Odgovor Harisa Imamovića Enveru Kazazu je sjajan, ali nepotreban!

Haris Imamović je u tekstu objavljenom na portalu Ekran.ba sjajno odgovorio Enveru Kazazu, razotkrivajući manipulacije ovog crnoriječkog intelektualca i pjesnika u pokušaju.  Međutim, uprkos tome što je odgovor daleko iznad Kazazovog baljezganja, što je pružio odličnu analizu prijeratnog političkog stanja u Jugoslaviji, jasno pozicionirajući politiku Srbije kao etničku diktaturu, a ne građansku politiku, sve je to u pogledu pojave zvane Kazaz nepotrebno. Prvo, zato jer Kazaz sam ne zna ono što govori, što je više puta javno pokazao, a drugo, niti će on, niti sljedbenici matrica govora koje se plasiraju iz Beograda i Zagreba nešto promijeniti.

Tekst je sjajan zbog analize, ali ga nije ni trebalo dovoditi u vezu sa pojavom zvanom Kazaz. Činjenica da je Kazaz danas član UO jedne javne televizije i da, u isto vrijeme, nikad strožije na medijima nisu poštovane “crne liste”, sama po sebi više govori o tome šta je pojava zvana Kazaz nego ijedna riječ koju on izgovori ili napiše. Polemizirati sa nekim ko čak ni u doktorskoj disertaciji nije bio u stanju uspostaviti temeljne pojmovne distinkcije (poput za ovaj tekst ključnih termina termina “bosanska književnost” i “bošnjačka književnost”), potpuno je besmisleno.

Ono što nije besmisleno i što se mora raditi, a što Imamović uspješno čini, jeste edukativno razotkrivati manipulacije i podvale koje se u javnom prostoru podmeću građanima BiH. Problem je u tome što nema medija na kojima se to može činiti, što je i puni smisao uspostavljanja crnih lista kojim se zabranjuje pojedincima ulazak u javni prostor. Zato bi formiranje takvih medija morao biti prioritetni zadatak bosanskih političkih snaga, jer tada građani ne bi bili prepušteni manipuliranjima raznih devijantnih pojava poput Kazaza.