Kada je po dolasku u Sarajevo Christian Schmidt prvi put nervozno reagirao i one koji su kritikovali njegovu politiku (među njima je prvi bio portal Ekran.ba) nazvao “čitačima misli“, Schmidt je u stvari pokazao koliko mu smetaju analize njegovog djelovanja u BiH. Na teren koji je očigledno bio pripreman, Schmidt je silovito zagazio, ali je naišao i na otpor njegovoj demokršćanskoj politici proruskog usmjerenja. Bilo je jasno da je Schmidt došao da ugasi OHR i da od BiH napravi ruski gulag za sve one koji ne žele prihvatiti politike segregacije i obespravljivanja. Tada je Schmidt pokazao da je obrazovanje medijskih djelatnika ono što najviše smeta njemu i onima koji su ga poslali u BiH.
Uprkos vrlo utemeljenim upozorenjima, sva sarajevska politička “elita“ otišla je na rukoljub Schmidtu u Zemaljskom muzeju. Dodik i Čović nisu došli! Njih to nije zanimalo, jer su znali da je Schmidt njihov sluga, odnosno sluga njihovih politika, a ne EU zvaničnik koji je tu da bi podržao opstojnost BiH. Danas imamo rezultat takve politike. Schmidt je donio odluke koje možda ne treba nazivati segregacijskim, ali diskriminatornim u svakom slučaju, a sasvim sigurno u sadašnjim okolnostima pristrasnim i opredijeljenim za etničke politike. Jednom riječju, Schmidt je produbio i pojačao granice etničkih podjela.
Umjesto političkih djelovanja i konačnog shvatanja katastrofalnih promašaja građanskih politika, stranke opredijeljene za BiH organiziraju “dešavanja građana“, u stvari samo pokazujući vlastitu nemoć i nesposobnost da odgovore na Schmidtovo djelovanje. Imajući u vidu da zapadne zemlje i organizacije u BiH nikada nisu podržavale istinske integrativne procese i snage koje su našu zemlju putem kulture i znanja željele integrirati u moderni svijet, što je jedini pravi način integracije, sve se više čini da je Balkan prepušten ruskom uticaju. Proruske snage su podršku dobijale čak i od zapadnih organizacija, a otvoreno podržavanje (vrlo moguće i izborni monitoring??!!) destruktivnih političkih organizacija i pojedinaca, samo idu u prilog takvm mišljenjima.
Konačno, činjenica da se Christian Schmidt, uz svu podršku zapadnih zemalja o BiH dogovora u Beogradu i Zagrebu, konačno i sa SPC i srpskim patrijarhom, govori da sumnje u Schmidtove namjere ne samo da imaju osnova, nego su vjerovatno suviše blage. Njegovi potezi sve su samo nisu proevropski, a ono što zagovara u BiH skoro u potpunosti odgovara Rusiji. U cjelini gledajući, najkraće rečeno, zapadne zemlje u BiH su vodile politiku upravo podrške Bošnjacima da budu muslimani i podrške secesionističkim politikama da budu dominantne! Danas imamo rezultat takve politike u nedjelima Christiana Schmidta! Ta nedjela se neće otkloniti “dešavanjima građana“ i politički plitkim prosvjedima, nego samo, isključivo i jedino politikom zasnovanom na znanju. Takve politike u BiH trenutno nema, zato imamo Christiana Schmidta!
Analitički tim
Ekran.ba