Sjajni profesor Ivan Markešić – sa dignitetom i otvoreno kritički!

Poznati sveučilišni profesor Ivan Markešić svojim novim tekstom za Autograf, ponudio je rješenja koja bi trebala zanimati građane hrvatske nacionalnosti. Kao čovjek koji se vodi znanjem i umom, Markešić se kritički osvrće na predstavnike Hrvatske i daje potpuno novi, ali puno konstruktivniji pristup onome što hrvatska politika pokušava nametnuti. Za razliku od raznih akademika koji samo prenose stavove obavještajnih mreža kojim služe, profesor Markešić nudi promišljanje političke situacije u BiH. Njegov tekst prenosimo u cjelosti.

Piše: IVAN MARKEŠIĆ (Autograf.hr)

Da bismo pomogli Zoranu Milanoviću, trenutnome predsjedniku RH, da ubuduće svoj odlazak u BiH, koja je ”u Europi postala predzadnja rupa na svirali”, ne bi smatrao odlaskom na bezbrižni i neodgovorni safari u svrhu fotografiranja s neukim i neobrazovanim sunarodnjacima željnih pametnih, sveznajućih, ramboidnih i vidovitih Hrvata kao što je on, nego da bi zbog časti i obraza RH, na čijem čelu se nalazi, kao i njezinih građana, ali i bosanskohercegovačkih Hrvata, najvećim dijelom katolika, sačuvao minimum dostojanstva i državničkog ponašanja, da bi zapravo – suprotno HDZ-ovom premijeru i ministrima, sačuvao obraz države Hrvatske, potrebno je reći nekoliko riječi.

Zoran Milanović, svojim javnim nastupima i govorima izrečenim ovih dana u Bosni i Hercegovini, a sve u svrhu pokazivanja da ”Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda”, i da ”člana Predsjedništva moraju birati građani hrvatske nacionalnosti” nije (iz)rekao ništa novo ni spektakularno što nisu znali svi oni koji prate politička zbivanja u ovoj, Republici Hrvatskoj komšijskoj zemlji.

Naime, svi znamo sljedeće:

1. Prema odredbama Ustava i Izbornog zakona BiH, Željko Komšić nije u Predsjedništvu BiH ”legitimni” predstavnik Hrvata. Na tu poziciju nije izabran da bi predstavljao Hrvate BiH. Kao Hrvata, njega su prema postojećim važećim ustavnim i zakonskim odredbama izabrali građani s područja Federacije BiH (najvećim dijelom Bošnjaci).
2. Da je to tako i da bi tako moglo i dalje potrajati, piše upravo u Daytonskome sporazumu za koji predsjednik Milanović kaže da će ga ”poštivati sve dok je na snazi”. Jer, Dayton kao ustavno-pravni okvir za BiH, čiji je supotpisnik i Hrvatska, ostaje, prema Milanovićevim riječima, na snazi sve dok se drugačije ne dogovore tri konstitutivna naroda u BiH. I to su stvari o kojima se mora otvoreno razgovarati.

Točno. Sve potpisujem. Pitanje je samo KAKO i s KIM učiniti da Željko Komšić i njemu slični Hrvati više ne bude u Predsjedništvu BiH, i kako i s kim dogovoriti da Hrvati sami izaberu svoje predstavnike u sve institucije vlasti u BiH?

Iz posljednje Milanovićeve rečenice to je moguće uraditi dogovorom triju konstitutivnih naroda u BiH: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Kako im to već dugo ne uspijeva, potreban im je netko tko će im pomoći u tome dogovaranju. Taj netko mogao bi biti i predsjednik Republike Hrvatske, svejedno tko on bio.

Čini mi se da to s Milanovićem neće ići. On to zapravo razvaljuje.

Naime, pokazalo se da Milanović svojim posjetom – kad je riječ o promjenama Daytonskog sporazuma u dijelu koji se odnosi na izbore legitimnih predstavnika Hrvata na svim razinama vlasti u BiH – nije donio ništa dobra Hrvatima u BiH, a posebno Hrvatima u Bosni. Samo je proširio i produbio već ranije nastali jaz nepovjerenja između Bošnjaka i Hrvata u toj zemlji.

Smatram da predsjednik RH, svejedno tko on bio, ni po čemu ne zaslužuje niti bi se trebao dovesti u situaciju, kao što se ovaj put svojim ponašanjem i svojim izjavama o BiH, kao predzadnjoj rupi na svirali u Europi, doveo Milanović, da mu zbog toga član Predsjedništva BiH, svejedno tko on bio, javno kaže: ”Pozivam ga da ne dolazi u Bosnu i Hercegovinu praviti probleme”’. A to znači: SIKTER I NE DOLAZI VIŠE!

