Šta se dešava u ambasadi BiH u Hrvatskoj?!

Portal Ekran.ba ima praksu da informacije koje dobijamo od čitatelja i građana objavljujemo, nastojeći što manje intervenirati čak i u stilskom pogledu. Ovoga puta donosimo integralni tekst uposlenika MVP koji oštro kritikuju rad ambasadorice BiH u Hrvatskoj Kovačević-Bajtal. Njeno imenovanje bilo je jedan od skandala na kojima se pokazalo da su ambasadorska mjesta obezbijeđena za stranačke poslušnike i nekompetentne osobe koje treba uhljebiti. Tada se govorilo da je ambasadorica u Hrvatskoj imenovana zbog stranačkih zasluga i nebuloznog agitpropa koji je provodio njen suprug Esad Bajtal, koji se medijski predstavlja u svim mogućim zvanjima i kompetencijama, mada je očigledno da se radi o lažnim predstavljanjima. Pismo čitatelja objavljujemo u cjelosti, bez intervencija i pozivamo i druge da nam dostavljaju svoje informacije, a njihovo objavljivanje će pokazati da je Ekran.ba potpuno otvoreni portal, bez redakcije, urednika i cenzura, isključivo u funkciji informiranja javnosti!

Poštovani.

 

Iskreno se nadamo da će te se barem vi udostojiti pročitati ovaj mail obzirom da smo ga do sada slali na mnoge adrese i interesantno niko ga ne žali objaviti.

Kad vidimo šta se sve plasira kao „vijest“ onda smo u najmanju ruku razočarani odnosom medija prema ovakvim pojavama koje direktno nanose sramotu našoj državi.

Neke pojave i ponašanja zaista zovu na uzbunu vezano za našu diplomatiju i smatramo da javnost o ovome mora biti informisana.

Na koncu građani ove zemlje plačaju svu tu blamažu!

Povod je što već cijeli MIP BiH bruji o skandaloznom ponašanju ambasadorice Elme Kovačavić-Bajtal u Zagrebu.

 

Od prvog dana stupanja na dužnost samo se redaju skandal za skandalom što je do sada ostavilo više nego groznu sliku o njoj, a koja je na žalost slika BiH u Hrvatskoj.

Kao službenici MIP-a BiH molimo vas da skinete maske sa pojedinih ličnosti i smatramo da BH javnost ima pravo na istinu, da zna ko nam predstavlja državu u inostranstvu i kakvim se stvarima služe i kako rade pojedine „diplomate“.

Međutim smatramo nedopustivim da se o takvom ponašanju dotične govori i u diplomatskim krugovima u RH, a ne samo u sjedištu.

Kao građani ove zemlje zgroženi smo kakve ambasadore šaljemo u svijet koji nam sem blamaže i sramote ne donose ništa dobro.

Zato nemojmo kriviti druge države što imaju ignorantski odnos prema Bosni i Hercegovini nego je došlo krajnje vrijeme da se pogledamo u ogledalo i vidimo stvarnu sliku sebe samih.

 

Odmah po dolasku u Zagreb, ambasadorica je na razgovor pozvala predstavnike MUP-a Hrvatske, zadužene za obezbjeđenje DKP-ova sa obrazloženjem da se ona u Hrvatskoj ne osjeća sigurno i tražila je da se ispred ambasade postavi „kućica“ sa policajcem. Napominjemo da to ni jedan ambasador do sada nije tražio pa čak ni u vrijeme rata. Bez obzira što su je ljudi uvjeravali da nemaju saznanja o bilo kakvoj bezbjedonosnoj prijetnji, da policijska patrola stalno obilazi ambasadu, napala je policajce kako se ne žele pobrinuti za njenu bezbjednosti. Šok je došao na kraju razgovora, kada im je rekla mimo svakog konteksta sastanka da bi možda pomoglo (pazite sad) uspostavljanje web stranice ambasade?!

 Ljudi su se samo pogledali, ustali i otišli, na žalost sramota je ostala. Ne treba ni pominjat da su policajci po službenoj dužnosti sastavili informaciju i prosljedili je na daljnje postupanje mjerodavnim organima.

To je bio tek početak skandaloznog ponašanje ambasadorice Kovačević – Bajtal.

Obzirom da ambasadorica od samog početka mandata radi isključivo na ličnoj promociji od svih zaposlenih u ambasadi je ultimativno tražila njihove lične kontakte koje imaju u RH kako bi mogla s njima stupiti u kontakt. Na sreću bilo je tu ljudi od digniteta koji su joj to odbili dati. To isključivo radi zbog vlastite koristi. Upoznati ličnost-slikati se-objava na društvenim mrežama i to je to.

