Ovakav kakav je, BHRT ne treba da postoji!

Ovih dana se digla velika prašina oko činjenice da se BHRT nalazi pred gašenjem. Projicirana je slika o tome kako BiH mora imati državnu televiziju i kako je to izraz državnosti. Istovremeno, niko u proteklo vrijeme, izuzev u slučaju čestih šovinističkih incidenata na ovoj televiziji, nije reagirao na činjenicu da u programskim savjetima, na uredničkim pozicijama i u upravljačkoj strukturi sjede osobe koje su svojim javnim djelovanjem zauzimale otvorene šovinističke, time i antidržavne stavove. Činjenica da u BHRT danas o bilo čemu mogu odlučivati neobrazovani i agresivni ekstremisti poput Sanje Vlaisavljević, dovoljno govori o tome da je ova televizija, kao mediji, daleko od bilo kakvih profesionalnih standarda i nije u interesu građana BiH, što mi morala biti!

Svaka ozbiljna anketa pokazala bi da BHRT ne gleda ni 10% građana BiH, a ista takva anketa vjerovatno bi pokazala da i tih 10% misli kako je program BHRT potpuno nezanimljiv. Čemu onda postojanje ove televizije. Kome treba ovakva televizija, ako građani BiH ne vide nikakvu korist i nemaju interes za njom. Vjerovatno treba samo Belminu Karamehmedoviću i raznim Majama Čengić, koje na ruševinama nekada ozbiljne televizijske kuće udobno žive i obnašaju značajne funkcije. Program koji oni “proizvode“ niko ne gleda, ali to njih nije briga! Važno je biti direktor i urednik! Cijeli stvarni smisao BHRT danas se nalazi samo u tome!

Zato je najbolje da se ova televizijska kuća ugasi, da prekomjerni broj zaposlenih koji ne rade skoro ništa i zaposleni su po raznim osnovama, samo ne po osnovu profesonalnosti, napokon bude stavljen u situaciju da treba da zaradi svoju plaću, naravno, radeći negdje drugdje. BHRT odavno nije ono što je morala biti i odavno je izgubila svaki smisao, postajući kućom u kojoj interese zadovoljavaju samo preplaćeni neradnici i neznalice, uglavnom propale manekenke i neostvareni novinari, koji rezultate rada ne mogu navesti čak ni na papiru.

Gašenjem BHRT BiH neće izgubiti ništa, osim jednog nezajažljivog potrošača državnog novca i novca građana. Paniku oko gašenja ove propale televizije dižu sada oni koji iz kolegijalnih razloga podržavaju nerad tamošnjih urednika, kao i oni koji su svojevremeno i sami doprinijeli današnjoj propasti ove televizijske kuće. Gašenjem BHRT, treba i to imati u vidu, stvara se mogućnost stvaranja druge, profesionalnije i za građane korisnije televizijske kuće, koja bi radila u interesu države, a ne u interesu ekstremističkih nacionalističkih politika koje su rak-rana bh društva.