Iskopavanje litija u Srbiji je posljedica, a ne uzrok podrške Njemačke Vučiću!

I dok se Bh političari i kojekakvi javni djelatnici bave dolaskom Olafa Scholza u Srbiju i pružanjem pune podrške Vučićevom režimu kroz sporazum o iskopavanju litija u nama susjednoj zemlji, zaboravlja se da je ovaj sporazum samo posljedica davno postignutog sporazuma Njemačke i Rusije. Još ranih devedesetih na sceni je realizacija sporazuma Rusije i demokršćanske politike Njemačke, koja se nametnula za političku voditeljicu EU. Prema tom sporazumu, kako pokazuju kasnije nastale historijske činjenice, Njemačka dobija ulaz na rusko tržište, dok Rusija dobija slobodan prostor za svoj politički uticaj na Balkanu, u Ukrajini, dijelu Istočne Evrope i nordijskim zemljama. Najbrutalniji rezultat ovakve poltike bio je raspad Jugoslavije, odnosno strašni zločini koje je srbijanska armada počinila u Hrvatskoj i, posebno, BiH.

Rat je u Hrvatskoj vođen u onim područjima koja je Rusija smatrala svojim granicama zone uticaja, a ozbiljnog protivljenja tome nije bilo od strane EU (sjetimo se Vukovara). U BiH je, naravno, stanje bilo još stotinu puta gore, jer je naša zemlja, izuzimajući Zapadnu Hercegovinu i enklave Središnje Bosne, smatrana u potpunosti legitimnom zonom uticaja Rusije, odnosno Srbije. Zato su iz EU stizali izrazi zabrinutosti, humanitarna pomoć i poneki diplomatski potez kojim je uspostavljana ekvidistanca u odnosu na ono što se dešavalo u BiH.

Nakon što je BiH uspjela da se odbrani, najvećim dijelom zahvaljujući uplitanju SAD u cijelu situaciju, ništa bitno se nije promijenilo u političkim krugovima koji su podržavali dogovor prema kojem Rusija, odnosno Srbija kao njen satelit, treba imati dominantnu ulogu na Zapadnom Balkan. Doduše, nije se moglo više tako otvoreno zagovarati ekvidistancu u pogledu ratnih zločina i zločinačkih politika, ali,  sjetimo se, upravo su mediji u BiH koji su kreirani iz EU i Srbije promovirali ratne zločince, a kojekakve horor spodobe u politici i javnom prostoru su zagovarale rehabilitaciju istih. Naravno, tu ništa nije bilo slučajno, jer rehabilitacijom ratnih zločinaca, poništavaju se zločini koje su oni činili i stvaraju uvjeti da isti, po potrebi, budu ponovo činjeni.

Na takvm nepromijenjenim osnovama političkog djelovanja, Scholz je otišao u Srbiju i napravio sporazum sa glavnim Putinovim igračem u Evropi! Sve je logično! To što Scholz ne dolazi iz demokršćanskog političkog prostora, ne treba nikoga zbunjivati. Istom nije pripadao ni njegov stranački kolega Gerhard Schroeder, ali je i on jednako pratio pravac političkog interesa koji je uspostavila CDU Angele Merkel. Završio je, samo da podsjetimo, u upravama najjjače ruske gasne i naftne korporacije. Scholz je na istom pravcu. On slijedi interes koji kaže da je partnerstvo sa Rusijom od dlučnog značaja za jačanje njemačke privrede. Tome je danas podređena i politika EU.

Postoje, međutim, i drugi glasovi, jednako u demokršćanskim političkim opcijama kao i u drugim političkim pravcima djelovanja, koji upozoravaju na poguban uticaj ruskog diktatorskog režima ne samo na Njemačku, nego i na cijelu Evropu. Upozorenja koja su dolazila iz ovih političkih opcija, do sada su bila uzaludna i podređena naftnom i gasnom profitu. Tako se sada i iskopavanje litijuma u Srbiji pravda ekonomskim interesima, prikrivajući da u pozadini stoje politički dogovori, koji će Zapadni Balkan možda odvesti do novih sukoba, izazvanih srpskom hegemonističkom politikom nedavno potvrđenom  na Svesrpskom saboru, a jasno zacrtanom u dva memoranduma SANU.

Za svo to vrijeme, u  BiH se osujećuje svaki pokušaj definiranja bosanske nacionalne politike koja neće imati etnički, nego državni predznak. U tome ne sudjeluju samo oni koji odvraćaju od definiranja takve politike, nego i oni koji se lažno zalažu za nju, poput akademika koji su dozvolili da ANU BiH bude uništena, ili lažnih zastupnika građanske politike koji ne vide ništa loše u bošnjačkim (klero)nacionalističkim ispadima. Cilj je samo jedan – spriječiti stvaranje državotvorne političke misli u BiH! Kontinuitet napada na organizacije i pojedince koji su mogli biti nosioci građanske, državotvorne misli u BiH, kao i nagrađivanje onih koji su aktivno sudjelovali u tome, dokazuju vjerodostojnost ovakvih razmišljanja. Istovremeno, Scholzov sporazum sa Vučićem dokazuje široki kontekst iz kojeg proističu činjenja kojima se Srbija postavlja kao diktator Zapadnog Balkana.

Da stvari budu jasnije, Scholzovo ponižavanje Vučića prilikom dolaska u Beograd, kada ga je ostavio da pred njegovim automobilom čeka dok se on ne smiluje da zađe i protokolarno se pozdravi sa njim, ne govori ništa o Scholzovoj politici, nego o osobnom stavu koji njemački kancelar ima prema Srbijanskom diktatoru. U konačnici, taj osobni stav je potpuno nevažan, važan je samo politički koncept na koji je Scholz pristao i kojim Njemačka cijelu EU uvlači pod skute Rusije i ruskih interesa u Evropi. Nije li upravo radi toga Velika Britanija napustila EU?!

Kako god, Scholzovo sklapanje sporazuma sa Vučićem ima mnogo manje ekonomski, a mnogo više politički kontekst. Ovaj čin slijedi politiku Angele Merkel, koja je na svom odlasku otvoreno podržala Vučića i Ramu kao gospodare regiona. U tom političkom kontekstu, nema prostora za suverenitet i neovisnost BiH, kao i drugih zemalja. O tome jasno govore zaključci Svesrpskog sabora, koje na djelu imamo već danas u kontinuiranom kršenju suverenieta BiH od strane Srbije. Pritom nije uopće bitno ono što govori čuveni Elmedin Dino Konaković – da se sve to dešavalo i za vrijeme vladavine SDA – bitno je da on i njegovi partneri dopuštaju i čak podstiču da se iste stvari dešavaju i danas! To je stvarnost BiH politike, koja ne otvara nikakvu svijetlu perspektivu. najveća opasnost, međutim, ne nalazi se čak ni u tome, nego u nedostatku svijesti u nužnom definiranju nacionalne politike BiH i političkom činjenju da naša zemlja bude na svakom pedlji i u svakom trenutku država svakog građanina BiH, bez obzira na etničke i bilo koje druge pripadnosti!

Analitički tim

Ekran.ba