Višemilionska ulaganja u skijaške staze na Bjelašnici, kao i drugi investicijski promašaji, proteklih godina su se pokazali kao bacanje državnog novca. Bjelašnica nije ni blizu da bude regionalni skijaški centar, što nikoga ne čudi. Već desetljećima je poznato da samo skijaški centri iznad 2500 metara nadmorske visine, ili oni koji se nalaze u visokim planinskim lancima, imaju mogućnost opstanka. Nedostatak snijega, koji je i ove godine evidentan, čini da se ulaganja u skijaške centre više gotovo nigdje ne smatraju turističkom opcijom. Samo u Sarajevu FGR politika mahale istrajava na gradnji staza i sličnim investicijama. Razlog za to je, jednim dijelom, vjerovatno u tome što se ulaganja u staze čine trošenjem novca koje je najlakše opravdati i u kojem je najlakše sakriti stvarne troškove. Barem tako se čini.
Racionalnih razloga za ulaganje u skijaške staze nema. Doduše, ne može se reći da skijaša u nekom omjeru nije bilo ove godine, ali kada se odbiju troškovi pravljenja vještačkog snijega i kada se ima u vidu da su skijaši uglavnom “domaći turisti”, na kojima je zarada najmanja i svodi se, uglavnom, na karte za ski liftove, čini se logičnim da su i u tom pogledu rashodi veći od prihoda, te da je i ova sezona još jedan u dugom nizu promašaja. Doduše, sezona još nije završila, ali kakve su joj perspektive svaki čitatelj može vidjeti na live kamerama instaliranim na Bjelašnici. Nije se teško uvjeriti da posjetitelja ima jedino tokom vikenda, dok su radni dani gotovo bez prihoda.
Sve u svemu, da je trojanski režim milione koje je bacio uložio u mjere za smanjenje zagađenosti zraka, nema sumnje da bi do sada svi vidjeli rezultate od takvih aktivnosti. Ovako, ostaje samo da se konstatira da imamo najzagađeniji zrak na svijetu, opasan po zdravlje ljudi i da imamo vreću bez dna zvanu OC Bjelašnica, koji novac guta i ne donosi gotovo ništa. Pritom, ne treba reći da ne postoji način da se od Bjelašnice napravi profitabilna turistička destinacija, ali se to, sasvim sigurno, ne može učiniti ulažući u nepotrebne skijaške staze na kojima, u konačnici, nema ko da skija.