Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Da je BH pravosuđe dno dna kriminalnog svijeta, odavno je pokazano u brojnim primjerima pravosudnih zločina. Najpoznatiji slučajevi su ubojstva Dženana Memića i Davida Dragičevića. Iako je potpuno jasna uloga tužitelja u ovim slučajevima, oni su još uvijek na slobodi. Dalida Burzić, koja je tada bila glavna tužiteljica KS, poznata je i po drugim pravosudnim zločinima, ali je uprkos svemu i danas sudija Suda BiH i uživa slobodu kakvu imaju građani koji se nisu bavili nedjelima.
Slučaj bivšeg rektora UNZE Damira Kukića najnoviji je primjer pravosudnog kriminala i dokaz da u BiH postoje oni koji su nedodirljivi i koji, jednostavno, ne mogu odgovarati za svoja nedjela. Odavno je poznato da je pravosuđe pod kontrolom demokršćanskih umreženja u BiH, ali do sada se još nije desilo (barem nije poznato portalu Ekran.ba) da u oslobađajućoj presudi bude konstatirano činjenje krivičnog djela, a da počinilac, uprkos tome, bude proglašen nevinim. Kako je to moguće?
U BH pravosuđu je moguće sve! Tako u slučaju Damira Kukića prvostepeni i drugostepeni sudovi u Zenici Kukića proglašavaju nevinim zato jer Statut UNZE, koji utvrđuje njegove ovlasti kao rektora, nije ustavan! Naravno, ustavnost Statuta nije utvrđivana u pogledu Kukićevog izbora, nego samo u pogledu utvrđenih ovlasti i odgovornosti. Politički/paraobavještajni sudovi u Zenici tako utvrđuju da time što je Statut neustavan, po presudi Ustavnog suda BiH, Kukić nema odgovornosti! Na drugoj strani, isti sudovi isti Statut ne problematiziraju u pogledu Kukićevog izbora! Jednostavno rečeno, ako je Statut neustavan u pogledu Kukićeve odgovornosti, onda je neustavan i u pogledu njegovog imenovanja, što predstavlja još gore krivično djelo od onoga koje mu je stavljeno na teret, jer je nezakonito godinama obavljao funkciju rektora UNZE i na temelju toga pribavio veliki iznos protivpravno stečenih sredstava!
Na ovaj način je, potpuno ispravno i profesionalno, reagiralo i Tužilaštvo ZDK i u žalbi na prvostupanjsku presudu navelo: “Zbog navedenog žalitelj (Tužilaštvo) smatra da sud primjenjuje Statut i druge interne opće akte u dijelu u kojem utvrđuje svojstvo optuženih lica, dok u drugom dijelu pobijane presude u kojem je sud trebao da se osvrne na konkretne činjenice i dokaze kojima se dokazuje činjenični opis, odnosno postojanje krivične odgovornosti na strani optuženih, sud isti taj Statut i te interne akte oglašava neustavnim i nezakonitim, što presudu čini nerazumljivom i kontradiktornom.“ Konsultujući se sa pravnim ekspertima, dobili smo mišljenja koja kažu da se ovdje ne radi samo “nerazumljivosti i kontradiktornosti“, nego o dvostranom tumačenju činjeničnog stanja, kojim sud praktično brani optužene predstavljajući jednu istu činjenicu, neustavnost Statuta, na dva dijametralno različita načina!
Da su sudovi činjenice tumačili na način koji ne dopušta dvostrukost i dvoznačnost, Kukić ako ne bi bio odgovoran za zloupotrebu službenog položaja, za šta je prijavljen, bio bi odgovoran za nezakonito i neustavno imenovanje i pribavljanje još veće protivpravne koristi od one koju je stekao zloupotrebljavajući funkciju rektora! Za sudove je, jednostavno rečeno, bilo u redu da Kukić i njegovi jataci budu nezakonito imenovani na temelju Statuta, ali im nije u redu da budu optuženi za zloupotrebu službenog položaja koji je definiran istim tim Statutom kojim su imenovani! Nečuveno i moguće samo u BiH!
