Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Prljavo kazalište je objavilo novi singl Molim Boga da svane. Muziku potpisuje Jasenko Houra, dok su stihove napisali Jasenko Houra i Ines Prajo. Produkciju singla vodio je Fedor Boić koji je ujedno zaslužan i za aranžman. Kazalište je odavno reklo što je imalo reći i od njih ne treba očekivati pokušaj novog muzičkog iskoraka. Nakon decenija uspješnog i manje uspješnog djelovanja na muzičkoj sceni, dovoljno je i kada Houra i drugovi ponude kompoziciju koja ima dašak njihovog autentičnog izraza, kao što je to bilo sa pretposljednjim singlom Stare navike. Sa molim Boga da svane nije takav slučaj.
Radi se o kompoziciji koja je zanatski korektno urađena, ali ništa više od toga. Naprotiv! Ako se za muziku i može reći da je korektno “skrojena” i da nekako funkcionira, za tekst se mora reći da je banalan i daleko ispod onoga što je Kazalište nudilo u svojim najboljim kompozicijama. Banalnost teksta, ali i muzički kliše kompozicije, ovaj singl čini dosadnim i u svakom pogledu nezanimljivim. Kao da je Houra singl radio radi ostvarivanja neke norme, a ne da bi napravio kompoziciju koja će ostaviti trag iza sebe. Kao što smo i naglasili, od Kazališta se više ne očekuju ozbiljni iskoraci, ali ni dosada i isprazni manirizam.
Najbolji dio singla je produkcija, ali ni ona ne nudi ništa spektakularno, već ostaje na razini profesionalnosti Kazališta. Koji je Houra imao motiv da objavi ovaj singl, teško je reći. Komercijalni uspjeh gotovo sigurno neće postići, a u kreativnom smislu Molim Boga da svane je bespotrebno potonuće Kazališta na razinu klišea potrošenog talenta.
Sa Lakinim singlom Mama stvari stoje bitno drugačije. Elvir Laković se u posljeratnom muzičkom crnilu sa singlom Malo sam se razočar'o (1998.) pojavio kao svijetla tačka. Infantilni tekst i muzički minimalizam korišten na inteligentan način, od ove su kompozicije napravili ne samo hit, nego i skrenuli pažnju na Laku kao autentičnog autora. Slijedili su singlovi Vještica i Mor'o, u kojim je potvrdio svoj autorski pristup i ponovio uspjeh prvog singla. Sve što se kasnije dešavalo, bila je samo potvrda da Laka nema ozbiljne kreativne sposobnosti, a infantilizam koji je na prvim singlovima davao utisak simpatičnog stilskog pristupa tekstu, sve više se počeo potvrđivati kao istinski nedostatak inteligencije.
Singl Mama nastavlja ponavljati formulu od koje Laka godinama, gotovo decenijama, nije odmakao niti jedan milimetar. Radi se o uratku koji je Laka plasirao još krajem 2022., ali se sada pojavljuje u produkciji Dallas, što cijeloj stvari daje ozbiljnost. Da stvar bude ozbiljnija, ovaj singl je najava za istoimeni album u istoj produkciji! I tu prestaje svaka ozbiljnost! Nekadašnji muzički minimalizam ovdje se definitivno pojavljuje kao nesposobnost autora da radi na izrazu, a tekstualni infantilizam koji je u početku prolazio kao simpatičan, ovdje je potonuo u jeftini pokušaj filovanja slušateljstva prizemnim porukama. Najkraće rečeno, radi se novom, ko zna kojem po redu, pokušaju Lake da jedan fol proda u još jednoj kopiji. Sve što je imalo smisla na prva dva, pa recimo i tri singla, u svakom kasnijem Lakinom pokušaju pokazalo se samo kao nastojanje da se nedostatak talenta nadoknadi viškom gluposti. Singl Mama samo potvrđuje ono što je već odavno očigledno!
Imajući u vidu dosadašnji Lakin opus, najava albuma ima samo jedno pitanje: kako će izgledati album u kojem je svaka kompozicija ista?! Mama je ista kao i bilo koji prethodni Lakin singl, a nesreća ovog uratka je što se na njemu gubi i ono malo inteligencije koliko je autor imao na prvim singlovima kada je dosjetkom sakrivao nedostatak talenta. Sa novim/starim singlom, Laka pokazuje da je uspio istu stvar prodati u više primjeraka, mijenjajući samo mašnu na pakovanju. Nakon svega, Laku je neozbiljno smatrati ozbiljnim autorom, što će se pokazati ukoliko se potvrde predviđanja da će album doživjeti totalni komercijalni fijasko, dok u kreativnom značenju neće ni biti razmatran (izuzev u FGR krugovima).
Dva singla o kojim smo govorili pokazuju da je prodaja stare slave, kao i cirkusko sakrivanje nedostatka talenta, definitivno prošlost. Međutim, oni pokazuju i da oni koji imaju “staru slavu” osnovanu na nespornom talentu, s tim mogu dosta toga učiniti u koncertnim izdanjima. Oni koji nemaju talenta, a nemaju ni “staru slavu”, nemaju ni takvu mogućnost, osuđeni su da budu samo klovnovi jeftinog cirkusa. Laki se mora priznati da je jedino u tome uspio!
