Novi singl Zdravka Čolića Biraj ti, primjer je odsustva svake inventivnosti i školska predstava kako se na neku staru slavu po ko zna koji put pokušavaju uzeti novi novci! Kompozicija Biraj ti od samog početka je bljutavi primjer prodaje najbjednije patetike i pokazna vježba pravljenja “muzike” sa jedinim motivom novca i uvaljivanja smeća publici. Apsolutno nema ništa u ovoj kompoziciji za koju tekst i muziku potpisuje Dino Merlin, što bi se moglo navesti kao makar neuspjeli pokušaj kreativnog stvaranja. Počev od tugaljivog Čolićevog glasa na početku, do bola banalnog teksta, preko jeftinih truba i kafanskog bubnja, kompozicija predstavlja četiri minute bolne dosade i odsustva svake kreativnosti. U svemu je čak i Čolićev glas pretvoren u vašarsko zavijanje i muzičku karikaturu.
Ako je Zdravku Čoliću još jedini motiv novac, onda bi, ukoliko mu je makar malo stalo do nekih značajnih stvari koje je uradio i sa kojima je ostavio trag u pop i zabavnoj muzici jugoslovenskog prostora, trebao da se okrene koncertima i gažama. Sve što je objavio zadnjih godina, preciznije od suradnje sa Bregovićem, ne može se drugačije okarakteritzirati nego kao estradno smeće. Biraj ti to potvrđuje u punoj mjeri!
Gotovo istovremeno sa Čolićevim debaklom, pojavljuje se novi singl zagrebačke grupe Sacher. Radi se o bandu iznimno značajnog umjetnika, u prvom redu muzičara, Srđana Sachera, Novi singl benda Sacher, ’60. – ’65., prva je od dvadeset i pet pjesama s nadolazećeg dvostrukog albuma „Stara slava”. Kompozicija je prvi put snimljena godine 1981. na prvom albumu Haustora, banda sa kojim je Sacher ostavio neizbrisiv trag u jugoslovenskoj muzici. Da Sacher još uvijek ima kreativnu snagu, pokazuje i ovaj remake stare kompozicije, koja se nalazi na albumu na kojem su i druge kompozicije remake Sacherovih ranijih djela.
Koliko je opasno i teško napraviti nova izdanja starih kompozicija, danas se najbolje može vidjeti na onome što radi Johnny Štulić, koji uspješno pokazuje kako nije teško od nečega dobrog napraviti nepodnošljivu suprotnost. Sa Sacherom to nije slučaj! Kompozicija ‘60-‘65, koja je i u izvedbi Haustora bila pravo remek-djelo, ovdje dobija potpuno drugu dimenziju. Tamo gdje je prevladavala brass linija, pojavljuje se gitara obojena blues tonalitetom, a sve je čvrsto postavljeno ritam-sekcijom, koju fantastično boji Srđan Sacher svojim basom.Pjevanje Filipa Riđičkog niti u jednom segmentu ne podsjeća na Rundeka u istoj kompoziciji, ali daje na potpuno drugi način kontekstualiziranu temu o kojoj pjeva.
Sacher je pokazao da jedna izrazito novovalna kompozicija, može imati jednako zanimljiv kreativni naboj u bazičnijoj izvedbi. Ne treba sumnjati u to da je Srđan Sacher ovim želio na djelu pokazati da ono što ima umjetničku vrijednost i što je izraz kreativnosti, nesmetano i bez imalo gubljenja sadržajnosti, značaja i snage, može imati različne izražajne forme. Ono što je Sacher napravio sa ovim singlom, imperativno izaziva nestrpljenje u iščekivanju novog albuma. Vjerujemo da se na izlazak albuma neće dugo čekati, baš kao što postaje zabrinjavajuće da se album Bruhuuhu, banda koji je takođe imao sjajnu najavu albuma, još nije pojavio!
Zaključimo, naziv albuma Sachera Stara slava, pokazuje kako stvari nikada ne treba promatrati kao samorazumljive. Sacher singlom kojim najavljuje ovaj album pokazuje da nema ništa od “stare slave” u ovome što prezentira remakom koji je objavio. Na drugoj strani, Zdravko Čolić pokazuje da više nema ništa da ponudi osim stare slave! Svako se u ovom slučaju može opredijeliti samo za jednu stranu, a to za šta se opredjeljujemo pokazuje i kakvi suštinski jesmo!
Muzička dimenzija
Ekran.ba
Ekran Portal sa stavom