Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Nakon što se sve jasnije pokazuje da pojedinci iz vrha Univerziteta u Sarajevu na svaki način pokušavaju Ugi Vlaisavljeviću omogućiti nezakoniti produžetak radnog odnosa, nije loše osvrnuti se na nedjela ovog akademskog nasilnika i falsifikatora i podsjetiti se na ono što je već dokazano kao stvarni sadržaj njegove karijere. Uz sve laži koje je sa suprugom širio i još uvijek širi o drugim profesorima, glavna odlika Vlaisavljevićevog “akademskog djelovanja“ je falsificiranje. Portal Ekran.ba objavljuje rezultate istraživanja koji su još prije više godina dokazali da se radi o najobičnijem znanstvenom falsifikatoru. Do danas niti jedan od navoda nije demantiran. Ovdje objavljujemo samo neke od utvrđenih dokaza znanstvenog falsificiranja.
Više godina nakon što je portal Ekran.ba otkrio da je Ugo Vlaisavljević u doslovnom smislu falsifikator, istu stvar je, prema navodima naših izvora iz Rektorata UNSA, otkrio i Google Scholar. Prema ovim informacijama, ova je privatna internet agencija za bazu podataka otkrila da se navodi jednog istog Vlaisavljevićevog teksta pojavljuju na raznim mjestima pod raznim naslovima. Upit je poslat Univerzitetu u Sarajevu (UNSA), koji je isti proslijedio Filozofskom fakultetu u Sarajevu (FF). Skandal je neviđenih razmjera, jer se tako nešto još nije desilo na UNSA! Nakon više godina od objavljivanja ovih informacija na Ekran.ba saznanja portala dobile su i nadležne službe Univerziteta!
Informacija o ovom skandalu se pažljivo čuvala! Na FF, ali i u Rektoratu UNSA, Vlaisavljević ima zaštitnike u mreži Čović-Radončić-Dodik aparatčika, koji su i ranije afere ovog besprizornog profesora zataškavali. Podsjetimo se, zataškano je njegovo zlostavljanje uposlenica FF, kao i vrijeđanje rektora, dekana i drugih profesora UNSA. Jednako je zataškano i traženje informacija o psihičkom stanju ovog falsifikatora (godinama se priča o tome da se radi o ozbiljnom psihičkom bolesniku), kao i o besmislicama i profašističkim tezama koje je bjesomučno širio u javnosti.
Portal Ekran.ba je još 2013. godine otkrio da je knjiga Uge Vlaisavljevića “Izvor geometrije i transcendentalna fenomenologija povijesti“, objavjena 2003. godine, sa kojom je ovaj znanstveni lakrdijaš postao redoviti profesor, u stvari njegova magistarska radnja sa kojom je postao i viši asistent, koja je odbranjena 1986. godine! Razlika je samo u tome što je magistarska radnja nosila naslov “Ogled o nastanku geometrije i utemeljivanju jedne transcendentalne
Grupacije humanističkih nauka UNSA, koja je utvrdila nepravilnosti, odnosno falsifikat, nikada nije dala suglasnost na njegov izbor. Uprkos tome, pod jakim političkim pritiskom, izostavljajući jedino meritorno u upravljačkim strukturama UNSA, Vlaisavljević je dobio izbor redovitog profesora. Već je ovaj falsifikat bio razlog da Ugo Vlaisavljević još tada bude odstranjen sa Univerziteta. Bilo je jasno da se radi o osobi koja nije dostojna da bude univerzitetski profesor. Međutim, kako je ova afera završila povoljno po njega, a kako on realno nema kapacitet za objavljivanje ozbiljnih znanstvenih tekstova, on je nastavio sa falsificiranjem.
Više njegovih tekstova, takođe korištenih za izbor u zvanje redovitog profesora, ali i za prezentiranje “znanstvene veličine“, takođe su falsifikati, prema mišljenju kompetentnih osoba, bezvrijedni sadržaji kojim je Vlaisavljević samo mijenjao naslove. Koliko je Vlaisavljević besprizoran u svom falsificiranju, možda se najbolje vidi po tome što je svoju magistarsku radnju, pod istim naslovom u verziji knjige, objavio i kao drugi dio svoje “knjige“ “Spisi iz postfenomenologije“! Dakle, isti tekst je najmanje tri puta prezentovan kao nov, barem prema onome što smo mi utvrdili.
Pored toga, i u ovoj knjizi su objavljeni već korišteni tekstovi, bez navoda da se radi o objavljivanju već objavljenog, ali to je već postala specijalnost ovog akademskog (i svakog drugog?!) falsifikatora. Kako je to sve bivalo moguće napraviti, najboje nam je posvjedočio jednako beskrupulozni Dragan Prole, profesor filozofije iz Novog Sada, koji je bio recenzent njegove falsificirane knjige ”Fenomenološki put u dekonstrukciju“. Naime, ovaj je opskurni recenzent na naš upit o tome da li je znao da je “ova knjiga u stvari Vlaisavljevićeva knjiga “Merleau-Pontyjeva semiotika percepcije“, koja je u suštini njegova doktorska disertacija“ (sa kojom je postao docent), umjesto odgovora poslao salvu uvreda i negodovanje što smo otkrili Vlaisavljevićev falsifikat! Kao i u slučaju magistarske radnje, i ovdje je Vlaisavljević samo promijenio naslov!