***

S druge strane, predsjednik Milanović trebao bi znati da najveći dio problema u kojima se danas nalazi država Bosna i Hercegovina, a time i Hrvati u njoj, proizlazi iz ustavnih rješenja Daytonskoga sporazuma za koji Milanović kaže da ga radi zaštite prava Hrvata u BiH treba poštivati ”sve dok je na snazi”.

Kakve li zablude!?

Jer, istina je na sasvim drugoj strani: rješenje postojećih problema Hrvata u BiH nije u trenutno predlaganim Čovićevim ”kozmetičkim”, nego u radikalnim, korjenitim promjenama Ustava i Izbornog zakona BiH. Da bi se te promjene moglo provesti, potreban je dogovor triju konstitutivnih naroda.

Ako u tome dogovoru želi pomoći, bilo bi u Milanovićevu uredu potrebno, između ostalog, uzeti u obzir neka već davno razmatrana i predlagana ustavna rješenja i vidjeti što se s njima može učiniti.

Među ta rješenja spada i prijedlog Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNV BiH) usvojen na prvome Općem saboru Hrvata BiH od 6. veljače 1994. u Sarajevu. Riječ je o prijedlogu o regionalizaciji koja se ne bi temeljila isključivo na nacionalnoj nego ponajprije na regionalnoj osnovi.

Kao aktivni član HNV-a BiH od njegova osnivanja, smatram to jednim od najboljih do sada ponuđenih rješenja za uspostavu samoodržive države BiH u kojoj neće biti ni nacionalne ni unutarnacionalne ni religijske ni unutarreligijske diskriminacije, kao što je ima sada, posebno među Hrvatima katolicima u BiH.

Prihvaćanjem toga prijedloga, uz eventualne modifikacije, bilo bi moguće ne samo prevladati sadašnju frustrirajuću dvoentitetsku i izbjeći još goru, troentitetsku podjelu BiH, nego državi BiH vratiti naziv republika, što implicira strukturalne promjene: ukidanje postojećih entiteta – Federacije BiH, Republike Srpske kao i Distrikta Brčko, i time od daytonske učiniti europsku državu.

A da ta ideja o vraćanju imena Republike BiH, ukidanju entiteta, federalizaciji cijele države nije nestala nego da je i dalje živa, pokazalo je posljednje zasjedanje Sabora Hrvata BiH održano u Sarajevu, 29. svibnja 2021.

Ponuđeni su sljedeći stavovi o kojima je na ovome portalu već pisano:

1. Vitalni interes hrvatskoga naroda u BiH jest cjelovitost države BiH, a ne njezina podijeljenost na entitete.
2. Potrebno je osigurati kontinuitet državotvornosti i ravnopravnosti njezinih konstitutivnih naroda i građana.
3. Potrebno je izvršiti federalizaciju države BiH na njezinom cijelom prostoru i u međunarodno priznatim granicama, jer se na taj način neutraliziraju trenutni entitetski separatizmi, državu BiH čini funkcionalnom, racionalnom i demokratskom.
4. Potrebno je napraviti takve promjene Ustava i Izbornog zakona BiH koje će omogućiti federalizaciju BiH, demokratizaciju društva i ravnopravnost građana i naroda u BiH.
5. Dosadašnji entitet Republika Srpska treba dobiti status federalne jedinice u federalno uređenoj državi BiH, ravnopravno s ostalim federalnim jedinicama.
6. U skladu s tim, BiH treba biti jedna izborna jedinica za izbor članova Predsjedništva države.
7. Kandidati za Predsjedništvo iz sve četiri kategorije građana (Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ostali) trebaju biti na istoj izbornoj listi i birati se po preferencijalnom glasanju.
8. Prijedlozi koji dolaze od HDZ-a BiH, a koje bi prihvatio i predsjednik Milanović, potpuno bi obespravili dijelove hrvatskoga naroda u BiH koji su u manjini u izbornim jedinicama (kojih nema 5,88 posto u strukturi stanovništva), jer bi ostali bez svojih zastupnika u zakonodavnom tijelu države.

***

Nitko nije naivan, pa ni ja osobno, da bih pomislio da će netko od postojećih političkih struktura i partija koje se smatraju zastupnicima svojih naroda prihvatiti ovaj HNV-ov prijedlog.

Međutim, moja je dužnost i savjest mi to nalaže da taj i takav HNV-ov prijedlog ponovim, kako oni koji su u stanju mijenjati stvari na bolje, među kojima i predsjednici Hrvatske i Srbije, ne bi mogli reći da im nije nitko nikada ponudio neko bolje rješenje od onoga koje je ponuđeno Daytonskim sporazumom, odnosno od onih rješenja koje nam svakodnevno nude nacionalne/nacionalističke stranke u BiH svih nacionalnih predznaka.