Kao što je bilo najavljivano i očekivano, lubenica-politika “trojke”, prepoznata pod sloganom “daj fotelje, pa ćemo vidjeti šta kasnije”, zaglavila je u blatu koje su joj pripremili Dodik i Čović. Spremni da sve daju za vlast, a da državu prodaju doslovno za privatne interese, “trojanci” su se namjestili u fotelje i počeli sa ispunjavanjem želja Dodiku i Čoviću. Predavali su im, jednu za drugu, institucije od posebnog državnog interesa, a sada su došli u situaciju potpune blokade. Dodik i Čović traže konačno izručenje države, odnosno destrukciju države u zamjenu za ostanak u vlasti.
Nema sumnje da bi čuveni Elmedin Dino Konaković, bošnjački političar srpskog sveta, bio spreman objašnjavati kako je i to u redu i da je sve dobro što se tiče ulaska BiH u sastav srpskog sveta, ali čak i u njegovoj stranci su sve glasniji oni koji se protive klasičnoj izdaji. S druge strane Nermin Nikšić, popularni Lubenica, u SDP upravo zbog svoje izdajničke politike ima svakim danom više problema. On je nekada najjaču opozicionu stranku potpuno deintelektualizirao, što se pokazalo pogubnim po SDP, ali vrlo unosnim po Lubenicu i njegove poluobrazovane “stranačke intelektualce”! Rezultat je – zaglavljivanje u političkom glibu.
Sada je sve jasno! Da bi mogli nastaviti sa foliranjem državotvornosti njihiove izdajničke politike, “trojanci” moraju počiniti i konačne činove izdaje i rušenja države. Moraju ukinuti Ustavni sud kakav postoji sada, moraju uvesti etnički princip kao jedini princip u BiH i moraju ispuniti sve kadrovske zahtjeve Dodika i Čovića. U protivnom, moraju priznati da je njihova politika bila potpuno maloumna!
Ekran Portal sa stavom