Obično u stilu vještačke injteligencije, dakle besmisleno sa puno riječi, Dragan Mioković ima običaj komentirati politička dešavanja. Nije propustio priliku da se oglasi ni povodom fingiranog raskida “trojke” sa SNSD, ne htijući pokazujući namjere trojanaca kako da profitiraju iz situacije u koju su se doveli. “SDA i DF nemaju šta da kritikuju što je Sabina Ćudić, odnosno Trojka pokrenula smjenu kadrova SNSD-a iz Predstavničkog doma. Nema potrebe za kritikama, oni taj potez, ako ga smatraju lošim, mogu neutralisati jednim pozivom Miloradu Dodiku”, oglasio se Mioković. Iz ovoga vidimo, prvo, da Mioković misli da opozicija nema pravo da kritikuje NS i trojanski režim, ali i da, drugo, režim gaji potajnu nadu da će se SDA “upecati” na to da uđe u novu koaliciju sa Dodikom.
Drugim riječima, Miokovićev režim za dvije godine vlasti nije uspio smisliti ništa drugo do ono što je imao kao početnu poziciju: SDA kao omraženog krivca za sve! Kao početna pozicija to je bilo čak i legitimno, ali je problem u tome što od tada do danas Mioković i njegovo društvo ni uspjeli odmaći od te pozicije. Sada kada kroz fingirani raskid koalicije, koji neće proizvesti nikakve posljedice po Dodikov režim, ali hoće po državu BiH, pokušavaju da se “peru” za politiku kojom sun izdali sve za što su se deklarativno zalagali, oni kao spasonosno rješenje vide mogućnost da SDA uđe u koaliciju sa Dodikom. Ostavljajući SDA po strani, građani bi se trebali pitati nije li ovo do sada nešto najbjednije što je priređeno na inače bijednoj političkoj sceni u BiH?!