To što iza slike ne stoji nikakva aktivnost, inicijativa to nije važno.Gore navedeni primjer je benigni u odnosu kako se ponašala kad je tražila i dobila termin prijema kod zagrebačkog nadbiskupa gospodina Dražena Kutleše.

Na stranu što ga je pozdravila sa „zdravo“ skandalozno je bilo kako je sjela na način da je prekrstila noge tako da joj je peta desne noge bila na koljenu lijeve noge i ako je bila u haljini. Baš diplomatski i damski.

No šok je izazvala odmah prva njezina rečenica i to bez ikakvog uvoda i nastupnog govora. „Jel de nadbiskupe ako neko svaki petak ide u džamiju ne znači da je dobar čovjek“. Možemo samo pretpostaviti kako se čovjek osjećao pa je blagim tonom objašnjavao da u tome nema ništa loše, da se ljudi sami opredjeljuju po pitanju vjere itd.

 

Međutim ambasadorica ne staje. Tako prekrštenih nogu lijevom rukom naslonjena na trosjed nastavlja:

„ E moj DRUŽE, kod mene zaposleni u ambasadi dva puta dnevno piju kafu, znate li Vi da je to skoro dva sata dnevno a da ne rade. Pazite oslovljavanje ambasadorice BiH u Zagrebu zagrebačkog nadbiskupa. Druže!? 

No nadbiskup je strpljivo objašnjavao gledajući na sat da ne vidi ništa loše ako se ljudi druže zbog dobrih međuljudskih odnosa i ako naravno posao ne trpi.

Umjesto da razgovara o poboljšanju odnosa muslimana, pravoslavaca i katolika, inicira međurelogijska druženja i druge aktivnosti, njzin nastup se sveo na ove dvije teme.

 

Koliko je uvažavana u diplomatskim krugovima vidi se iz sljedećeg primjera.

Obzirom da je tražila prijem kod ministra spoljnih poslova Grlić – Radmana prijem je i zakazan. Vjerovatno da  joj da do znanja koliko drži do nje lično i delegaciju koju je povela sa sobom, umjesto uvodnih riječi kako i dolikuje takvom nastupnom posjetu Grlić – Radman je počeo pjevati sevdalinku?!

Da tu lakrdiji  ne bi bio kraj, Kovačavić –  Bajtal je zdušno prihvatila i sala se orila pjesmom „Mujo kuje konja po mjesecu“.

Nakon toga je ambasadorica objašnjavala tekst pjesme zašto Mujo kuje konja po mjesecu, a ne po danu i jarkome suncu. Tako je sastanak i završen.

Ni riječi o granici između BiH i Hrvatske, o Trgovskoj gori, položaju naših građana u RH i drugim otvorenim pitanjima dvije države, a ima ih previše. No, poenta je bila da se slika i to odmah objavi na društvenim mrežama.

Ako analiziramo njezin dosadašnji rad nema ni jedne inicijative sem slikanja i lične samopromocije na društvenim mrežama.

Diplomate u ambasadi su ostali zapanjeni kad je tražila da se inicira sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i RH koji je potpisan davne 2001.godine.

Toliko o poznavanju zemlje u koju nas je došla predstavljati.

 

Takođe Kulturno informativni centar BiH u Zagrebu koristi isključivo za promociju supruga Esada Bajtala gdje mu organizuje koje kakve tribine, jer zaboga „njezin Eso bi mogao biti zaboravljen u BiH“ pošto trenutno živi s njom u Zagrebu. Možete se samo zamisliti na šta liče te “tribine” gdje se uglavnom ulizuje zemlji domačina i otvoreno negora bošnjaštvo. Baš “akademski”! Istina KIC BiH služi i  kao igraonica za njezinog sina sina. Dijete se posebno voli igrati sa razglasom u KIC-u.

 

Želimo napomenuti i za sramotu koju je njezin maloljetni sin napravio u Osijeku na jednoj diplomatskoj večeri. Obzirom da svugdje vodi sina na prijeme, dijete je u jednom trenutku u punoj sali u Osijeku prije početka večere uzeo nož i kuckao po čaši dok u sali nije zavladala tišina. Nakon toga se glasno izderao „idite svi u p.m.“

Ne trebam ni navoditi kakav je šok nastao u sali, da bi brižna majka samo rekla „sine pa to nije lijepo“.

