored opčinjenih direktora, takva situacija očigledno odgovara i nekim drugim strukturama, koje građane BiH vide kao dobre samo za javne kuhinje, za koje ih Ahmethodžić priprema obrazovanjem kroz neznanje.
