Gotovo svakodnevno smo svjedoci nacionalističkih retoričkih ispada i svojevrsnih medijskih nasilnih istupa poznatih likova iz javnog života koji zastupaju pozicije govora mržnje i isključivosti. Svemu tome doprinijela je nemušta i od znanja lišena umjerena građanska opcija, koja ne shvata o čemu se radi i na prave salve medijskih ataka lodgovaraju floskulama koje ponavljaju već decenijama. Nesposobnost da se pokaže ko su oni koji su odgovorni za takvo stanje u javnom prostoru, ali i vlastito pristajanje na matricu koja je uspostavljena za vrijeme rata u BiH, doprinijela je razuzdavanju nasilnika u nacionalističkim redovima. Svemu tome, vrata su širom otvorili pojedini predstavnici EU, koji su otvoreno žmirili na djelovanja koja ne spadaju u evropske vrijednosti, čak ih i podržavali (primjer Dragan Čović), dok su okretali glavu od otvorenog ukidanja slobode govora u BiH.
Rezultat je stanje kakvo imamo, u kojem medijsko bjesnilo prerasta u ozbiljan problem komunikacijske prirode. Javni prostor u BiH je u takvoj situaciji da je uskraćeno pravo javne riječi onima koji ukazuju na problem, a sva medijska vrata su otvorena onima koji svojom isključivošću i retoričkom razularenošću nanose ogromnu štetu. Pravo na oštru kritiku treba biti neotuđivo pravo, ali govori nacionalističke isključivosti bi morali konačno biti prepoznati kao neprijatelj demokratskog razvoja BiH.