 

Ne manje zastrašujuće je bilo kad je doslovno napala i vrištala na ministra savjetnika gđu. Sanju Eminović i to pred svim zvanicama u KIC-u BiH u Zagrebu, ko je nju zvao na prijem i (mada je gđa. Eminović imala urednu pozivnicu) istjerala je napolje gdje su se gosti na prijemu doslovno zgražavali, a neki su izašli za gđom. Eminović da joj ne bi pozlilo. Kovačević-Bajtal ništa ne znači što je gđa. Eminović teški ratni invalid bez jedne noge!!! 

 

Eto, tako se predstavlja država.

Njenom dolaskom stanje u ambasadi je katastrofalno, međuljudski odnosi su užasni jer njezin radni dan počinje i završava ogovaranjem ljudi ko je za koga šta rekao. Isključivo se bavi „huškanjem“ zaposlenih jedne na druge. Dotična se isključivo bavi marginalnim stvarima, po nekoliko puta joj se moraju dostavljati predmeti jer iste zagubi, pošta danima čeka da bi nešto potpisala, pa kad istekne rok od diplomata traži da jednu te istu stvar rade po nekoliko puta.

Kako saznajemo uživa u vršenju mobinga nad ljudima služeći se najnižim porivima kao što su laganje, manipulacije, kad nešto izgovori za par minuta kaže kako ona to nikad nije izjavila itd.

Trenutno „ratuje“ sa Bošnjačkom nacionalnom zajednicom u Zagrebu čiji su joj članovi uputili vrlo oštar mail. A povod datira od 11.07.2024. godine kad je odbila da dođe na obilježavanje dana posvećenog genocidu u Srebrenici.

Umjesto toga sa porodicom je otišla u Rijeku na neki skup od minornog lokalnog značaja. Valjda je na moru ljepše.

 

 Na kraju zadnjih osam mjeseci njezina se „diplomatska“ aktivnost svela na to kako da u sjedište vrati vozača ambasade iz vrlo jednostavnog razloga. Ne podnosi ga!!! A mržnja je proistekla iz činjenica kad god sjedne u auto samo izusti „vozite“! Kad vozač pita pa gdje, mobinguje ga na način da kaže to se vas ne tiče!? 

Strašno je da je vozač ambasade od kada je ona stupila na dužnost obolio od šečera i visokog pritiska, a sve usljed maltretiranje i iživljavanja ambasadorice. Obzirom da u sjedištu (MIP BiH) to nije praksa, vračati ljude koju su na mandatu, onda se uključio kabinet člana Predsjedništva Denisa Bečirovića da „pogura stvar“.

 

Vršen je  takav pritisak iz Bečirovićevog Kabineta na MIP BiH da je na kraju uspjela u namjeti da otjera vozača. Na koncu MIP BiH nije napisao rješenje o povratku nego ga žele poslati na novu destinaciju u Pariz. No u MIP BiH je stigala i žalba vozača koja je posebna priča. Naime u rješenju stoji da u cijelom MIP-u BiH nema kvalifikovanije osobe za vozača u Parizu od gospodina Nermina Bukvića. Iskreno se nadamo da će ova lakrdija, bruka i sramota dobiti i sudski epilog.

 

Ambasadorica  se javno hvali da kad on nešto naumije to se mora i ostvariti!

Nije pomoglo ni to što je čovjek obolio, što ima teško bolesnog sina i na sve to što mu je kuća poplavljena u okolini Fojnici. Mržnja prema vozaču ide dotle da ambasadorica ne žali da je vozi već se uredno vozi sama u službenom autu ili je vozi prvi sekretar abasade. Tako po MIP-u BiH kruži šala kako je prvog sekretara „unaprijedila“ u vozača. 

Dokle seže ta patologija,  doslovno je bila van sebe kad je čula da za Dan državnosti 25.11.2024. godine Bošnjačka nacionalna zajednica u Zagrebu organizuje obilježavanje tog značajnog dana za našu državu u dvorani „Lisinski“.

Istog je trenutka tražila da ona organizuje paralelni prijem za čak 250 zvanica i to manje ni više nego u hotelu „Vestin“. Pa kad joj sredstva nisu odobrena onda je tražila sadaku od hotela „Antunović“.

 

Pošto smo kao pojedinci nemoćni da bilo šta uradimo, molim vas da barem objavite članak i upoznate  BH javnost neka se vidi kakve ljude šaljemo za ambasadore koji državi nanose više štete nego koristi, a onda se zgražavamo zašto pojedine države i funkcioneri imaju odnos prema BiH kakav već imaju.

Smatramo da građani BiH koji sve ovo i plačaju imaju pravo na istinu.

S poštovanjem.

Grupa službenika MIP BiH