U Televiziji Sarajevo od dolaska Duške Jurišić na mjesto direktorice ove javne jnstitucije, nastalo je potpuno rasulo. Doduše, nije mnogo bolje bilo ni prije Jurrišićkinog direktorovanja, ali nakon što je ona postavljena na ovu funkciju, stanje je postalo jednostavno nepodnošljivo. Takvo stanje je i nakon odlaska Jurišić na novu funkciju, jer je ona uz pomoć “trojke” na sve pozicije unutar ove medijske kuće postavila sebi poslušne službenike. Njihov zadatak je, kako navode naši izvori, iskključivo u tome da izvršavaju ono što im se naredi iz političkih krugova vladajućeg režima.
Da je stvar dotakla dno dna, međutim, vidjelo se tek prije neki dan, kada je Enver Kazaz, inače Jurišićkin favorit i intimus, kao član uprave naredio ekipi TV SA da odmah dođu na Filozofski fakultet i naprave reportažu o tome kako nema grijanja u zgradi ove institucije. Razlog ove dojave je Kazazovo neslaganje sa upravom Fakulteta, a kako se vrlo rijetko pojavljuje na svom radnom mjestu, činjenicu da je tog dana kada je došao u zgradu rađen remont grijanja Kazaz je pretvorio u informaciju o tome da grijanja uopće nema. Nesretna novinarska ekipa je morala izaći na teren i već kada su ušli u zgradu vidjeli su da je sve suprotno od onoga što je Kazaz nalupetao njihovoj urednici – grijanje ne samo da radi, nego je zgrada bila ugodno topla i nije bilo govora o onome što je Kazaz u svojim halucinogenim viđenjima vidio.
Nakon što su se uvjerili da su ispali smiješni, novinari TV SA su se vratili u redakciju i ispričali ono što im se desilo, konstatirajući da je bahatost urednika prešla svaku granicu, jer oni moraju “izaći na teren zbog svake budale koju urednici moraju slušati”. Prema navodima naših izvora, ovo nije bio prvi put da se na sličan način TV Sa izbruka. Ono što je posebno nedopustivo jeste činjenica da ista ta TV SA ne šalje svoje ekipe kada se na Filozofskom fakultetu dešavaju pozitivni događaji, seminari i znnanstveni skupovi, jer su Kazaz i Jurišić zabranili isticanje pozitivnih dešavanja na ovom fakultetu. Nakon ovakve blamaže u režiji potvrđene medijske protuhe, postavlja se pitanje kome treba ovakva televizija, kome trebaju ovakvi javni servisi i kome odgovaraju njihovi urednici? Valjda je to ono što Kazaz, Jurišić i slični aparatčici (para)obavještajnih umreženja smatraju “informiranjem građana” i prihvatljivim radom javnih servisa?
Istraživački tim
Ekran.ba