Kako je Ugo Vlaisavljević doveden na Filozofski fakultet?

Skandalozni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Ugo Vlaisavljević nije poznat po skandalima samo posljednjih godina. Već njegovo zapošljavanje na Fakultetu 1988. godine bilo je nevđeni skandal i, prema mnogim mišljenjima, režija tadašnjih tajnih službi Jugoslavije. U prilog tome govori činjenica da je Vlaisavljević zaposlen na Fakultetu mada nije bilo nastavnih sati za njegov rad, odnosno uopće nije bilo potrebe za njegovim zaposlenjem. Vlaisavljevićevi nastavni sati na koncu konca su doslovno izmišljeni na način da je Abdulah Šarčević svoja dva sata dao asistentu, koji je time postao jedini asistent u povijesti Filozofskog fakulteta koji je imao sedmično samo dva sata i radio manje od svih profesora Fakulteta! Ali, krenimo redom!

Važnost za tajne službe Jugoslavije Ugo Vlaisavljević je dobio zahvaljujući ocu Mirku, koji se svojevremeno (1965.), “istakao“ presudom najznačajnijem zeničkom gradonačelniku (tada predsjedniku općine) Ezheru Ezi Arnautoviću! Mirko Vlaisavljević je potpuno nevinog čovjeka, po nalogu tajnih službi, osudio na 17 godina zatvora! Razlog hapšenja i zatvaranja Arnautovića bio je, kako je kasnije pokazala historija, u tome što je Arnautović od Zenice stvarao ozbiljan grad, gradio stanove (umjesto dotadašnjih kasina-baraka), ulice, trgove, zgrade institucija i gradsku infrastrukturu. Velikonacionalističkim politikama, tada prikrivenim, nije odgovaralo da Zenica postane grad, trebala je zauvijek biti rudarsko okno i dio željezarskog postrojenja. Zato je Ezu Arnautovića trebalo zatvoriti i uništiti čovjeka koji je od radničkog kampa stvarao grad.

Da se radilo o montiranom procesu, u kojem je završnu i odlučnu ulogu igrao Mirko Vlaisavljević, bilo je potpuno jasno svima od samog početka, ali je to predočeno i javnosti kada Ezo Arnautović, kojeg je Vlaisavljević osudio na 17 godina, zatvor napušta poslije nepunih pet godina! Tadašnji sistem nije priznavao greške, ali kada one postanu očigledne, stvari je pokušavao napraviti kao da se ništa nije desilo. Tako je Ezo Arnautović odmah nakon puštanja na slobodu zaposlen na mjestu savjetnika u firmi Metalno, gdje je kasnije postao i zamjenik direktora, te obnašao mnoge značajne društvene funkcije u Zenici. Na Mirka Vlaisavljevića su svi zaboravili, izuzev pripadnika tajnih službi, za koje je ovaj pravnik odradio prljavi posao.

Da Mirku nije zaboravljeno ono to je uradio, pokazalo se i njegovim namještenjem u Ustavnom sudu SR BiH, a potom i u zapošljavanju sina na funkciju šefa kabineta visokopozicioniranog partijskog funkcionera. Ovaj podatak Vlaisavljević ne spominje u svojoj biografiji, mada upravo sa mjesta na koje je doveden vjerovatno zahvaljujući očevim “zaslugama“ (drugog objašnjenja nema), uprkos tome što je prije toga, prema riječima jednog njegovog profesora, bio hospitaliziran u bolnici za duševna oboljenja, dolazi na Filozofski fakultet. Da bi Vlaisavljević bio doveden na Filozofski fakultet, referendumski je morala biti promjenjena organizacijska struktura Fakulteta, što je i učinjeno.

Ugo Vlaisavlević je potom, bez odugovlačenja i čekanja, jednostavno doveden na Filozofski fakultet, bez obzira na činjenicu da praktično nije imao niti jedan sat u nastavi. Očigledno, tadašnje službe koje su dovele Vlaisavljevića i uticaj oca Mirka u tim službama, doveo je do toga da se skrše sve zakonske procedure, sva pravila akademizma i pogazi svaka skrupula ponašanja. Tako kako je tada došao, Vlaisavljević se, u svom radnom odnosu, do danas i ponašao. Za njega nisu važila pravila, on je vrijeđao studente, kolege, institucije, subverzivno djelovao u javnom prostoru i na svaki način pokušavao poniziti svaku vrstu legislative. Konačno, kao što je došao bez sati za asistentsku normu, sada želi da produži radni odnos uprkos tome što njegov (ne)rad Fakultetu uopće nije potreban! Koje službe danas održavaju i podržavaju Vlaisavljevića, portal Ekran.ba će novnarski istražiti u narednim danima.

Istraživački tim

Ekran.ba