U daljem tekstu presude od 6. 9. 2023., kojom se Kukić oslobađa odgovornosti zbog neustavnosti Statuta, sudovi konstatiraju: “…iako se radi o bitnom obilježju predmetnog krivičnog djela … nije dokazano postojanje umišljaja za optuženog Kukić Damira …“! Nevjerovatno! Sudovi u Zenici, brutalno jednostavno rečeno, hoće da kažu da Kukić nije lopov zato jer nije imao umišljaj da bude lopov! Znači li to da sudovi u Zenici građane koji kradu u samoposlugama oslobađaju krivice zato jer oni nisu (u)mislili da budu lopovi? Pored svega, zenički sudovi Kukića brane i time da on nije sam sebi isplaćivao plaću, nego je to činilo Ministarstvo finansija ZDK?! Ko je sačinjavao izvještaje na temelju kojih se prave isplate, ko je utvrđivao broj radnih sati i sl., to sudove nije zanimalo, Kukić nije taj koji je sam sebi isplaćivao nezakonito stečena sredstva!
Pored ovakvog advokatisanja sudova u korist Damira Kukića, njemu nisu trebali branitelji! Oni su, po svemu sudeći, bili samo dio cijele pravosudne farse u ovom predmetu.
Pravni eksperti koje je kontaktirao portal Ekran.ba, kažu da je jedna od elementarnih stvari u pravosuđu i pravu uopće, to da neznanje, odnosno nepostojanje umišljaja, ne oslobađa krivice! U slučaju Damira Kukića ovaj elementarni postulat zenički sudovi nisu poštovali. Postavlja se pitanje kako onda presuđuju građanima za štetu nastalu u saobraćajnim nesrećama?! Sasvim sigurno, 90% počinitelja nesreća nemaju “umišljaj“ da istu počine, a vrlo često ništa i ne čine da se nesreća desi, ali sticajem okolnosti ona se ipak desi i nastane šteta. Kako to presuđuju zenički sudovi? Kada je u pitanju Damir Kukić, oslobađaju od odgovornosti!
Da stvar bude do kraja pretvorena u farsu, čak i drugostepeni sud potvrđuje da je prvostepenom presudom utvrđeno činjenje krivičnog djela! Međutim, prava šizofrenija u presudama zeničkih sudova nastupa kada Damira Kukića dijele na dvije osobe: na profesora i rektora! Kukić je kao profesor, a ne kao rektor radio u Mostaru, za što je imao odobrenje Senata UNZE! Naravno, sudovi nisu željeli ni čuti da on kao rektor u vrijeme koje je radio kao profesor u Mostaru, nije mogao obavljati funkciju rektora, koju je debelo naplaćivao. Uz sve, koristio je i putne troškove za svoj profesorski rad, a te putne troškove, odnosno sredstva za putovanje, koristio je po osnovu funkcije rektora. Iz ovoga je vidljivo da su oba suda stvorila šizofrenu situaciju podvajanja funkcija Damira Kukića isključivo da bi kriminaliziranog propalog rektora oslobodila odgovornosti.
Ista šizofrenija nastavlja se i u drugom krivičnom predmetu protiv Damira Kukića. Argumenti sudova su identični (gotovo identični su i sudije!?), ali se svemu dodaje i to kako je Kukić Šefika Barakovića postavio za šefa katedre bez konsultacija sa dekanesom Filozofskog fakulteta, napominjući da je prvobitno bio suglasan sa prijedlogom da ovu funkciju obavlja Spahija Kozlić! Dakle, Kukić je, prema svemu sudeći, nakon dobijene instrukcije (o kojoj je portal Ekran.ba već pisao), Barakovića nagradio mjestom šefa katedre. Nagrada je, prema informacijama portala Ekran.ba uslijedila nakon što je Baraković bio jedan od potpisnika lažnog doktorata Sanje Vlaisavljević, što cijelom slučaju daje potpuno političku notu.
