Sve je jasnije: Naša stranka je pred priznavanjem legitimiteta nastajanja RS i HZHB!

Kako se iz dana u dan otkrivaju novi detalji koalicije koju je okupila HDZ BiH, postaje sve jasnije opredjeljenje stranaka “trojke” u pogledu blagonaklonosti prema rratnim zločinima i zločinačkim politikama. Pritom se, ipak, mora napraviti razlika. NiP i SDP kao organizacije do sada nisu iskazivale ovu blagonaklonost, ali su njihovi predsjednici, što prešućivanjem, što relativizacijom, pokazali da su spremni prihvatiti relativiziranje ratnih zločina i UZP. Uostalom, već činjenica da u Vladi FBiH sjede ministar koji otvoreno podržavaju ratne zločince i zagovaraju njihovu “rehabilitaciju”, u prijevodu javno proglašavanje narodnim herojima, dovoljno govori o tome.

Pored svega, Naša stranka je otišla i korak dalje. Više članova NS u posljednje vrijeme govori o tome da su “svi zločini isti”, drugim riječima da o zločinima više ne treba ni govoriti, a ratne zločince treba “rehabilitirati”! Bilo bi previše naivno pomisliti da je ovo slučajnost i tek puki osobni stav pojedinaca, koji samo što se nije (nema sumnje i da hoće, ako bude prilike), pretvorio u zvanični stav. Nema potreba sada objašnjavati da čin zločina, sam po sebi nije izdvojen i mora se promatrati prije svega iz perspektive namjere! Ubojstvo iz koristoljublja ili mržnje (u bilo kojem obliku), nije jednako kao i ubojstvo koje se desi sa namjerom činjenja genocida i uklanjanja jedne populacija sa određenog prostora! Ovo je jasno čak i brucošima na pravnom fakultetu!

Jasno je to i članovima NS, ukoliko malo razmisle o tome, ali je pitanje da li oni uopće žele da im ovakve stvari budu jasne?! Pitanje je da li je NS stvorena upravo zato da bi ovakve, fundamentalne, stvari u BiH postale nejasne?! Drugim riječima, pitanje je da li je NS subverzivna organizacija koja svoju funkciju opravdava upravo u relativizaciji zločina. Banalizirajući zločin dovodeći ga do pukog čina izvršenja, NS zapravo rehabilitira zločinačke politike kao smisaoni osnov zločina! Čak i “obični” ubojica do kraja života ostaje ubojicom, mada se njegova uloga u društvenom kontekstu afrtikulira na način kvalifikacije konkretnog čina njegovog nedjela. On do kraja života ostaje zločincem, ubojicom, zato jer su i posljedice njegovog zločina trajnog karaktera i ne mogu se ničim ispraviti do kraja njegovog života.

NS i širitelji propagande rehabilitacije ratnih zločinaca, trajno obilježavanje onih koji su doveli do zloičina nad više ljudi, sa zločinačkom namjerom i udruživanjem i realizaciji te namjere, bi da takve zlikovce, za koje su “obične ubojice” amateri u zločinu, nagrade “rehabilitacijom”! Takav previd u NS nije moguće napraviti iz neznanja, mada je neznanje i nekompetentnost bitno obilježje ove stranke. Mnogo vjerodostojnijom zvuči konstatacija da NS relativizaciju ratnih zločina želi provesti u političkom interesu brisanja odgovornosti zločinačkih politika, a u konačnom i samih ratnih zločinaca! Tome u prilog govori i činjenica da za NS nije nikakav problem biti u koaliciji sa takvim politikama.

U tome se pokazuje i bitna razlika između NS i SDP. Obje stranke se deklarativno izražavaju kao “građanske”, mada su u svom djelovanju klasična populistička organizacija klijentelista. Razlika je, međutim, u tome što u SDP rukovodstvo očigledno manipulira dijelom članstva,  dok u NS takve manipulacije nema. NS je kao stranka zaista okrenuta relativizaciji zločina, kao i brisanju svih društvenih vrijednosti na kojima počivaju moderna društva. Gdje su tu granice smišljenog, projektnog djelovanja, a gdje granice gluposti, nekompetentnosti i zadovoljavanja pukih interesa pojedinaca, sada nije tema, ali je očigledno da NS kao organizacija, za razliku od SDP, ima puni konsenzus za relativizaciju zločina. Konačno, tako nešto nipošto ne treba nikoga ni da čudi, budući da je dobar dio NS takoreći do jučer i privatno prijateljevao, a i neki i danas prijateljuju, sa deklariranim zagovornicima “rehabilitacije” ratnih zločinaca!

Istraživački tim

Ekran.ba