Aleksandar Vučić je obznanio da je Srbija predala Tužilaštvu BiH 34 prijave za ratne zločine protiv građana naše države. Niti jedan mediji u Sarajevu nije o tome izvijestio, kao što je svojevremeno izvještavano o hapšenju SDA parapolicijskog aparatčika Edina Vranja. Nakon oslobađanja Vranja sarajevski mediji više ni riječi nisu objavili o stanju sa potjernicama za drugim građanima i o stanju onih koji su u srbijanskim zatvorima. Vučićevo obznanjivanje potjernica je za građane BiH sasvim sigurno veoma važna informacija, ali ne i za sarajevsku političku oligarhiju.
“Nema nijedne tajne optužnice protiv Bošnjaka na teritoriji Srbije”, rekao je Vučić. Pozvao je pritom Bošnjake da slobodno dođu u Srbiju – u Beograd, Novi Sad, na Kopaonik …i da, kako je naveo, posjete prijatelje i rodbinu. Zaključio je da “zvanično Sarajevo ne postupa na isti način prema Srbima”, što je ostalo nejasno, jer ono što on naziva “zvaničnim Sarajevom“ ne postupa jednako ni prema svim građanima BiH bošnjačke nacionalnosti, što se moglo vidjeti na primjeru Vranja.
Kako god bilo, Vučićev potez je ipak izraz nekog gesta pokušaja unošenja malo sigurnosti u katastrofalnu političku situaciju u BiH i regionu. Koliko god taj potez posmatrali kao prijetvoran i čak kao čistu prevaru, on ipak daje neku mogućnost smirivanja odnosa. Činjenica da sarajevski mediji nisu o tome pisali, nasuprot tome, pokazuje da u sarajevskoj oligarhiji ima veoma zainteresiranih da se zategnuti odnosi ne popuštaju. Kao što je uvijek i bilo, vrag ne stanuje samo na jednoj strani.
Ekran Portal sa stavom