Likovi poput Prole(t)a, gradili su mit o lažnoj veličini, iza koje nije stajalo ništa osim falsifikata i šupljih tekstova, u kojima su plagirane ideje filozofa poput Foucaulta (slučaj Vlaisavljevićeve knjige Lepoglava i univerzitet).
Činjenica da se Vlaisavljević usuđuje istom tekstu davati različite naslove, ne govori samo o tome da on falsificira, nego i da za njega sadržaj i naslov nemaju nikakve veze. Već u srednjem obrazovanju se nauči da naslov i tekst moraju biti komplementarni, odnosno da naslov mora govoriti ono što piše u tekstu. Kod Vlaisavljevića to nije tako. On misli da od jednog teksta može napraviti tri, četiri … koliko već treba, a da naslov sa tim nema baš nikakve veze.
Uostalom, koliko je besmislica u njegovom pisanju i čitanju onih koji mu se dive, najbolje se vidi po trećem objavljivanju magistarske radnje kao novog teksta. On u knjizi koja govori da se radi o spisima “iz postfenomenologije“ uvrštava tekst kojim se prije dvadesetak godina predstavlja kao “fenomenolog“, odnosno koji je referirao da je “fenomenološki“. Kako nešto što je bilo “fenomenološko“ sada može biti “postfenomenološko“, zna samo Vlaisavljević i njegovi sateliti.
Nakon što je i Google Scholar otkrio ono što je Ekran.ba objavljivao već godinama, niko se ne oglašava! Sve se nastoji zataškati! Poput nesretnog Prole(t)a, svi su skloniji optužbama onih koji su otkrili prevaru i kriminal, nego priznati vlastito neznanje i pogrešku! Nije li to još jedan dokaz da podrška koju falsifikator ima nije izraz neznanja, nego smišljeni (politički) čin?! Nije li jasno da današnji pokušaji da se, suprotno mišljenju svih relevatnih pojedinaca i institucija, Vlaisavljeviću produži radni odnos, predstavlja isključivo politički čin i izraz je subverzivnih nastojanja neformalnih umreženja da pokažu svoju moć? Istraživački tim portala Ekran.ba je dobio informacije o scenariju pokušaja “spašavanja bojovnika Uge“, iza kojeg stoje “kadrovi SBB“ koji djeluju na UNSA. Kao što se vidi i iz navedenih podataka, objavljenih prije više godina, dešavanja oko Uge Vlaisavljevića su isključivo vezana za djelovanje destruktivnih političkih snaga, koje na njegovom primjeru nastoje implementirati princip da na UNSA nema principa, kriterija i vrijednosti.
Uostalom, naslovnica njegove knjige “Spisi iz postfenomenologije“ sve govori: naš “mislitelj“, podupire glavu rukom, obućen u košulju kratkih rukava i sa kravatom oko vrata! Prava slika turbo-znanstvenika!
Oni koji su do sada branili falsifikatora Vlaisavljevića, nema sumnje da će to nastaviti. Oni su sa njim, kao spojene posude, neraskidivo vezani. Zato nije ni čudo da, izuzev politički uticajnih osoba, Vlaisavljević i njegova besprizorna supruga podršku imaju samo od raznoraznih intelektualnih pobačaja. Svi pokušaji blaćenja i optuživanja onih koji su smetali njima i politikama koje se njima služe, propali su jer je bilo očigledno da se radi o halucinogenim izmišljanjima. Dokazuju to činjenice koje su odavno poznate svma koji žele da ih znaju, a koje pokušavaju sakriti oni koji bi danas da Vlaisavljeviću za njegovo blaćenje UNSA, Sarajeva i svega što BiH čini specifičnom i evropski prepoznatljivom, daju nagradu u vidu nezakonitog produženja radnog odnosa.
Portal Ekran.ba će u narednim danima objaviti informacije o navodnom, vrlo vjerovatnom, zakulisnom scenariju kojim se Vlaisavljevića želi ostaviti na UNSA, uprkos tome što o tome negativno mišljenje imaju i profesori i studenti sa kojima je radio. Ukoliko su tačne, informacije govore o tome da akteri ovog scenarija svjesno manipuliraju zakonskim odredbama, a sve u cilju izvršenja političkih zadataka. Nisu, međutim, svi svjesni režije koja je pripremljena, tako da je upitno kako će sve na kraju završiti. Međutim, ono što nije upitno jeste da je produžetak Vlaisavljevićevog radnog odnosa ostvariv samo u nezakonitim radnjama. Ovdje objavljene informacije o Vlaisavljevićevom falsificiranju, portal Ekran.ba je već objavio prije više godina. Od tada do danas ove informacije su dobile višestruku potvrdu i nikada nisu demantirane!
Istraživački tim
Ekran.ba
