Antibosanska politika SDA!

I dok Bakir izetbegović, praveći turneje po inozemstvu, ali i držeći mitinge u BiH, ubjeđuje dijasporu da izađe na izbore i podrži ono što on naziva “probosanskom politikom”, njegova SDA u stvarnosti sve radi protiv bosanstva i bosanske nacije. Suradnici portala Ekran.ba iz Austrije, informirali su nas da tamošnji ambasador, vječiti politički parazit Kemal Kozarić, ne podržava nastojanje da se prizna bosanska manjina u ovoj zemlji. Štaviše, očekuje se da će i Bisera Turković otvoreno stati protiv priznavanja bosanske nacije kao manjine u Austriji.

Očigledno je da politici SDA, koju reprezentiraju ovi diplomatski paraziti, bosanska nacija ne odgovara jednako kao i Dodiku! Zato je više nego jasno da su Izetbegovićevi vapaji upućeni dijaspori, samo nova prevara na stari način. SDA ne mari za državu jednako kao i Dodik, a sva priča o njihovoj borbi za državu na djelu se vidi u Austriji. Izetbegovićeva stranka nikada nije gradila državotvornu politiku i nije ni za milimetar odmakla od granica politike panislamizma. Zato je često i bila uz Rusiju.

Ista stvar, samo na drugi način, može se vidjeti i u Sloveniji. Tamo država BiH, zahvaljujući katastrofalnom radu Bisere Turković, odbija finansirati profesore bosanskog jezika u slovenačkim školama. Bosansko akademsko društvo Slovenije, koje vodi ugledni profesor i ljekar Edvin Dervišević, uspjelo se izboriti za jednak tretman bosanskog jezika u slovenačkim školama sa jezicima drugih manjina. Međutim, dok Srbija finansira skoro duplo veći broj profesora srpskog jezika, SDA kadrovi, na čelu sa Turković ne žele finansirati niti jednog!

Zato su Dervišević i njegovi suradnici osmislili projekat, u koji su uložili vlastita sredstva, kako bi obezbijedili sredstva za rad profesora bosanskog jezika. Promocija bosanskog jezika je nesumnjivo od državotvornog značaja, ali to SDA ne zanima!

Brojni su primjeri u kojima se potvrđuje da SDA nije državotvorna, nego islamistička stranka, koja čak ne vodi računa ni o etničkim obilježjima, ukoliko ona nisu fundirana u islamu. Stoga glas dijaspore za SDA sasvim sigurno nije glas za državu BiH, nego za dalje fundiranje religije kao okosnice bošnjaštva, ali i etničkih sukoba i svakovrsnih podjela. Dva primjera koja navodimo, dovoljno govore o tome da bosanstvo i bosanski identitet sasvim sugurno nisu opredjeljenje SDA, baš kao što i problemi dijaspore i građana BiH u inozemstvu ni najmanje ne interesiraju Izetbegovića i njegove desperadose.