Svima koji svijet gledaju otvorenih očiju odavno je već jasno da je SFF najgnusnija parada malograđanštine, lažnog glamoura i ušminkanog primitivizma. Na čuvenom tepihu ćete vidjeti likove (uglavnom se radi o političarima) koji nikada u životu nisu čuli za Fellinija, Tarkovskog ili Cubricka, ali će tečno govoriti o BH filmu! Sve je postavljeno tako da mala grupica odabranih, praveći performance za “narodne mase“, ugodno žive od budžetskog novca. To je jedini smisao SFF!
Upravo zato SFF do danas, nakon 30 godina kako se već hvale organizatori, nije postao samoodrživ! Svaki ozbiljan festival u svijetu, a za šta se predstavlja SFF, samoodrživ je jer na njemu žele da sudjeluju producenti, reditelji, glumci i svi koji se bave filmom. Na SFF ne dolazi niko, osim onih koje purivatrići masno ne plate da dođu. Sjetimo se samo dolaska čuvenog Roberta De Nira, čiji je dolazak bio finansiran destinama hiljada maraka budžetskog novca, a koji se dva dana nakon što je bio u Sarajevu nije mogao sjetiti gdje je zapravo bio. SFF je samo performance u funkciji provincijalaca koji njime žele ubijediti i sebe i druge da su svjetske zvijezde i da se radi o “svjetskom festivalu“.
U stvarnosti, a to se moglo posebno vidjeti ove godine, što je direktna posljedica manjka sredstava koji su dobili, radi se o vrlo ograničenom regionalnom festivalu, čiji značaj nije ništa veći od Pule ili festivala u Neumu. Naravno, SFF troši mnogo više novca i podržava ga mašinerija režimskih i paraobavještajnih medija, ali u filmskom smislu to je bila i ostala regionalna zabava provincijalaca koji se furaju da su veličine. Kako to sve u stvarnosti izgleda, ove godine je bilo moguće vidjeti nakon projekcije bolno lošeg filma Danisa Tanovića.
Da bi sve imalo “zvjezdani“ smisao, nakon projekcije filma odabrane zvanice su pozvane u jedan od najskupljih sarajevskih restorana, a prema izvorima portala Ekran.ba, ceh večere koja je upriličena prelazio je iznos od 20 000 KM! Dakle, samo večera, na kojoj su se pila skupa vina i jele odabrane vrste ribe (prema informacijama portala između ostalog je služena riba grdobina koja je težila više od 5 kg), koštala je više nego što košta jedan ozbiljan međunarodni znanstveni skup ili neki referentan kulturni događaj! Šta se sve drugo dešavalo i na šta je sve trošen budžetski novac da bi se provincijalci učinili “svjetskim“, građani mogu samo pretpostavljati.
Treba li Sarajevu i BiH SFF koji će progutati sav novac koji je realno moguće izdvojiti za znanost i kulturu? Niko ne dovodi u pitanje održavanje samog festivala, ali je odavno već moralo biti dovedeno u pitanje raskalašno trošenje budžetskog novca za mondeni život lokalnih filmadžija i FGR snobova. Nakon SFF, gase se svjetla koja su upaljena budžetskim novcem i Sarajevo ponovo tone u mrak primitivizma, suočavajući se sa stvarnošću da glavni grad BiH u svakodnevnici obilježavaju svirepi zločini, nasilje i kriminal, a zaobilaze koncerti svjetskih zvijezda i događaji koji jedan grad čine centrom kulture i znanja.
Večera upriličena za Tanovićev neuspješni i po svemu propali film (prošli film Deset u pola doživio je potpuni fijasko), samo je jedan od pokazatelja kako se budžetski novac troši u interesu pojedinaca. Da SFF kojim slučajem obezbjeđuje barem dio sredstava iz inozemstva (ako su svjetski festival, valjda neko u tom svijetu ima interes za njegovim održavanjem), niko ne bi ništa mogao reći. Ovako, u uvjetima u kojim jedna večera košta više nego godišnja plaća nekog uposlenika u javnim institucijama, ili mirovina visokoobrazovanog umirovljenika, SFF je grobar BH kulture mjesto najdubljeg mraka. Uostalom, oni koji ne vjeruju, neka pročitaju relevantne svjetske filmske magazine i moći će se uvjeriti da SFF ima značaj samo tamo gdje je budžetskim novcem masno plaćao reklame. Žalosna je istina da danas o ovome možete čitati jedino na portalu Ekran.ba! Ako ne vjerujete portalu Ekran.ba, vjerujte sebi – malo se potrudite i provjerite – vidjet ćete da je stvar još i gora nego je predstavljena u kritičkom pisanju koje je pred vama!
Istraživački tim
Ekran.ba