Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Dovoljno je pogledati najave koncerata u Beogradu i Zagrebu i zaključiti da je Sarajevo, u usporedbi sa ovim centrima, najobičnija rupa! Ozbiljan koncert u Sarajevu se desi samo kada je u pitanju neka obljetnica, ili kada to, uz veliki rizik, organizira neko od muzičkih produceata. Sjetimo se protekle godine, kada je koncert Vlatka Stefanovskog u BKC bio praktično jedini ozbiljan koncert tokom cijele godine. Više je odgovora zašto je to tako!
Prije svega zato jer je Sarajevo postalo taoc lažne kulture SFF, u kojoj je važnije pojaviti se na crvenom etisonu, nego biti ozbiljan glumac ili autor ozbiljnog filma. Sve je postalo farsa! Zemlja u kojoj Magoda i Vlaisavljević mogu biti ministri kulture, nije ni mogla dogurati dalje od koncerta Halida Bešlića kao glavnog kulturnog događaja.
Drugo, više od dvadeset godina se sistemski radi na ubijanju svakog odnosa prema umjetnosti, posebno prema muzici. Sarajevo je nekada imalo desetke klubova u kojima se svakog vikenda sviralo, danas nema niti jedan! Odnosno, da budemo precizni, nema niti jedan u kojem sviraju bandovi koji imaju svoje kompozicije i svoj repertoar. U najboljem slučaju sve se svodi na cover izvedbe, koje su dosadne čak i kada su vrlo dobre! Zato Sarajevo danas nema publiku kojoj bi, primjera radi, svirao Nick Cave ili the Strangelers. Ali zato ima jazz festival na kojem sviraju oni koji su spremni besplatno, ili za male novce doći radi vlastite promocije, dok direktor festivala na takvom programu trpa budžetske novce u svoje duboke džepove! Takav festival ubjeđuje publiku da je vrh ono što je dobro za neki pub, ali što nema veze sa umjetnički vrijednom izvedbom.
Treće, u Sarajevu se stvara privid kulturnog života kroz ekskluzivne koncerte poput nastupa Filharmonije sa svjetski poznatim dirigentima, koji se dese jednom i … nikad više i na koje mogu pristupiti samo oni koji – ne slušaju muziku, znači političari i lažni jet set! Pored toga, dešavaju se besplatni koncerti uvijek istih bandova, koji odavno već nemaju šta ponuditi, poput Zabranjenog pušenja, Bolera ili Valentina. Da se razumijemo, nisu ovi koncerti nešto što ne treba da se desi, ali je pogubno kada su jedini. Posebno je pogubno kada nema koncerata izvođača koji su trenutno na evropskoj turneji, a koji ni u primislima nemaju Sarajevo na koncertnoj karti! To je slika poraznog stanja kulture u BiH!
Naravno, u takvoj “kulturi“ jedino što cvjeta je nasilje. Stoga danas u Sarajevu i BiH imamo ono što nikada nije bilo, a što je sve izvjesnije da će postati jedina svakodnevnica. Onaj ko misli da u evropskim gradovima djeca rastu i rađaju se uz jazz i klasičnu muziku, ili dobru rock i blues muziku, nemaju pojma o kulturi, jer je ova muzika, odnosno ovaj kulturni kontekst društva izdašno podržan od strane države. Država klubovima daje poticaje da imaju muzički program, dok u Sarajevu i BiH ne samo da ne postoje takvi poticaji, nego se stavljaju nameti i dodatni porezi! U takvim uvjetima Hanka Paldum i Halid Bešlić su kulturne institucije, realnost su Jala i Buba, a ono što je nedostižno jesu koncerti koje možemo gledati i slušati samo u Beogradu i Zagrebu!