Sudovi navode kako je na temelju (neustavnog) Statuta Kukić imenovao Barakovića, ali preskaču da na temelju (neustavnog) Statuta UNZE istog šefa katedre mora predložiti matični fakultet, odnosno katedra, a rektor potom svoj prijedlog formirati u konsultacijama sa dekanima! Čak i u tom pogledu, Kukić je počinio očiglednu zloupotrebu službenog položaja i Barakovića nagradio za njegova nedjela, omogućujući mu sticanje protivpravne imovinske koristi. Sudovi su, kao u lošim filmovima, našli da nije rečeno da li se Kukić konsultirao sa dekanesom, mada je očigledno da je stav Filozofskog fakulteta, dakle prijedlog koji je zakonski osnovan, potpuno zaobiđen u Kukićevim manipulacijama.
Da cijela stvar bude sumnjivija, da ne kažemo očigledno kriminalna, sudsko vijeće u dva Kukićeva predmeta, na Kantonalnom sudu, činili su od tri, čak dvoje istih sudija. Bili su to Enes Maličbegović i Amela Bajramović-Softić! Nije li previše znakovito da isti sudije sude Kukiću u dva odvojena predmeta i da ga oslobađaju na potpuno isti način, ne libeći se čak ni cijelu predstavu stvarati šizofrenom u interesu odbrane opravdano optuženog, kojem je čak i uz ovako korumpirano pravosuđe, jasno rečeno da je počinio krivična djela za koja je terećen. Onako kako nama stvari izgledaju, ovdje se ne radi o sramnom, nego o kriminalnom djelu za koje bi sudionici ove farse morali odgovarati!
Naveli smo samo osnovne elemente oslobađanja kriminaliziranog Damira Kukića. Već iz ovoga je jasno da Kukić nikako nije mogao biti presuđen za nedjela koja je činio! Jednako je jasno da se ovdje ne radi o elementarnoj, nego sofisticiranoj političkoj korupciji pravosuđa. Za mnogo manje stvari od onih za koje Kukić nije presuđen, presuđivani su mnogi građani BiH. Ali, oni ne pripadaju demokršćanskom umreženju i nisu dio paraobavještajnih sistema koji vladaju u BiH. da li je, nakon ovakvih presuda, opravdano Damira Kukića nazivati nepresuđenim kriminalcem? Vjerovatno jeste, jer su čak i sudovi koji su bili njegovi advokati morali konstatirati da je počinio krivična djela. U ovom slučaju i Općinski sud u Zenici i Kantonalni sud ZDK bili su advokati Damira Kukića i on u takvim okolnostima nije mogao biti presuđen. To znači da oni koji pripadaju umreženjima kojima pripada i Kukić, ne mogu biti pravno procesuirani u BiH. Bilo je to jasno viđeno i u drugim slučajevima o kojim je portal Ekran.ba pisao. Uostalom, suspenzija Ustava FBiH, najbolje pokazuje da je u BiH sve moguće onda kada to žele proruski i demokršćanski centri moći. Budući da je njihov službenik, velika stvar je da je Kukić bio i optužen!
Sve u svemu, oslobađajuće presude za kriminaliziranog Damira Kukića jesu presude u kojima se pokazuje izopačenost BH pravosuđa i spremnost sudija naših sudova da nameću i ludačku košulju svima nama u cilju odbrane štičenika paraobavještajnih umreženja. Pravni eksperti sa kojima smo razgovarali, smatraju da su ove presude same po sebi skandal, ne samo jer imaju dvostruk tretman činjeničnog stanja, nego i jer se u njima priznaje postojanje krivičnog djela, a počinilac se oslobađa! Prema mišljenjima koja smo čuli, gotovo je nemoguće naći ovakav primjer ne samo u BH sudskoj praksi, nego i bilo gdje gdje je na snazi vladavina prava. Zenički sudovi su dokazali da BiH nije zemlja vladavine prava, nego vladavine stranih centara moći u čemu kriminalci, ako su dio njhovog umreženja, mogu biti mirni.
Istraživački tim
Ekran.ba
