Najpozitivnije što su protekli izbori donijeli jeste potpuni poraz prosrpske bošnjačke stranke SBB. Ova stranka, po mnogo čemu sudeći projektirana u Beogradu, skoro dvadeset godina je praktično trovala bh političku scenu. Radončić je uvijek bio tu da podrži interese i vizije Beograda, a bio je i poseban oslonac Draganu Čoviću. Sada SBB izuzev u ZDK i USK praktično ne postoji.
Način djelovanja SBB svodio se na predstavljanje svoje politike kao bošnjačke, a u stvarnosti radio se o tome da je ova organizacija bila usmjerena na to da bude “poželjan bošnjački partner” srpske i hrvatske politike u interesu razbijanja BiH. To se vidjelo i po promoviranju kadrova, koji su subverzivnim djelovanjem razvaljivali bh druuštvo. Bilo je tu svega, od poluinteligentne Sanje Vlaisavljević, preko od svakog ukusa oslobođene Indire Kučuk-Sorguč, pa sve do intelektualnih pobačaja poput Nenada Filipovića i sličnih javnih nakaza. Nakon što je SBB definitivno otišla na političko smetljište, Radončićevi medijski, kulturni i svakovrsni štakori javnog prostora, rasporedili su se po pozicijama HDZ i SNSD, a za očekivati je da će se ubrzano približavati NiPu, NSu i drugim strankama u vlasti, koje su bliske centrima moći izvan BiH.
Činjenica da SBB više neće biti dio političkog života, dobitak je za BiH! Šteta koju je proizvela ova politička organizacija, nesumnjivo je velikih razmjera. Na žalost, ne vidi se politička organizacija ili politički front koji bi mogao biti u stanju da sanira ovu štetu. To samo znači da se borba za BiH mora nastaviti i nakon što je SBB otišla na politički otpad.
Ekran Portal sa stavom