O ovome je zabranjeno govoriti u Sarajevu: zašto nema spomenika Bošku i Admiri?

Boško Brkić i Admira Ismić su u svojoj ljubavi poginuli u Sarajevu od snajperskog metka prilikom pokušaja napuštanja grada pod opsadom. Zabranjeno pušenje je napisalo pjesmu o njima i njihovoj ljubavi, a Općina Centar je davno trebala postaviti spomenik koji je izradio sarajevski akademski kipar Adis Lukač. Međutim, spomenika nema! Srđan Mandić, baš kao i besramna Benjamina Karić, nikada ništa nisu rekli o tome ko je zaustavio ili zabranio postavljanje ovog spomenika tragično stradalom paru čija ljubav simbolizira Sarajevo kakvo je bilo u vremenu u kojem je bilo evropska metropola!

Navodno su dolazile prijetnje “patriotskih”, a u osnovi radikalnih islamističkih organizacija, koje su zahtijevale da se zaustavi postavljanje ovog spomenika. Ne bi to ništa bilo čudno da Srđan Mandić nije podlegao tim prijetnjama, pokunjeno se sklonio u stranu i dopustio da oni koji Sarajevo ne žele vidjeti kao grad ljubavi, odnesu prevagu u odnosu na veliku većinu koja to želi! Naravno, Benjamina Karić nikada ni riječi nije rekla o ovome, što vrlo vjerovatno znači da podržava one koji su protiv spomenika koji je trebao obilježiti ono što je Sarajevo oduvijek bilo!

Takav odnos prema Bošku i Admiri, odnosno njihovom stradanju, govori da u Sarajevu i dalje postoje jake snage onih koji od glavnog grada BiH vide samo prijestolnicu isključivosti i mržnje. Očigledno, njih nije malo, baš kao što je očigledno da njihov radikalizam ima mjesta kod današnje vlasti koju otjelovljuju Mandić i Karić koji su pristali da spomenik, barem u njihovom mandatu, ne bude postavljen!